Miha, čovek stvoren za gradske derbije

Skener 5. maj 201715:50 > 16:02
Tullio M. Puglia/Getty Images

U predvečerje jednog od najvećih gradskih derbija u Italiji, onog torinskog, jedna od centralnih figura biće trener Bikova Siniša Mihajlović. Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije jedinstven je po tome da je bio akter četiri najveća gradska derbija na Čizmi, što ga čini jedinstvenim.

Enrico Locci, Getty Images Sport

Bilo je velikih igrača koji su u karijeri igrali za tri najveća italijanska kluba Juventus, Milan i Inter. Bilo je i onih koji su igrali milanske i rimske gradske derbije, pa čak i postizali golove u oba (poput Dejana Stankovića). Bilo je i biće mnogo velikih priča, kao i velikih aktera istih, ali teško da će se u skorije vreme pojaviti neko ko će biti akter četiri najveća gradska derbija u Italiji, bitki za Rim, Milano, Torino i Đenovu.

https://youtube.com/watch?v=AVP-4toOmnM

Siniša Mihajlović svakako je ostavio dubok trag u istoriji loptanja na Apeninima. Ako ništa drugo, dovoljno je samo to što je rekorder Serije A po golovima iz slobodnih udaraca. O njegovoj levici i dan danas se priča, a ona mu je pomogla da bude jedan od važnijih članova Kranjotijevog Lacija, koji je osvojio Seriju A, Coppa Italia, Kup pobednika kupova i superkupove Italije i Evrope, Intera sa kojim je osvojio Seriju A, dva kupa i superkup Italije, ali i Sampdorije koja je dogurala do polufinala Kupa pobednika kupova. O antologijskom pohodu Crvene zvezde na krov Evrope i njegovoj ulozi ne treba trošiti reči, kao i o tituli sa Vojvodinom, ali ovde se priča isključivo o njegovom tragu u italijanskom fudbalu.

Dobio je šansu kao trener, a činjenica da radi kao stranac u jednoj od najzahtevnijih liga sa tog aspekta već osam godina samostalno (uz godinu i po prekida zbog reprezentacije Srbije) dovoljno govori da je zadovoljio, poslovično stroge Italijane. Za to vreme vodio je Bolonju, Kataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan i sada Torino. Kada se sabere igračka i trenerska karijera, Mihajlović je na najvišem nivou u Italiji punih četvrt veka, a prošle godine trajno se upisao u istoriju Kalča.

Getty Images/Tullio M. Puglia

Tog 11. decembra Siniša Mihajlović je vodio Torino u gradskom derbiju protiv omraženog Juventusa. Nije slavno prošao, Bikovi su poraženi 3:1, ali je za levonogog bombardera ovo bio simboličan susret. Kako se danas popularno kaže, prešao je igricu, zvanu gradski derbiji. Jer je posle učešća na „Derby della Capitale“, „Derby della Madonina“ i „Derby della Lanterna“ bio akter i četvrtog čuvenog derbija – „Derby della Mole“, nazvanog po čuvenom arhitektonskom zdanju Torina „Mole Antonelliana“.

Rezultatski Mihajlović nije bio naročito uspešan u tim derbijima. Igrajući za Romu i Lacio nema pobedu na 13 gradskih derbija. Mada je jedino u njemu postigao gol, za Lacio. U milanskim slavio je samo jednom i to kao trener Milana, od četiri duela, što kao igrač u Interu, što kao trener roso-nera. Pelcer sa beogradskog večitog derbija, gde je u tri meča bez poraza (pobeda u 90 minuta i još dve posle penala) preneo je jedino u „Derby della Lanterna“, gde je kao trener Sampdorije u tri meča sa Đenovom zabeležio dve pobede i remi. Od svih epizoda, najviše će mu u sećanju biti ona poslednjeg dana januara 2016. kada je vodeći Milan razbio Inter 3:0 i doneo roso-nerima prvu pobedu posle tri sušna meča i dve godine.

Ipak, sve to će nestati pred meč Juventusa i Torina. Stara dama posle velike pobede u Monte Karlu ima šansu da već na tom meču matematički obezbedi šestu vezanu titulu. Sa druge strane, Torino samo pobedom drži živim i dalje nade da bi mogao da se domogne Evrope. Doduše, one nisu tako nerealne, iako četiri kola pre kraja zaostaje za Milanom, koji drži tu šestu, poslednju poziciju za kvalifikacije za Ligu Evrope, velikih 10 bodova, a između su još Inter i Fiorentina. Nisu nerealne, jer se stiče utisak da milanski velikani žele da izbegnu evropska takmičenja zbog nekih razloga, a Fiorentina, koja beži šest bodova, igra u strahovito lošoj formi.

Ima li stoga, lepše stvari za navijače kluba, koji je prvi gazdovao prestonicom regije koja je ujedinila Italiju, da iste večeri sačuvaju svoje evropske snove i da nateraju najljućeg rivala da se krčka još koju nedelju, dok ne osigura već osvojenu titulu? Ako Miha to uspe, da pobedi Juventus, makar Torino ne video Evropu i da navijači već šestu godinu zaredom gledaju omražene crno-bele kako slave, on će već biti junak, a verovatno i nešto više. Vesnik nade da Torino može ponovo da bude veliki, kao što je bio vesnik Laciovog trijumfalnog uzdizanja na prelazu dva milenijuma, ili Interove nestvarne dominacije krunisane Murinjovom tripletom, pa čak i buđenja Milana, koji je pre Mihe bio krpa, a danas je već klub u kojem se priča o vraćanju dana stare slave. Zato Miho, povedi Bikove u novu istoriju.