Pred vratima Olimpa

Skener 27. feb 201719:49 > 19:57
Stacy Revere/Getty Images

Ove godine slavi se pola veka Super Bol ere, ere koja je američki fudbal izdigla u jedan od najpopularnijih sportova, a NFL šampionat u jedno od najuticajnijih svetskih takmičenja. Zbog toga se valja podsetiti kojih 50 velikana su bili, i sada su glavni protagonisti ovog karavana.

U prethodnom blogu pisao sam o 11, po mnogo čemu, jedinstvenih i besmrtnih ličnosti NFL karavana. Oni su svojevrsni bogovi Olimpa. Ali ima još mnogo igrača, a na neke ste ukazivali i vi poštovani čitaoci i upravo njima je posvećen ovaj tekst.

Getty images/Mike Ehrmann

BEN ROTLISBERGER (2004 – ?)

Pitsburg Stilersi su najtrofejnija franšiza Super Bol ere, a taj epitet su stekli upravo u ovom veku, kada su osvojili dva Lombardijeva trofeja. Do njih ih je predvodio upravo Ben Rotlisberger i ako ništa drugo, makar zbog toga zaslužuje zapaženo mesto, kako u istoriji „Čeličnih“, tako i u istoriji čitavog NFL.

Čim je ušao u elitni karavan pokazao je o kakvom se kvoterbeku radi. Sa jedne strane stoji korpulentna pojava, koja je često izazivala negativne komentare (meni najoriginalniji je da liči na čoveka koji tokom decembra i januara ne propušta srpske slave). Ali ona mu je donosila stabilnost na terenu, teško ga je oboriti, a sa druge strane pokazivao je izuzetnu okretnost s obzirom na konstituciju. Sa druge strane je izuzetno jaka, ali i precizna desna ruka i ta kombinacija je prosto ubitačna za protivničke odbrane, a upravo ona je proslavila neke risivere, poput Hajnsa Vorda ili Antonija Brauna. U svojoj ruki sezoni bio je najbolji ofanzivni novajlija, postao je ruki sa najviše pobeda u početničkoj sezoni, a u njoj je do ove sezone i Daka Preskota, imao najbolji procenat kompletiranih pasova.

Od ostalih rekorda vredi reći da je prvi kvoterbek koji je u prve dve sezone igrao makar konferencijska finala, najmlađi kvoterbek sa osvojenim Super Bolom i drugi najmlađi kvoterbek koji je učestvovao u Super Bolu. Sve to možda i jeste dovoljno da sedne za sto sa bogovima NFL Olimpa, ali ima i nekih stvari koje mu ne idu u prilog. Na njegovu žalost, nije najbolji kvoterbek franšize svih vremena, jer je tu i dalje neprikosnoveni Teri Bredšo, mada drži mnoge ozbiljne rekorde franšize. Takođe, ne može se reći da je najuspešniji kvoterbek u svojoj eri. Ima isti broj titula kao braća Mening, ali za razliku od starijeg ima bolji procenat uspešnosti u završnim utakmicama, a u poređenju sa mlađim na njegovoj strani je kontinuitet učešća u završnicama. Ipak, u njegovoj eri je jedan Tom Brejdi i to Big Benu dodatno otežava stvari. Ipak, još jedna osvojena titula, po mogućstvu da na njenom putu pobedi Patriote i „Taličnog Toma“, verovatno bi mu obezbedila siguran put na Olimp.

Getty Images/Adam Bettcher

EJDRIJEN PITERSON (2007 – ?)

Kada kažete rainng bek, u poslednjih 10 godina većini ljubitelja NFL prvo ime koje padne na pamet je Ejdrijen Piterson. Čitavu karijeru proveo je u Minesoti, čiji je apsolutno najbolji igrač u poslednjih 10 godina. Čak i u onoj, čuvenoj sezoni 2009/10. kada je legendarni Bret Farv bio kvoterbek, bio je izuzetno zapažen. Samo u dve sezone u karijeri je osvojio više jardi, što trčanjem što hvatanjem, i to u onoj u kojoj je bio MVP i njegovoj prvoj kao startera, a te sezone, kada su Vikinzi nesrećno zaustavljeni u finalu NFC od Nju Orleansa i to posle produžetka, postigao je najviše tačdauna u karijeri.

Bio je jedan od svega devet raning bekova koji su bili MVP sezone u Super Bol eri i to u sezoni 2012/13. a u prošloj se vratio na izuzetan način posle teških problema koje je imao, što sa povredama, a još više u privatnom životu. Da bi bio među onim najvećima, potrebna je, ta famozna titula. Time bi postao najveći igrač franšize Vikingsa, koja još nema Lombardijev trofej i to bi mu bila karta u jednom pravcu za Olimp.

Ronald Martinez/Getty Images

KLEJ METJUS (2009 – ?)

Čekalo se 14 godina da navijači Grin Bej Pekersa, verovatno najveće NFL franšize, po mnogo čemu sinonima ove lige i ovog sporta, proslave novi Lombardijev trofej. Istorijske zasluge za prvu pobedu od, nekada voljenog Breta Farva, pripadaju svakako Eronu Rodžersu, ali oni pravi i zagriženi ljubitelji „tundre“ nikada neće zaboraviti alfu i omegu odbrane – Kleja Metjusa.

Fenomenalnog lajnbekera upravo je obeležila ta šampionska 2010/11. sezona. Tada je imao najbolje brojke u karijeri i to je najbolji dokaz da je bio integralna karika u pobedonosnom pohodu, poslednje za franšizu iz Viskonsina. Te sezone je bio najbolji defanzivac NFC, a gotovo svako će reći i čitave lige. Možda bi na prvu loptu delovalo da je preambiciozno svrstavati ga među najveće svih vremena, ali sa još jednom titulom u džepu postao bi jedan od malog broja defanzivaca i uopšte igrača Grin Beja koji imaju dva Lombardijeva trofeja, a da li postoji teži zadatak i veća čast za nekog igrača, koji brani boje kluba, kojeg je upravo Vins Lombardi uzdigao?

Jonathan Daniel/Getty Images

ILAJ MENING (2004 – ?)

Jedan od onih ljudi za koje se, bez imalo zadrške, može reći da je rođeni pobednik. Kao i svaki Mening, bio je projektovan još od najranijih dana da bude elitni kvoterbek. Kao i njegov stariji brat i on je bio prvi pik na draftu. Kao i njegov brat i on ima dva šampionska prstena. I otprilike, tu se završava svaka sličnost sa starijim bratom.

Za razliku od Pejtona, koji je baš kao pravi đak generacije, težio da od početka pokaže koliko je dobro savladao gradivo i kome je karijera, uglavnom izgledala kao indeks savesnog studenta, Ilaj je više bio kampanjac. Što se bliži kraj godine i vreme kada se jure ocene, to je bolji i njegov kvalitet dolazi do izražaja. To se najbolje videlo kada su učestvovali u Super Bol utakmicama. Pejton ima polovičan učinak, a u drugom pobedonosnom pohodu nije bio ključni čovek. Za razliku od njega, Ilaj je u oba navrata izlazio kao pobednik i bio oba puta je odneo MVP priznanje. Na taj način postao je jedan od samo pet igrača koji su više puta dobijali to priznanje, a jedini u ovom društvu koji je u oba učešća u Super Bolu bio oba puta MVP.

Ako bi se gledali samo procenti, Ilaj Mening bi verovatno bio najveći kvoterbek svih vremena. Ipak, ono što mu je ozbiljna mana je činjenica da nije konstantan. Kada eksplodira, ide do kraja, ali mnogo puta nije ekipu vodio ni do plej-ofa. S obzirom da je lider velike franšize Njujork Džajentsa, svega šest plej-of učešća za 13 sezona nije baš pohvalno. Mada, Ilaj je sposoban da opet osvoji titulu, a ukoliko tu uspe, nema šanse da ne bude mesta i za njega, pored brata, na fudbalskom Olimpu.

Jim Rogash/Getty Images

ROB GRONKOVSKI (2010 – ?)

Kada se vodi beskonačna rasprava da li je Brejdi najveći svih vremena ili ne (mada je ona od Super Bola u Hjustonu prirodno, polako utihnula) kao jedan od glavnih argumenata u prilog ovoj tezi stoji da „Talični Tom“ nije imao elitnog hvatača (izuzev Rendija Mosa). To možda važi za vajd risivere, ali ako se gleda čitav hvatački korpus, onda to i nije naročito tačna izjava, jer je Rob Gronkovski za sedam godina koliko je u NFL pokazao da je svakako, jedan od najboljih tajt endova svih vremena. Nema sumnje da ga je Brejdi učinio ovako velikim, ali Gronk je neko ko se u svakom pogledu izdvaja od svih njegovih meta. U prvom redu, to je prava mašina za velike brojke. Dovoljno je reći da je vlasnik nekih zaista impozantnih rekorda franšize Nju Ingland Petriotsa, koja je svoju sadašnju veličinu dostigla tek u ovom veku. Imao je najviše utakmica sa 100 i više uhvaćenih jardi od svih tajt endova, najmlađi je igrač Patriota sa tri uhvaćena tačdauna na meču, što ligaškog dela, što plej-ofa, a možda i najznačajniji rekord mu je najviše uhvaćenih tačdauna u istoriji franšize (68). Da nije bilo mnogobrojnih ozbiljnih povreda, verovatno bi učestvovao u više od jednog Lombardijevog trofeja, a kako se očekuje da, makar dok je Brejdija na terenu, osvoji još neki, nema sumnje da će se uskoro pridružiti bogovima sa Olimpa.

Getty images/Otto Greule Jr

RASEL VILSON(2012 – ?)

Jedna od franšiza koje su obeležili ovu deceniju su Sijetl Sihouksi. Zaštitni znak je „Legion of boom“, ali da bi jedan tim postao šampionski, potreban je lider. A lider ovog tima, van svake sumnje je Rasel Vilson. S obzirom da je tek pet sezona u elitnom karavanu, mora se priznati da je Vilson za to vreme mnogo toga uradio. Od onog „Hail Mary“ pasa protiv Grin Bej Pekersa, koji ga je vinuo u orbitu, prošlo je mnogo utakmica i situacijama u kojima je ovaj, po mnogo čemu, atipičan kvoterbek morao da se dokazuje. I uspeo je u tome. Ta atipičnost postala je revolucija. Verovatno je najbolji trkač među kvoterbekovima, ako ne svih vremena, onda makar u Top 3. Ali to njegovo trčanje nije samo impozantno zbog statistike, a valja spomenuti da je jedini kvoterbek u NFL istoriji sa 4.000 i više prebačenih, 500 i više istrčanih jardi i 30 bačenih tačdauna u samo jednoj sezoni. Njegovo trčanje je uglavnom dolazilo kao plod ozbiljnog razmišljanja kako da ekipu izvede iz teške situacije, kada su svi saigrači pokriveni.

Već sada ima solidnu statistiku, a imaće još bolju. Ipak, ono što je njegov najveći kvalitet je liderstvo i ako ekipu odvede do još makar jednog Lombardijevog trofeja bez sumnje će zaslužiti mesto među najvećima.

Getty Images/Ezra Shaw

LERI FICDŽERALD (2004 – ?)

Da je 2009. godine sudijska odluka bila drugačija povodom hvatanja Santonija Holmsa u Tampa Beju na Super Bolu (a nije da nije bilo elemenata za drugačiju odluku), danas se ne bi postavljalo pitanje da li Leriju Ficdžeraldu pripada mesto među najvećima. Te sezone u plej-ofu oborio je rekord čuvenog Džerija Rajsa po broju uhvaćenih jardi i tačdauna, a u tom Super Bolu uhvatio je dva pasa za tačdaun i bio bi MVP da je njegov tim pobedio. Rekorder je po ukupnom broju uhvaćenih tačdauna u plej-ofu. Ima brojne rekorde franšize Arizona Kardinalsa, a jedino što mu nedostaje je titula. Ozbiljno je razmišljao o penziji, ali se ipak predomislio. Šanse nisu prevelike, posebno ne sa Karsonom Palmerom. Ali u timu ima sjajnog Dejvida Džonsona i možda je jedna magija u poznim godinama karijere i moguća. Svakako, godine na njega ne ostavljaju traga. Sa svoje 33 godine hvata kao i na početku karijere, a ukoliko Karson Palmer bude hrabriji i bude ga koristio u punom kapacitetu, možda usledi šansa za ispravljanje onoga, što mnogi nazivaju nepravdom u toj noći između 1. i 2. februara 2009.

Justin K. Aller/Getty Images

DŽEJMS HERISON (2004 – ?)

Verovatno će ovaj fenomenalni 38-godišnji lajnbeker po završetku karijere pronaći svoje mesto na Olimpu. Svakako da ima mnogo stvari zbog kojih to i zaslužuje. Ima dve šampionske titule u čijem osvajanju je i te kako doprineo (pamti se njegov tačdaun posle intersepšna 2009. u Tampa Beju). Bio je najbolji defanzivac 2008/9. Rekorder je Pitsburg Stilersa po broju sekova u jednoj sezoni, čak 16 te 2008/9, a još impresivniji podatak je da je u utakmici protiv najljućeg rivala Baltimora, te sezone, zabeležio čak 10 sekova!

Od svih igrača na ovoj listi definitivno je čovek koji, u ovom trenutku, najviše zaslužuje mesto na NFL Olimpu i nema sumnje da ga čeka to mesto po završetku karijere. Ali bi sa još jednom titulom, ono bez sumnje bilo zacementirano.

Jonathan Ferrey/Getty Images

KEM ČENSELOR (2010 – ?)

Ako se sa sigurnošću može reći da je Rasel Vilson vođa Sijetl Sihouksa, onda se mora uvažiti i mesto čuvenog „Kancelara“, prvog imena „Legion of boom“. Kem Čenselor je svakako jedan od bitnijih arhitekata svih uspeha franšize u ovoj deceniji. Kada je on na terenu, sekonderi deluje besprekorno. Nema mnogo kvoterbekova koji smeju da upućuju „rakete“ pored njega i Ričarda Šermana. Kada je osvojena jedina titula 2014. Čenselor je briljirao i dovodio do ludila Pejtona Meninga, kome je presekao pas i hvatače Bronkosa, koje je oborio devet puta i mnogi smatraju da je nepravda što nije izabran za MVP. Sa još jednom titulom mesto „Kancelara“ za božanskim stolom Olimpa je rezervisano, a čak i bez nje očekuje se da se nađe u probranom društvu.

Ezra Shaw/Getty Images

VON MILER (2011 – ?)

Kada se defanzivac izabere kao drugi pik na draftu, to je pokazatelj da se od njega očekuju velike stvari. Vona Milera su izabrali Denver Bronkosi te 2011. ali da budemo precizni, Džon Elvej. Već u prethodnom tekstu obrazložio sam podrobno zasluge legendarnog kvoterbeka za stvaranje šampionskog tima iz 2016. a možda i najvažniji delić te slagalice bio je Von Miler. Od tada je fenomenalni lajnbeker poneo epitet „kralja sekova“. Već ih je zabeležio 73.5, a drži četiri rekorda franšize kada su obaranja kvoterbekova u pitanju. Što se tiče onih najvažnijih stvari, učestvovao je u osvajanju Super Bola i ne samo to, već je poneo zvanje MVP i postao tek 10. defanzivac (dvojica podelila tu titulu 1978.) koji je zaslužio takvu čast. Svakako da će Džon Elvej uložiti ogromnu energiju i znanje da napravi još koju šampionsku ekipu, a stub će biti Von Miler. Uz još neki uspešan pohod mesto sa Rejom Luisom i Džejmsom Herisonom gotovo da je osigurano u galeriji besmrtnih defanzivaca.

Dylan Buell, Getty Images Sport

ERON RODŽERS (2005 – ?)

Čovek oko koga se digla najveća prašina kada sam objavio prethodni tekst. Nema sumnje da je Eron Rodžers jedan od najspektakularnijih kvoterbekova ikada, ali postoje objektivni razlozi zašto još nije zaslužio mesto na Olimpu. Kako se radi o kvoterbeku Grin Bej Pekersa od njega se stalno očekuju juriši na titule, a Rodžers je samo jednom uspeo da dođe do Lombardijevog trofeja. Kada se to uporedi sa Tomom Brejdijem, Džoom Montanom, Terijem Bredšoom ipak je malo. Manje trofeja ima i od braće Mening, Bena Rotlisbergera i mnogih drugih. U godinama posle osvojenog Super Bola 2011. kao da je Rodžers ostajao nedovršen u najznačajnijim utakmicama.

Ovo su argumenti zbog kojih, bar u ovom trenutku, Rodžers još nije zakoračio unutar božanskog Olimpa. Ali postoje brojni argumenti zbog čega je na samom kraju ove liste, što ako se pravilno čita, znači da stoji prvi u redu pred rajskom kapijom. Za početak treba reći da se radi o fenomenalnom individualcu, koji je u stanju da tim učini i za 50% boljim. U prilog tome govore fantastična ostvarenja poput onih da je jedini igrač sa više od 400 prebačenih jardi, četiri bačena i dva istrčana tačdauna na samo jednoj utakmici! Ili da ima najbolji rejting od svih kvoterbekova u jednoj sezoni (122.5)! Ili najviše utakmica sa 200 i više prebačenih jardi bez intersepšna, 11 u 2014. a u istoj sezoni i najviše utakmica sa tri i više bačenih tačdauna bez intersepšna (osam). Prvi je igrač Grin Beja sa prebačenih 4.000 jardi u čak šest sezona. A nije zgorek pomenuti ni to da je majstor „Hail Mary“ pasova. Samo u prethodne dve sezone imao ih je tri, od čega dva u plej-ofu. Ono što mu fali je još samo jedna titula i ukoliko nju osvoji, prevazićiće čoveka iz čije senke je uspešno izašao, a to nije bilo lako – Breta Farva i biće tek drugi kvoterbek Grin Beja uz Breta Stara sa dva Lombardijeva trofeja. Sa ovim brojkama, biće najbolji kvoterbek u istoriji najveće franšize i tada niko neće moći da nađe razlog zašto on ne bi sedeo sa Brejdijem, Meningom i Montanom za božjim stolom na Olimpu.