Nejmar „srebroljubac“ i „odvratni“ arapski milioni

Skener 3. avg 201713:47 > 13:52
Getty Images Sport, Denis Doyle

Očekivano, transfer brazilske vedete Nejmara iz Barselone u Pari Sen Žermen podigao je ogromnu prašinu. Ne samo zbog toga što je u pitanju rekordna suma za obeštećenje od 222 miliona evra, već i zato što važan igrač jednog od najvećih svetskih klubova prelazi u klub „manjeg“ renomea.

„Važne su mu pare“, „Da li je on normalan? Ide iz velikog kluba u neki bezvezan, koji ima samo arapske milione“, „Nikada neće biti veliki kao Mesi i Ronaldo“, samo su neki od komentara kojima je Nejmar čašćavan zbog odluke da promeni dres. Ono što je u čitavoj priči zanimljivo šta to ljudima više smeta, da li što Nejmar odlazi iz jednog dokazanog evropskog velikana i poštovane lige klub i ligu koji tek treba da se dokazuju? Ili što je u pitanju „bezobrazno“ ogroman novac i da ako Nejmar toliko vredi, koliko vrede onda mesi ili Ronaldo? Možda je u pitanju revolt što klub, koji 15-ak godina nije imao značajan rezultat, bukvalno preko noći postaje bitan faktor u svetskom fudbalu i to zahvaljujući isključivo novcu?

Kada pogledam ove komentare ispada da je u čitavoj priči Barselona oštećena. Samo se pitam kako? Klub će zaraditi 222 miliona evra samo za jednog igrača, a mnogi veliki klubovi, pa među njima i madridski Real, morali bi da prodaju nekoliko igrača da bi došli do ovakve sume. Ok, kako su cene otišle visoko, bezobrazno visoko, veoma je moguće da već sledeće godine ova cifra neće predstavljati problem za najboljih pet, šest ekipa, ali opet 222 miliona evra za jednog igrača ne da nije mala stvar, već je super posao. Pa bio to i Nejmar. Na kraju krajeva, za toliko novac Barseloni se pružaju ogromne mogućnosti u vidu angažovanja adekvatne zamene, a kako se radi o izuzetno atraktivnom klubu, ne bi trebalo da bude problema za Katalonce da nađu adekvatnu zamenu.

Mike Ehrmann, Getty Images

Da li Nejmar vredi 222 miliona evra? Kategorički tvrdim – NE. Ali smatram da Nejmar svakako više zaslužuje da bude transfer rekorder od nekih igrača koji su to bili u bližoj prošlosti, poput Pola Pogbe ili Gereta Bejla. Nejmar svakako ima jače ime i prezime, kako od ove dvojice, tako i od mnogih drugih igrača, poput Džejmsa Rodrigeza, Kevina de Brajnea ili Gonzala Iguaina, koji se nalaze u vrhu liste najskupljih transfera, opasno blizu cifre od 100 miliona evra. Jer, Nejmar je ipak u ovih nekoliko godina postao veliki as, šta god mnogi mislili, voleli ga ili ne. On je lider fudbalske reprezentacije Brazila i jedan od najvažnijih igrača Barselone, sa kojom je osvojio Ligu šampiona 2015. postigavši gol u finalu. Svakako je jedan od najboljih igrača ove generacije, neko ko je već sada etablirana zvezda, a pred kime je još dosta godina ozbiljnog i vrhunskog fudbala. Takav igrač i zaslužuje da nosi oreol najskupljeg, kao što su to nekada bili Zinedin Zidan ili Kristijano Ronaldo.

Što se tiče njegovih motiva, oni su apsolutno opravdani. Da je samo finansijska strana presudila bilo bi potpuno logično. Mislim, svako od nas razmišlja da ide tamo gde mogu da mu se ponude bolji uslovi rada, a to je u većini slučajeva, veća plata. A drugi motiv je možda i jači, da izađe iz senke Lionela Mesija i ode u klub gde može da bude gazda. Velika većina fudbalera na svetu bi se svakako zadovoljila da igraju u prvoj postavi Barselone i to pored Lionela Mesija. Trofeji bi bili zagarantovani, lepa plata, lep grad, milina. Ali Nejmar nije velika većina igrača i on nije neko ko bi se zadovoljio samo tim. Njegov neosporni talenat zaslužuje mnogo više, tako da ako i postoji, a sigurno je da postoji želja da stvara svoje ime, ona je sasvim prirodna. Na kraju krajeva, on se u Barseloni ostvario, osvojio je sve najvažnije trofeje, rešavao je velike utakmice i može se bez preterivanja reći da je dosegao plafon u Kataloniji. Svi znaju da nikada, dok je Mesi aktivan, ne bi bio prva zvezda Barselone. A kako je Nejmar samo pet godina mlađi od Mesija, pitanje je da li bi bio prva zvezda tima i kada se Argentinac povuče. Jer da to Mesi uradi sa 35 godina (a može i duže da igra) Nejmar će imati već 30, a da li neko misli da dotle na Kamp Nou neće doći neki nadareni klinac iz Argentine ili Brazila, ili La Masije, koji će, poput ove dvojice svojevremeno, postati preko noći mega zvezda? Stoga, Nejmar je rešio da u najboljim godinama ode da ispunjava svoju sudbinu i to niko ne bi smeo da mu zameri.

Clive Rose, Getty Images

Kako navodim ove razloge, sve mi se više čini da je ovde, u stvari, trn u oku Pari Sen Žermen. Klub iz Pariza percipiran redovno je čašćavan u poslednje vreme epitetima „skorojevići“, „plastika“, „naftaški klub“ itd. To je jedna pogrešna i nadasve zlonamerna percepcija. PSŽ nije mega gigant poput Barselone, Reala, Milana, Juventusa, Mančester Junajteda, Bajerna, ali se ne može reći da je „mali“ klub. Iako je osnovan tek 1970. taj klub je uspeo da stvori prepoznatljiv identitet i pre dolaska Arapa. Bio je dva puta šampion Francuske, osvajač evropskog trofeja (Kup pobednika kupova 1996.), polufinalista Lige šampiona, a od igrača između ostalih plavo-crveni dres nosili su priznate veličine Juri Đorkaef, Safet Sušić, Žorž Vea, David Žinola, pa sve do jednog od najboljih igrača ovog veka Ronaldinja. Tako da priča kako Pari Sen Žermen postoji tek od dolaska Arapa ne stoji.

A i na kraju krajeva, u čemu je problem što su oni doneli novac u klub? Što ga ima u neograničenim količinama? Što mogu da preplaćuju igrače? A kada to čini Real Madrid sa Bejlom ili Rodrigezom, ili Mančester Junajted sa Pogbom, to je onda u redu? Pri tom, Mančester Junajted ima američke vlasnike, da li je to prihvatljivije od arapskih? Neko će reći „Zato se razlikuju Real i Barselona, jer oni nemaju privatne vlasnike, ruski, američki, arapski novac, sav novac nje isključivo njihov“. Naravno, to je ordinarna glupost. Nominalno su Barselona i Real vlasnici svojih članova „socios“, faktički, mnogo ozbiljnija pozadina je u pitanju. Jedan je klub španske krune, drugi je katalonski ponos. Oni služe da promovišu ciljeve i vrednosti dve strane i zbog toga nema brige da će Kruna ili najbogatija španska oblast Katalonija ikada ostaviti dva kluba na cedilu. Zato može da se desi da, kada Real ima finansijskih problema, grad Madrid za neverovatnu sumu novca otkupi trenažni centar, pa ga da Realu na 100-godišnje korišćenje. Zvuči poznato? Da li je to slično kao kada katarska firma, sponzor PSŽ, da Nejmaru honorar za promociju Svetskog kupa 300 miliona evra, kojima Brazilac može da kupi slobodu i tako se zaobiđu sva pravila finansijskog fer pleja? Naravno da je slično i naravno da su, u svoje vreme, i Real i Barselona, i Bajern i svi „stari velikani“ kupovali veličinu. Ili koristili državni i društveni uticaj.

Kada smo već na terenu veličine, da li se baš može reći da je Barselona tradicionalno veliki klub? Kada je doveden 1973. za tada rekordnih dva miliona dolara Johan Krojf, katalonski gigant nije imao pregršt trofeja, svega osam nacionalnih šampionata, i tri trofeja u Kupu sajamskih gradova. Primera radi, u trenutku kada dovode Nejmara za rekordan transfer, PSŽ u svojim vitrinama ima šest domaćih titula i evropski trofej u Kupu pobednika kupova. Barselona je dovođenjem velikih igrača, poput Johana Krojfa, Dijega Maradone, Romarija, Ronalda, Ronaldinja gradila tu današnju veličinu, pa zašto bi Parižanima bila uskraćena mogućnost da to rade na isti način? Od dolaska Krojfa u Barselonu pa do prve evropske titule prošlo je 19 godina, zar onda PSŽ nema pravo da dobije vreme da se vide plodovi njegovih kupovina?

Ako se navijačka ostrašćenost odvoji na stranu Nejmarov transfer ima samo dobre stvari. De facto se dobija još jedan, u najavi veliki klub, čime ozbiljno jača konkurencija u evropskom fudbalu. Još jedna liga polako dobija legitimaciju jake i poštovane lige, s obzirom da pored PSŽ važnu ulogu u Evropi igra Monako, a uskoro bi to mogao, zahvaljujući američkom novcu i Olimpik iz Marseja. Na kraju, možda i najvažnija tekovina ovog transfera biće, ako ne konačno ukidanje, onda postepeno bacanje na marginu besmislenog pravila koje se zove UEFA finansijski fer plej. Jer ono nije uspelo da ostvari nijedan proklamovan cilj, a to je smanjivanje jaza između bogatih i siromašnih. Šta više, urađeno je potpuno suprotno, jaz je povećan. Zbog toga, među istinskim ljubiteljima fudbala ovaj transfer, umesto što nailazi na permanentne osude, treba da dobije punu podršku. Moju ima.