Gore Pamir, dole trava: Tadžička fudbalska eksplozija

Skener 7. apr 202010:56 > 04. maj 2022 14:08 0 komentara
Cameron Spencer/Getty Images

Budimo pošteni, u ovoj situaciji nećemo birati previše. Ukoliko bi sutra krenuo šampionat Haitija, Tahitija, Esvatinija ili Maldiva, i bio nam ponuđen, sva je prilika da bismo sa radošću prihvatili da ga prenosimo.

Kao sportska televizija navikla na više stotina prenosa nedeljno, sa publikom koja deli naše navike, život na pauzi zbog virusa korona nije lak. Gledaju se snimci istorijskih mečeva, trka, borbi, neki od programa su ekskluzivni, ali uživo je uživo.

Zato smo od samog starta krenuli sa prenosima beloruske lige, kao i naše kolege u još desetak država sveta (da budemo neskromni, radimo to nešto posvećenije, jer prenosimo svaki meč). Zato je najava da će Viša liga Tadžikistana, zemlje koja se graniči sa Kinom, zaista početi u nedelju, 5. aprila, propraćena brzom akcijom i već tog popodneva gledali smo prvi meč iz Dušanbea.

Međutim, priča o Tadžikistanu nije išla baš tako. Tamošnji fudbal je među fudbalskim sladokuscima odavno veoma omiljen. Jedan od razloga su ovakve stvari, viđene na Svetskom prvenstvu igrača do 17 godina 2018:

Rad na prekidima visoko se ceni među fudbalskim posvećenicima, otud i toliko ljubavi prema Krisu Vajlderu i njegovim timovima. U takvim stvarima važno je slediti najbolje. Generacija koja je sredinom decenije donela evropsku i svetsku krunu Srbiji bila je inspiracija za još jedan pokušaj mladih Tadžika:

Kada vidite da ovakve stvari izvode momci od 16 godina, jasno vam je da se u fudbalu na tim prostorima dešava nešto dobro. Radost što praćenje razvoja tih momaka neće iziskivati snalaženje, već jednostavno prebacivanje na neki od kanala Sportkluba bila je velika.

Stan stan stan stan stan

Tadžikistan je neobična država smeštena u samom srcu Azije, daleko od najbližeg mora, između Uzbekistana, Kirgistana, Kine i Avganistana i nedaleko od Kazahstana, Turkmenistana, Irana i Pakistana. Mali prostor, mnogo stanova.

Ušuškana u planine Pamira i Turkestana (dva od tri najviša vrha bivšeg SSSR su na njegovoj teritoriji, a većina površine države je iznad 3000 metara nadmorske visine), smeštena je između dve najvažnije reke centralne Azije – Amu Darja teče njenom južnom, a Sir Darja severnom granicom. Glavni grad Dušanbe sa okolinom ima nešto preko milion stanovnika, još samo tri grada su između 100 i 200 hiljada (najveći od njih, Hudžand, najniža je tačka u zemlji – 330 metara iznad mora – izgrađen je na Putu svile, imao je iskustva sa Džingis Kanom, a sada ima klub koji napada titulu), a kompletna populacija prebacuje 9 miliona (ogroman porast u odnosu na milion i po odmah posle Drugog svetskog rata).

Tadžikistan je nezavisnost stekao po raspadu SSSR, 1992. godine, i odmah utonuo u dug i težak građanski rat, koji je potrajao pet godina, otprilike u isto vreme kada se ratovalo i na ovim prostorima. Iako je smeštena neposredno pored jedne od najnestabilnijih država na planeti (Avganistan), i na preseku interesnih sfera nekih od svetskih i regionalnih sila (Rusija, Kina, Iran), zemlja je prilično stabilna.

Position: striker/mayor/FA president

Širom sveta moćni ljudi iz politike i drugih sfera života šire uticaj na fudbal, pa ni Tadžikistan nije izuzetak. Predsednik tamošnjeg fudbalskog saveza Rustam Emomali je gradonačelnik prestonice i sin predsednika republike, a bivši je igrač i osnivač najboljeg kluba u zemlji Istiklola. Međutim, za razliku od većine zemalja kod kojih se politika i sport prepliću u tolikoj meri, Emomalijev uticaj pogurao je Tadžikistan dramatično unapred – od kako je on seo na čelo saveza 2012. reprezentativni i klupski fudbal u toj zemlji za kratko vreme su prišli azijskom vrhu i privukli pažnju celog sveta.

Nacionalna selekcija još nikad nije igrala na Azijskom kupu, niti se plasirala u završnu fazu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, ali se u ovom ciklusu nalazi u dobroj poziciji da se nađe među 12 najboljih na kontinentu. Klupski fudbal je napredovao još brže, a posle decenija provedenih u društvu najslabijih selekcija na kontinentu, Tadžici će sledeće sezone imati ekipu u Ligi šampiona i dve u AFC kupu, dok im je liga trenutno 12. na listi Azijske konfederacije, što je bilo nezamislivo pre manje od decenije.

Ipak, najveći iskorak prave mlađe kategorije nacionalne selekcije. Počelo je 2016, kada je juniorska selekcija prvi put posle pune decenije stigla na Azijski U19 kup, a zatim prvi put u istoriji prošla u četvrtfinale, posle pobede nad Kinom i remija sa Australijom. Dve godine kasnije u grupi su ponovo pobedili Kinu i opet stigli do četvrtfinala. U prvom pokušaju eliminisao ih je kasniji šampion Japan, a u drugom vicešampioni iz Južne Koreje.

Kadetska reprezentacija zatalasala je svetsku fudbalsku javnost 2018, kada je stigla do finala Azijskog kupa, izbacivši na tom putu obe Koreje i domaću Maleziju. Nagrada za to stigla je u vidu nastupa na Svetskom prvenstvu, gde su pobedili Kamerun i herojski se nosili sa kasnijim prvakom Argentinom, a ubedljiv poraz od Španije uticao je da na gol-razliku ostanu bez druge faze. Dobar deo te selekcije (2002. godište) zajedno je rastao kroz ekipu Lokomotive Pamir iz Dušanbea i zajednički se plasriao u elitni rang, a u nedelju smo nekolicinu učesnika svetskog prvenstva gledali u prvom prenosu tadžikistanskog fudbala na ovim prostorima.

Već sledeća generacija je odmah pokazala da ima kapacitet da ponovi i možda nadmaši uspeh svojih prethodnika. Aktuelni kadetski tim je tokom 2019. osvojio Centralnoazijski kup, a zatim u kvalifikacijama za Azijski kup potukao četiri rivala sa ukupno 29:2. I U19 selekcija će igrati na Azijskom kupu ove jeseni, i to posle zbirnih 11:0 u kvalifikacijama. I dalje je većina igrača ova dva timau Lokomotivi, a nekoliko posebnih talenata su već u dve najveće ekipe u zemlji, Istiklolu i Hudžandu.

Tadžikistan je već jednom imao uspešne kadete, koji su 2006. bili treći u Aziji, a godinu kasnije na SP izbacili u grupi Belgiju sa Edenom Azarom i Kristijanom Bentekeom. Igrači iz te grupe su nosili seniorski tim u prethodnoj deceniji, ali nisu imali adekvatnu podršku. Deluje da ovog puta uspeh neće ostati kratkotrajan, jer se fudbal u podnožju Pamira razvija na više koloseka.

Magični broj je tri

Istiklol je glavni motor tog razvoja. Klub koji je osnovan pre 13 godina vrlo brzo je postao konkurentan i počeo da osvaja trofeje. U ovom trenutku oni imaju šest vezanih titula (od kojih su poslednju jesenas, obezbedili formalno pet kola pred kraj), a Superkup osvojen u subotu im je deseti uzastopni trofej (tri titule, tri superkupa, dva kupa, dva liga kupa). Pored domaćih i srednjoazijskih talenata za nezavisnu ekipu igraju i dva fudbalera iz Srbije – Marko Milić (ex Zemun, Bežanija, Čelik Nikšić, Borac BL) i bivši juniorski golman Zvezde Nikola Stošić, koji posle sedam godina u klubu ima pasoš Tadžikistana. S obzirom na totalnu finansijsku i organizacionu dominaciju, bilo bi pravo čudo da ispuste titulu.

Njihovog prvog rivala Hudžand sa klupe predvodi Nišlija Nikola Lazarević, koji je s prekidima u Tadžikistanu od 2013, osvajao je duplu krunu sa Istiklolom, a radio je i u reprezentaciji. Hudžand je sa Istiklolom u borbi i za AFC kup, jer igraju u istoj grupi. Ekipa iz Ferganske doline, na krajnjem severu zemlje, četiri puta u poslednjih pet godina bila je vicešampion, ima 4 osvojena kupa, ali nikad nije bila prvak zemlje.

Princscreen

Već na startu lige Hudžand očekuje žestok okršaj sa ekipom CSKA Pamir iz Dušanbea, koja važi za trećeg favorita (pošto ove sezone drugi i treći idu u grupe AFC kupa, borba će biti žestoka). Klub je nastao spajanjem lokalne podružnice vojnog kolektiva i ekipe Pamira, koja je u sovjetskim danima bila najsupešnija u tom kraju zemlje, a u poslednje tri sezone zajedničke lige ostvario i neke velike pobede nad najvećim sovjetskim klubovima. Pamir je u prvoj sezoni nezavisne zemlje uzeo duplu krunu, ubrzo još jednu titulu, ali im je u poslednjoj deceniji najveći uspeh bio četvrto mesto prošle godine.

Regar TadAz iz Tursunzode, grada nazvanog po nacionalnom pesniku, bio je najuspešniji pre naleta Istiklola. Njegov sponzor je aluminijumski koncern TadAz, jedan od dva najveća na svetu, a aluminijum je daleko najbitniji izvozni proizvod zemlje. Zahvaljujući ptoj podršci Regar je osvojio sedam titula u prvih osam godina ovog veka i trinaest godina u nizu završavao prvi ili drugi, uz šest osvojenih kupova. U poslednje vreme kup im je najbolja šansa za trofej, pet od sedam poslednjih godina gubili su u finalu, a ove sezone imaju ambicije da odbrane treće mesto.

Lokomotiva Pamir je već pomenuta kao tim koji sistematski odgaja sledeću generaciju talenata ove zemlje. Loko se tokom poslednjih trideset godina tri puta gasio i tri puta ponovo osnivao, a kao šampioni Prve lige plasirali su se u Višu posle punih 20 godina. U kompletnom sastavu samo je pet igrača rođenih pre 2000, od čega su dvojica iz Gane (sa 10 fudbalera Gana je druga strana nacija u ligi, posle Uzbekistana). Na startu lige od 14 na terenu samo su trojica već proslavila 20. rođendan.

Hatlon se do pre dve kodine zvao Vahš Kurgontepa, po reci koja preseca celu zemlju i daje polovinu Amu Darje. Osnovan 1960. pod imenom Pahtakor, ovaj klub je dugo bio značajan u Centralnoj Aziji i u dva navrata uspeo da se popne u drugu sovjetsku ligu, gde će provesti gotovo kompletne osamdesete. U nezavisnom Tadžikistanu osvojio je tri titule i dva kupa.

Od deset prvoligaških ekipa glavni grad Dušanbe daje još jednu – debitanta Dušanbe 83, a Kuktoš je smešten u južnom predgrađu, oko 15 kilometara od samog grada. Kuktoš je osnovan 2011, osvojio je drugi rang 2017, a godinu kasnije bili su treći u eliti. Fajzkand iz Vosea, najjužniji klub lige, takođe debituje u eliti. Istaravšan, klub iz Ferganske doline na severu, osnovan je još pre Drugog svetskog rata, a u novijoj istoriji jednom su bili drugi u ligi, a jednom finalisti kupa.

Tadžikistanska liga svakako nije na nivou njihovog zapadnog i severnog suseda Uzbekistana, gde najbogatiji klubovi olaćaju milione po sezoni igračima sa iskustvom iz najvećih liga, ali kvalitetom u opadanju. Sa druge strane, realno je očekivati da ćemo nemali broj ovih fudbalera u narednim godinama videti u osrednjim evropskim ligama, pa i na ovim prostorima. Kada taj dan dođe, bilo bi lepo reći – gledao sam ga onih teških dana na Sportklubu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!