Majkl Vik – vrsta koja izumire

Skener 15. feb 201718:38 > 18:46
Kevin C. Cox, Getty Images Sport

Pored toga što je Tom Brejdi gotovo jednoglasno promovisan kao najveći NFL igrač ikada, što je doneo istorijski preokret, Super Bol 51 mogao bi biti upamćen po još jednom veleobrtu, koji bi obradovao brojne pobornike ove igre.

U nedelji dok se bližio Super Bol jedna vest me je iskreno rastužila. Ne sumnjam da nisam bio jedini, niti čak u manjini, ali ovde mogu da govorim samo o sebi. Jedan od najspektakularnijih kvoterbekova u ovom veku, ali i jedna od kontroverznijih ličnosti, jednostavno vrsta u izumiranju – Majkl Vik, odlučio je da kaže zbogom američkom fudbalu.

Iskreno, ovakvu odluku očekivao sam neko vreme. Video sam da se moj najomiljeniji kvoterbek muči već pet godina. To je jedan od najstrašnijih osećaja, kada vidite nekoga kome se iskreno divite, ko je nekada bio toliko moćan, poletan, nezaustavljiv, počne da pada, uranja u beznađe, jednostavno postaje bespomoćan. Negde sam želeo samo da prekrati sebi i meni muke i da kaže to prokleto „zbogom“. Jer to više nije bio onaj autentični levoruki revolveraš, kakvih danas gotovo da i nema (danas je u NFL samo jedan levoruk i to Kelen Mur, četvrti kvoterbek Dalas Kaubojsa), jedini čovek koji je kao kvoterbek istrčao više od 6.000 jardi, čovek koji je mogao sve.

Njegova energija je ono što je pokretalo i druge oko sebe da budu bolji. Uspevao je da nađe prava rešenja čak i u najkritičnijim situacijama. Jednostavno, bio je pravi lider. Dok je to želeo i za to živeo. A od najranijih dana bio je inficiran fudbalom. Otac, čije prezime na kraju nije ni nosio (jer su mu se roditelji venčali tek kada je imao pet godina, ali su sva deca ipak zadržala majčino prezime), nekada solidan igrač, ne na najvišem nivou, od treće godine ga je učio ovoj igri. Jednostavno, to je bilo i jedino moguće rešenje u mestu gde je najbolje uspevao kriminal. Jedina šansa za decu da nađu bolju budućnost bio je sport. Majkl jeste našao put do raja, ali je na tom putu preživeo i pravi pakao.

Doug Pensinger/Getty Images

Vik je pred sam draft istrčao 40 jardi za 4,25 sekundi, što je najbrže ikada od svih NFL kvoterbekova. Taj rezultat svakako je uticao da bude 2001. izabran kao prvi pik na draftu i postao prvi afro-amerikanac kojem je to pošlo za rukom. U prvoj sezoni, onoj čuvenoj po prvoj tituli Petriotsa i Brejdija, nije se puno naigrao, ali u drugoj je zauzeo predviđeno mesto startera. Falkonsi su otišli do plej-ofa prvi put posle sezone u kojoj su igrali Super Bol 1998/9. a Vik je bio nesumnjivi lider tima. Prvi put sam ga gledao u vajld kard rundi na Lembo Fildu. To je bila ljubav na prvi pogled. Gotovo hladnokrvno je vodio tim do pobede nad velikim Pekersima i to na njihovoj „tundri“. I to kakve pobede – 27:7. Bilo je daleko boljih Vikovih partija u karijeri, ali dok su svi bili opčinjeni Tomom Brejdije, Bretom Favrom, ili Pejtonom Meningom, ja kao večiti kontraš dobio sam svog favorita.

Te sezone, kao i dve godine kasnije, na magičnom Vikovom putu ka Super Bolu našla se Filadelfija i sjajni Donovan Mekneb. To je bio težak udarac za Vika i samo igrom sudbine može se objasniti to da je povratak u karijeri doživeo upravo u dresu Iglsa. A sunovrat se dogodio 2007. samo par meseci pošto je ušao u istoriju kao prvi kvoterbek koji je istrčao više od 1.000 jardi u sezoni. Priznao je krivicu za učestvovanje u organizaciji borbe pasa, zbog čega je osuđen na 21 mesec zatvora. Tada mi se svet srušio. Za nekoga ko ima psa, koji neizmerno voli tog psa i koji ne bi dao da išta padne na njega, Majkl Vik je bio samo duh. Ružna uspomena. Kao kada se velika ljubav završi raskidom zbog prevare.

Jonathan Ernst/Getty Images

Bio sam razočaran, mnogo razočaran. Trudio sam se da i dalje uživam u igri, u sezonama koje su sledile, ali sam osećao prazninu. Malo su me Džajentsi razveselili 2008. ali sam, onako „na kvarno“ gledao šta se događa sa Vikom, da li će ga Atlanta zadržati, možda trejdovati, ili samo otpustiti. Na kraju je, po izlasku iz zatvora 2009. završio u Filadelfiji. I to kao rezervista velikom rivalu Meknebu, koji je urgirao kod Endija Rida da ga dovede. Kakva ironija sudbina, da greješ klupu čoveku koji te sprečio da ostvariš svoje snove.

Rekao sam sebi „ma ne zanima me, uskoro će ga otpustiti i karijera mu je ionako gotova“. A onda je Mekneb otišao u Vašington, a Vik ponovo bio rezerva. Ovog puta Kevinu Kolbu. Tada je dao intervju u kom je rekao da oseća da nikada mentalno nije bio spremniji da igra na najvišem nivou. Možda je to delovala kao prazna priča, bar sam ja tako želeo, ali nešto u meni je govorilo da treba i Rid, a i ja da mu damo još jednu šansu. I ona je usledila 21. septembra, kada je Kolb pretrpeo potres mozga. Predvodio je tim na Ford Fildu u Detroitu protiv Lajonsa u fantastičnoj utakmici, koju su Iglsi dobili 35:32, a Vik je imao solidan učinak od 284 prebačena jarda uz dva pasa za tačdaun. Ako je onaj čovek u meni, koji voli i poštuje pse imao mnogo toga protiv Vika, taj isti čovek koji je odrastao na „Rokiju“ nije mogao da ne bude iskreno srećan, jer je gledao vaskrsnuće karijere, baš u stilu „Italijanskog pastuva“. I gle slučajnosti, opet je u pitanju Filadelfija.

Al Bello/Getty Images

Sledile su spekatakularne partije jedna za drugom, a Vik je na kraju odigrao sezonu karijere, sa 3.018 prebačenih jardi, 21 bačenim i devet istrčanih tačdauna. Iglsi su osvojili čuveni Istok NFC i u vajld kard rundi dočekali Grin Bej. Vodila se velika borba, kao u prvom delu Rokija kada je naspram njega stajao Apolo Krid. Tada je pobedio Krid na poene, a na „Century Link Field“ slavio je Eron Rodžers i Pekersi 21:16. Kasnije su osvojili Super Bol, a meni je srce bilo puno jer se Vik vratio u velikom stilu i željno sam očekivao da se desi u njegovoj režiji drugi deo Rokija.

Nastavak je izostao. Naredne sezone Vik je imao najviše prebačenih jardi u karijeri 3.303, ali ekipi je pobeda falila da odu u plej-of. To su uspeli Džajentsi, koji su u Super Bolu porazili Patriote. Verovao sam da je to Vikova i sudbina Iglsa, da skrešu krila Patriotama i da im se osvete za 2005. ali ništa od toga. Već tada se naslutio pad levorukog revolveraša. Nije uspeo da povrati karijeru ni u Džetsima, ni u Stilersima, a ovu sezonu je proveo bez kluba. Neposredno pošto su njegovi Falkonsi igrali najznačajniju utakmicu u istoriju franšize, pod teretom svih tih neuspeha, objavio je povlačenje.

Al Bello/Getty Images

Kao što rekoh, iako sam očekivao već dugo vremena da to kaže, nije mi bilo svejedno kada sam to i čuo. Jedan san se završio. Ali stvar sa Majklom Vikom je ta, da nikada ne znate kada je san završen. Tako je bilo 2009. a tako je i sada. Samo nekoliko sati pošto su Falkonsi izgubili ono što se izgubiti ne može, Vik je izjavio nešto neverovatno.

– Zvanično se jesam povukao, ali kada vidim kako Brejdi igra sa 39 godina, onda poželim da ponovo zakoračim na teren. Jako treniram i ostavljam otvorena vrata za povratak.

Jerome Davis/Getty Images

Majkl Vik ima 36 godina, a kada vidimo šta ovih dana rade Jaromir Jagr (45), Tom Brejdi (39), Rodžer Federer (35) onda se može konstatovati da prvi afro-američki prvi pik na NFL draftu može još da nam pruži još koji spektakl. Jesam u većini slučajeva navijao protiv Brejdija, ali sada mu hvala, makar i samo na nadi da ću imati prilike da odgledam pravi, poslednji revolveraški obračun u režiji Majkla Vika. Onakav kakav zaslužuje.