Nejmare, sada se pokaži

Skener 10. mar 20197:46 > 7:52
Marcelo Maragni/Red Bull Content Pool

Šokantnim porazom od Mančester Junajteda Pari Sen Žermen propustio je još jednu priliku da dođe do najvrednije titule u evropskom fudbalu i ovo je sada prekretnica, kako za klub, tako i za prvu zvezdu tima.

Mike Ehrmann, Getty Images

Maj 2015. Barselona osvaja poslednju evropsku krunu. Nejmar se poigrava sa Juventusom, postiže gol i biva najzaslužniji za pobedu 3:1 i najveći trofej. Godinu dana kasnije predvodi reprezentaciju Brazila u pohodu na jedini trofej koji nedostaje najvećoj fudbalskoj reprezentativnoj sili, olimpijsko zlato. Ovog puta Selesao uspeva, a najzaslužniji naravno Nejmar. Tada ima svega 24 godine i potpuno legitimno o njemu se priča kao o trećem iza neprikosnovenih Lionela Mesija i Kristijana Ronalda. U stvari, ako su njih dvojica kraljevi (u zavisnosti od afiniteta) onda je on smatran princem, neko ko već ima dovoljnu sposobnost da vlada, a opet je spreman da uskoči kada zvezda dvojice asova krene da silazi.

A onda leto 2017. u kom postavlja transfer rekord i gotovo iznenada prelazi u Pari Sen Žermen. Mnogo je osuda usledilo zbog tog njegovog poteza, ali kao što sam već ranije pisao, potez koji itekako može da se opravda iz njegovog ugla. Odlučio je da izađe iz senke Lionela Mesija i da sam pravi svoju istoriju u klubu koji još nema renome onih najvećih klubova. Svakako da je prvi korak u tom cilju osvajanje Lige šampiona, ali kako su pokazale ova i prethodna sezone, to neće biti tako lako za Svece.

Čim je došao u Pariz Nejmar se nametnuo kao glavni igrač tima. Golovi su bili tu, neke od veoma ubedljivih partija, ali to se sve dešavalo u francuskom šampionatu i grupnoj fazi Lige šampiona. U eliminacijama elitnog takmičenja, prošle sezone protiv Reala i ove protiv Mančester Junajteda, nije ga bilo. Ali bukvalno. S obzirom da je u oba navrata bio povređen. Ako je i prošlogodišnja eliminacija od Reala mogla da se podvede pod realnu, ovogodišnja od Crvenih đavola svakako nije. Prvo, ogromna je razlika u klasi, a drugo rezultat iz prvog meča sa Old Traforda bio je takav da nije dozvoljavao nešto teže od rutinskog posla. Ispostavilo se da je to bila košmarna noć za Pariz, koja je ponovo aktuelizovala neka pitanja.

Srdjan Stevanovic/Getty Images

Prvo se govorilo o gubitničkom karakteru, s obzirom da je ista ekipa pre tri godine dozvolila sebi da prokocka prednost 4:0 protiv Barselone, a ovaj kapital je gotovo bio ravan tome. Samim tim pojačale su se spekulacije da bi Nejmar mogao da ode, ili u Real ili da se vrati u Barselonu. Da li bi taj potez bio dobar za Brazilca? Bez sumnje ovakvi porazi frustriraju nekoga ko želi da bude veliki pobednik i definitivno mogu da pokolebaju veru u mogućnosti da ekipa dostiže najveće domete. Ali odlazak u Real ili povratak u Barsu za Nejmara bi bio korak unazad u karijeri. Ni u jednom od ta dva kluba ne može da uradi ono što može u Pari Sen Žermenu – da ispiše istoriju i da bude najveći. U Barseloni to je Mesi i hteo, ne hteo, opet bi bio u njegovoj senci. U Realu kao što se moglo videti kroz njegovu istoriju, mnogi veliki igrači su prodefilovali tim klubom, ali nijednom od njih, bar ne javno i eksplicitno, Real nije pokazao da je dovoljno veliki i važan, koliko sam klub u globalu. Nejmar bi možda osvojio u Realu još neki trofej Lige šampiona, ali on ne bi mogao da ga stvori najvećim igračem tog kluba, ako to već nisu prethodno postali Alfredo di Stefano, Ferenc Puškaš, Zinedin Zidan ili Kristijano Ronaldo. Nejmar bi bio samo jedan od mnogo velikih igrača u tom klubu.

Da ne govorimo da bi sa moralnog stanovišta taj povratak u Španiju bio sporan. Time bi Nejmar poslao poruku da ga samo novci zanimaju i da samo voli da kalkuliše i ide gde je lako. Trajno bi se odrekao privilegije da bude lider ekipe, kao što je sada u Pari Sen Žermenu. Jer da budemo jasni, jeste možda Kilijan Embape bolji igrač, verovatno će napraviti i veću karijeru od Nejmara, ali sada, u ovom trenutku, Brazilac je ipak lider tima. A to se najbolje videlo u ovom dvomeču, videlo se koliko je bar u revanšu nedostajao protiv Mančester Junajteda. Embape je propustio nekoliko prilika da nokautira Crvene đavole, a šanse koje on nije iskoristio Nejmar bi ih gotovo sigurno realizovao.

Povezano

Nije lak posao napraviti klub velikim. Sigurno je da, šta god Pari Sen Žermen uradi sa ovom generacijom igrača, da će za ovu generaciju navijača on biti plastika i da neće zavrediti dugo godina poštovanje. Ali Nejmarova misija nije da natera fudbalske navijače širom sveta da zavole ovaj klub. Njegova je misija da napravi osnovu za to. A osnova bi bila evropski trofej, ali i da ostavi ozbiljan trag u vidu brojki koje će izazivati respekt, poput Ibrahimovićevih 180 utakmica i 156 golova, a 100 i više golova u klupskoj istoriji još samo su imali Pedro Pauleta i Dominik Rošeto. Nejmar bi eventualnim ulaskom u to društvo i sa, makar jednim evropskim trofejom, mogao da se nazove velikanom Pari Sen Žermena. Da ne govorimo da bi ličnim primerom, da ostane u klubu kada mu je najpotrebnije, baš sada posle ovakvog šoka, pokazao da je lider i na taj način uticao i na već pomenutog Embapea da ide istim putem, pa čak i da stvori svetliju budućnost kakva mu se predviđa. To bi svakako diglo klupski status, a Nejmar bi trajno bio zapamćen kao legenda kluba.

Umesto što se nervira zbog dosuđenog penala, Nejmar bi možda mogao da pogleda primer razvoja upravo Mančester Junajteda. Koliko god da je u pitanju star i trofejan klub, može se slobodno reći da je zapao u ozbiljan gubitnički mod pre nego što je došao Aleks Ferguson. Poslednja titula u ligi osvojena je bila 19 godina pre dolaska Fergusona, u Kupu šampiona 18, a u tom periodu osvojena su samo dva FA kupa. Prve Fergijeve godine nisu nagoveštavale promenu trenda, gotovo kao što imamo danas slučaj sa Pari Sen Žermenom. Prvi trofej osvojen je tek na kraju četvrte sezone, a prva titula tek na kraju sedme. Ipak, istrajalo se sa Fergijem i on je istrajao sa Junajtedom, a ostalo se zna. I ne samo da je Fergi kao zaostavštinu ostavio trofeje, već i mentalitet, što se najbolje videlo u pariskoj večeri, u kojoj je njegov, možda i najbolji đak, na gotovo isti način kao i on, predvodio ekipu do podviga u koji je malo ko verovao. A radi se o daleko lošijem timu od mnogih koje je Fergi vodio.

Zbog toga se pred Nejmarom postavljaju dva puta. Onaj lakši, povratak u Španiju i igranje na sigurno, i onaj teži, da sada ostane u Parizu i da nastavi mukotrpan posao, za koji nema garancija da bi mogao da uspe. Ali ako je pravi, neće pobeći od izazova. Sada je vreme da se pokaže.