Trener

Skener 6. feb 201814:06 > 14:14
Mike Hewitt, Getty Images Sport

Novinari su već smenili Antonija Kontea sa mesta prvog trenera Čelsija posle serije loših rezultata. Mnogi sada već otvoreno govore kako mu je "presudila" svlačionica i to tako ležerno, kao da je to nešto najnormalnije na svetu.

Znamo svi kako je otišao Murinjo sa, omiljenog mu Stamforda. Umesto „omiljenog sina“ Bridža došao je Antonio Konte. Italijan ima reputaciju veoma strogog i ratobornog trenera, spremnog da čvrstom rukom postavi stvari na mesto. U prvoj sezoni titula i već su svi počeli da govore kako je Konte pokazao kako se to radi. Međutim, došla je druga sezona i pojavili se isti problemi kao i kod Murinja. Igrači miniraju ozbiljno Italijana i to je scenario koji neodoljivo podseća na period kada je Murinjo sa Plavcima branio titulu.

Priča oko miniranja trenera od strane igrača nije ekskluzivitet Čelsija. Sličan primer, mada ne baš tako eksponiran, imamo i u Španiji, u redovima aktuelnog šampiona Evrope i te zemlje Reala. O tome se ne govori tako javno kao u Čelsiju, delimično jer je Real ozbiljno zatvoren sistem, a i španska štampa ne može da se meri sa engleskom po sposobnosti da iščeprka sočnu priču. Međutim, evidentno je da u Šamartenu ne vlada rajska atmosfera. Junak u prethodnih sezonu i po Zinedin Zidan, koji je svoju auru izgradio više na odličnim međuljudskim odnosima sa igračima nego kao vrhunski taktičar. Posle Super kupa sa Barselonom činilo se da ništa ne može da poremeti ovaj „medeni mesec“, ali… Samo koji mesec kasnije Real je izgubio bitku za titulu, u Ligi šampiona ih čeka pakleno iskušenje sa Nejmarom i gomilom preskupih pariskih plaćenika, ali ono što ozbiljno zabrinjava je igra i odnos igrača. Vidljivo je golim okom da makar glavni igrači više ne „ginu“ za Zidana. Po nekim navodima prva zvezda Kristijano Ronaldo je kolovođa, a u prethodnoj sličnoj situaciji ceh je platio Rafa Benitez.

Getty images Gonzalo Arroyo Moreno / Stringer

Zadržimo se još malo u Španiji. Realov najveći rival Barselona pokazala je takođe da nije naročito imuna na „kadrovanje“ igrača i ozbiljno mešanje u trenerski posao. Tačnije pokazali su Lionel Mesi, Đerar Pike i Ćavi. To je na svojoj koži osetio Luis Enrike. Poraz u San Sebastijanu u sezoni 2014/15. pretio je da će stvoriti kataklizmu na Kamp Nou, a prva žrtva bio bi trener. Održan je sastanak igrača sa Enrikeom, na kojem mu je „dobronamerno ukazano“ da Mesi ne može da igra na krilu, već u sredini. Nekadašnji igrač Barse i Reala shvatio je koliko je sati i da, ako želi da ostane na klupi Katalonaca, mora da „sarađuje“, pa je za razliku od Murinja, Kontea ili Zidana pristao da mu glavne zvezde sastavljaju tim i određuju taktiku. Doduše, to je naplatio činjenicom da je osvojio triplu krunu i tako sebi digao cenu.

getty images/david ramos

Slično Enrikeu i Unai Emeri se povukao pred prvom većom krizom u prebogatom PSŽ, kada su se Nejmar i Kavani koškali ko će da izvede penal. Sam trener tu nije imao pravo glasa, iako je on jedini pozvan da odredi tako nešto. Dobro, neko će reći da se ovakve stvari mogu očekivati u tabloidnoj Engleskoj, i Španiji gde su Mesi i Ronaldo vrhunske zvezde. Ali ni pojam reda, discipline i striktno određenog lanca komandovanja Nemačka nije lišena ovakvih stvari. Svi znamo kako je Karlo Anćeloti završio svoj boravak na klupi Bajerna iz Minhena. Igrači su ga, mnogi prikriveno, a neki čak i otvoreno bojkotovali, pa kada je smenjen i došao na klupu Jup Hajnkes, odmah su proigrali.

Primera je mnogo i oni samo potvrđuju jedan opasan trend. Igrači u velikim klubovima danas su u stanju da smene trenera kada god im se prohte. I to čak uspešne trenere, koji su od njih napravili velike šampione. Da li zato što im se ne sviđaju treninzi, da li što im se ne dopada taktika i pozicija na kojoj igraju, bilo šta. Na žalost, fudbal nije jedini sport u kojem je to moguće. Drugim rečima, ovako nešto može sutra da se dogodi i u Mančester Sitiju, u kojem trenutno sa velikim uspehom radi, po mnogima najveći revolucionar današnjice Pep Gvardiola. Šta ako De Brujneu, Sterlingu, Agueru počne da smeta što njihov trener ima prevelike zahteve u samoj igri? Koja je garancija da neće „pustiti“ par utakmica, ispustiti neki trofej i na taj način kovertiraju otkaz treneru koji je drastično poboljšao DNK ekipe?

Alex Livesey, Getty Images Sport

Na kraju, dolazimo do glavnog pitanja, kako je ovo postalo moguće? Odgovor je više nego jednostavan. Fudbalsko tržište je potpuno poludelo i sada se iole kvalitetan igrač ne može dovesti za imanje od 50 miliona evra. Vrednost najvećih zvezda sada iznosi devet cifara, a kada u timu imate igrača sa tolikom vrednošću, onda od njega i očekujete da vam to vrati na neki način. Da li kroz novac od marketinga ili trofeje, ali se očekuje. Svakako, od njega se više očekuje nego od trenera, pa tako je i značajnija roba za vlasnike. Stoga se i više toleriše.

Kao da je prošlo vreme Ernsta Hapela, Rinusa Mihelsa, Aleksa Fergusona, koji su veoma znali kako sa zvezdama. Ili ga slome, ili ga oteraju. Odličan primer kako se to radi je primer iz onog dugog, američkog fudbala. Trener najbolje franšize ovog veka Nju Ingland Petriotsa Bil Beličik ne libi se da trenira strogoću na nekoj zvezdi, ili je čak trejduje, po mogućstvu i degradira. Ali to ne bi mogao nikako da uradi da nema potpunu podršku uprave. Ipak, malo je danas takvih gazda.

Clive Mason/Getty Images

Konte još nije dobio otkaz, ali došlo se dotle da Roman Abramovič nema previše rešenja. Ili da odradi ono što je i do sada radio, da ide linijom manjeg otpora, otpusti trenera i dovede nekog za koga će se nadati da će bar godinu dana biti po volji igrača. Ili da odradi ono što se moralo odavno. Da provetri svlačionicu i da ukloni zmiju. Zna se da je kolovođa i glavni remetilački faktor Eden Azar i koliko god da se radi o fantastičnom igraču, ako Abramovič želi da bude neprikosnoveni gazda, jer ovim miniranjem trenera nije izazvan samo Konteov ili Murinjov autoritet, već direktno i njegov, onda mora da slomi glavnog, kao i saučesnike. Ili da ih proda. Realnija je ova druga varijanta, a sa njom bi ubio dve muve jednim udarcem. Pokazao bi da čvrsto stoji iza trenera, poslao poruku ostalim i budućim igračima da takve stvari više neće biti tolerisane, a pride bi i od Azara lepo zaradio.

Na taj način bi pomogao da se vrati dostojanstvo gospodi trenerima, bez kojih fudbal ipak ne bi bio ono što jeste. A i na kraju krajeva, lakše je komandovati jednom osobom, pa makar to bio i Konte, nego raspuštenom bandom, što igrači na čelu sa Azarom bez sumnje jesu.