Mogao je da bude novi Džo, ali je postao jedinstven Tom

Skener 22. nov 201619:24 > 19:42
Getty Images/Joe Robbins

Tomas Edvard Patrik Brejdi junior vratio se na mesto odakle je, pre više od 30 godina, jasno video sudbinu koja ga čeka. Samo tada nije mogao da sanja da će tek u nedelju prvi put u svom San Francisku odigrati utakmicu u sportu, u kom je praktično postigao sve.

Rasel Vilson je ušao u malobrojno društvo, od svega 14 ljudi, koji su u karijeri bacili, pretrčali i uhvatili tačdaun. U svakom drugom danu potpuno bi bilo očekivano da on bude glavna tema, ali ne i u ovom. Simbolični susret jednog od najboljih fudbalera, ne samo današnjice, već svih vremena i mesta na kojem igra jedan od najspektakularnijih i najpopularnijih sportskih klubova, ipak zaslužuje prednost. Još ako je taj igrač rodom iz ovog grada, a prvi put u svojoj 16-godišnjoj karijeri odigra utakmicu u njemu, onda se zaista radi o, makar simbolički, prvorazrednom sportskom događaju.

Jer nije bilo ni najmanje neizvesnosti, kako pre, tako i u toku samog meča između San Francisko Fortinajnersa i Nju Ingland Petriotsa ko će izaći kao pobednik. Na strani gostiju bilo je gotovo sve, a prevashodno veliko iskustvo, koje pomaže da se rutinski zabeleže unapred dobijene utakmice. Aktuelni trenutak je takav da su Patriote, kao i tokom gotovo svih 15 godina ovog veka, glavni favoriti za visok plasman, dok je domaćin, kao i tokom većeg dela početne faze ovog veka (izuzev kratke, četvorogodišnje ere Džima Harboa), na pogrešnom koloseku i da plaća ozbiljnu cenu time što je sve dalje od svojih slavnih dana, kada je žario i palio NFL karavanom.

Leo Mason/Popperfoto/Getty Images

Upravo tih dana razvijala se veza između Fortinajnersa i Toma Brejdija. Tom Brejdi je rođen 3. avgusta 1977. u San Mateu, predgrađu San Franciska, upravo u vreme kada su se rađali moćni Fortinajnersi i kada će početi da se gradi ozbiljan planetarni brend. Tomu je verovatno prva reč bila Montana, pošto je otprilike u tom vremenu na ustima svih stanovnika San Franciska, pa i šire i uže okoline, na jeziku bilo samo jedno ime. Džo Montana je doneo prvi Super Bol ovoj franšizi 1982. To je istovremeno bila i prva velika titula za ovaj grad u jednom od četiri najpopularnije lige, pa nije ni čudo da je Džo Montana smatran nekom vrstom mesije. A božanstvo je postao definitivno kada je tim vodio do još tri Lombardijeva trofeja.

Jedan od onih koji su Montanu gledali kao u boga definitivno je bio mlađani Brejdi, koji nikada nije ni krio da mu je, po mnogima i dalje najbolji kvoterbek svih vremena, veliki idol. Mlađani Tom je tih godina često posećivao utakmice Fortinajnersa i svog velikog idola, doduše ne na Levis stadionu na kojem danas igraju, već na čuvenom „Candlestick Park“. Vrlo verovatno je video sebe u jarko crvenom dresu sa zlatnim pantalonama, kako nasleđuje velikog „Joe Cool“ i nastavlja ponosnu tradiciju ekipe iz Zaliva.

Brejdi je toliko bio vezan za Kaliforniju, da je na polovini studija u Mičigenu želeo i premeštaj. U to vreme je imao problema sa frustracijom i anksioznošću, uglavnom uzrokovanom time što mu je bilo neprijatno na koledžu, toliko udaljenom od rodnog kraja, a istovremeno se borio za mesto startnog kvoterbeka, međutim prve dve godine mu se nije dalo. Krizu je uspeo da pregura uz pomoć asistenta sportskog direktora na koledžu Grega Hardena, koga i danas Brejdi, po sopstvenom priznanju, pita za savet. To je rezultiralo da poslednje dve godine u Mičigenu prosto eksplodira, iako trener Lojd Kar nikada do kraja nije verovao u njega i da zauzme visoko mesto u istoriji ovog koledž tima.

To iskustvo je oblikovalo Brejdija za čitav život, a ono što je usledilo, NFL draft 2000. verovatno je od njega napravilo ovo što je danas – velikog šampiona. Uprkos sjajnoj završnoj koledž sezoni, nije izabran u prvim rundama. Šta više, Brejdi je svoj izbor dočekao tek u šestoj rundi kao 199. pik. Svakako da ta pozicija nije obećavala veliku NFL karijeru, ali mu je možda još teže palo što ga je zaobišao „njegov“ tim.

San Francisko je u sezoni 1999/2000. propustio plej-of prvi put još od sezone 1990/91. Te sezone se povukao drugi šampionski kvoterbek Stiv Jang, koji je Fortinajnersima doneo petu, ispostaviće se i poslednju titulu 1995. i počela je borba za lidera tima. Kada se iz ove perspektive gleda, možda je to bio idealan trenutak, što bi se reklo iz bajke, da se povežu veliki San Francisko i zvezda u najavi Tom Brejdi, uzgred veliki navijač kluba i lokalni momak. Ipak, tada se malo drugačije gledalo na tu mogućnost. Klub je već imao jednog lokalca, Džefa Garsiju, momka koji mnogo obećavao i koji je već godinu dana bio u ekipi. Na samom draftu, u prvom planu su bili defanzivci, ali generalno na draftu 2000. kvoterbekovi nisu bili na ceni. Jedini u prvoj rundi bio je Čed Penington, koga su izabrali Džetsi. Fortinajnersi su ipak izabrali čak dva kvoterbeka, Đovanija Karmacija i Tima Rateja. Prvi nije ni minut odigrao u NFL šampionatu, drugi je u karavanu ostao do 2007. ali ne uz zapažen učinak.

Rob Carr/Getty Images

Mala tražnja za kvoterbekovima uticala je da se Brejdi draftuje tek u šestoj rundi, a izabrali su ga Nju Ingland Petriotsi, ekipa koja je do tada svega dva puta igrala u Super Bolu i oba puta je trpela poraze. Došao je u klub, čiji gazda se na terenu znao. To je bio Dru Bledso, koji je tim već vodio do utakmice za titulu 1997. i bio je neko ko je u tom trenutku neosporno bio čovek broj 1. Ipak, te 2000. u klub je došao još jedan čovek, ispostaviće se podjednako važan kao Brejdi. U pitanju je naravno, trener Bil Beličik.

Ambiciozni vlasnik Robert Kraft želeo je da od Petriotsa napravi šampionsku franšizu. Kockice su se polako slagale, ali bilo je potrebno i da se zvezde poklope. U sezoni 2001/2. Bledso se povredio u drugoj utakmici, zamenio ga je Brejdi. Godine borbe u Mičigenu i pozicija autsajdera, spremile su ga za veliku bitku u kojoj je trebalo da opravda poverenje novog trenera i da pokaže da je rođeni lider. Kakav je ishod, već se zna. Tom Brejdi je, do tada gubitničkoj franšizi, doneo četiri Super Bola i sam je poobarao mnoge rekorde, čime je trajno zauzeo mesto u samom vrhu istorije ovog sporta.

Jim Davis/The Boston Globe via Getty Images

Sa druge strane, San Francisko Fortinajnersi su posle drafta 2000. upali u „zonu sumraka“. U predstojećih 16 godina samo pet puta su učestvovali u plej-ofu i odigrali jedan Super Bol, koji su izgubili od Baltimora. Fortninajnersi danas nemaju niti igru, niti identitet, niti budućnost. Ako bi se krenulo sa spekulacijama, moguće da bi sve bilo drugačije da su 2000. doveli momka iz Kalifornije. Moguće da bi Brejdi osvojio tri, četiri titule sa „svojim“ Fortinajnersima, da bi mu klicali njegovi sugrađani, da bi sutra i oni izgovarali njegovo ime.

Moguće i vrlo verovatno, ali… Božanstvo je samo jedno. Šta god da je Brejdi uradio u San Francisku, uvek bi bio iza Džoa Montane. Sa druge strane, on je od Patriota napravio nešto veliko, doneo je Bostonu, jedinom gradu sa titulama u sva četiri velika sporta u ovom veku, prvi Lombardijev trofej, po mnogima najvažniji od svih. Već sada je sigurno da je Tomas Edvard Patrik Brejdi junior najveći igrač franšize Nju Ingland Petriotsa ikada. A ako se gledaju sportska dostignuća, već sada je po mnogo čemu prevazišao svog idola. U stvari, ostalo je samo jedno. Trenutno obojica imaju po četiri Super Bola, a Brejdi igra sezonu karijere. Sa petim Super Bolom definitivno bi prevazišao Montanu. Jeste da je lepo biti heroj svoga grada, ali nekako je još lepše biti najveći ikada.