Nedodirljivi Seltik i ko to ne spava zimski san?

Ian MacNicol/Getty Images

Ako se po jutru dan poznaje, a tako je već godinama, teško da će neko uspeti u skorijoj budućnosti da skine sa trona ekipu Seltika, dok se kao po nekom nepisanom pravilu mašinerija iz Mocartovog grada "pali" i radi punom parom tek posle zimske pauze.

Ponavljao sam se u nekim ranijim prenosima utakmica u kojima su akteri bili šampioni Škotske i Austrije, međutim to više nije praksa, jer čvrsto verujem da svako ko malo više i ozbiljnije prati sport zna koliko su finansijska sredstva, marketing i pametno poslovanje veoma važan faktor u modernom fudbalu, gde je novac, nažalost postao mnogo bitniji od same igre u koju smo se zaljubili i zbog koje smo svi odlazi na stadione kako bi uživali. Seltik i Salcburg, za razliku od većine klubova iz svojih država, svake sezone mogu da računaju na „ozbiljan“ budžet koji će im obezbediti nekoliko igrača koji će zagarantovano praviti razliku na terenu. U slučaju da nemaju adekvatnu zamenu na nekoj poziciji, nisu pod pristiskom da prodaju najbolje iz svojih redova, osim ukoliko ne stigne odgovarajuća ponuda. Pa su tako u velikoj prednosti na ostale rivale, jer mogu da zadrže fudbalere koji donose titule.

Škotski Premijeršip

Zeleno-beli gigant iz Glazgova je neprikosnoveni vladar i sa novim menadžerom Brendanom Rodžersom čvrsto je odlučan da dođe do šeste titule u nizu, odnosno 48. u klupskoj istoriji. Bez obzira što se u najviši rang takmičenja vratio najveći, pardon… najomraženiji rival Glazgov Rendžers deluje da samo čudo može da spreči Seltik da ne dođe do naslova šampiona. Kelti su ubedljivo prvoplasirani, takođe 27.11.2016. osvojili su i prvi trofej u novoj sezoni pobedivši Aberdin u finalu Liga kupa sa 3:0, a navijači i pored eliminacije iz Lige šampiona mogu biti zadovoljni s’ obzirom da su njihovi ljubimci „pokazali zube“ u grupnoj fazi protiv mnogo jačih timova. Dolaskom Brendana Rodžersa i novih pojačanja ekipa je počela da igra „brži i tečniji fudbal“, a kao rezultat toga treba istaći da imaju ubedljivo najefikasniji napad, kao i najbolju odbranu u celoj ligi. Seltik je tokom leta profitirao od prodaje Stefana Johansena u Fulam, odnosno Stefana Šćepovića u Hetafe, a dovedena su zvučna imena kao što su Kolo Ture, Kristijan Gamboa, Skot Sinkler i Musa Dembele. I upravo je tandem Sinkler – Dembele najzaslužniji za ostavrane rezultate. Sinkler igra kao ponovo rođen, pleše po terenu i ponovo liči na onog 21. godišnjeg lidera Svonsi Sitija iz 2010. godine, sa druge strane Dembele je proglašen za najboljeg igrača Francuske do 21. godine za 2016. Bivši napadač Fulama koji je na Seltik Park stigao bez obeštećenja u toj trci pobedio je Antonija Marsijala iz Mančester Junajteda, kao i Kingslija Komana iz redova Bajern Minhena. A u celoj priči ne smemo zaboraviti ni čoveka koji je prethodne sezone postigao 40. pogodaka uz osam asistencija na 51. takmičarskom meču. U pitanju je Li Grifits koji se polako, ali sigurno vraća u formu. Jedno je sigurno, a to je da za Seltik nema zime.

Mark Runnacles/Getty Images

Policajci su se konačno vratili tamo gde im je i mesto, a njihovo mesto je u elitnom društvu. Aberdin i Harts bez ikakve sumnje jesu velikani škotskog fudbala, bili su prvaci po četiri puta, kao što je to slučaj i sa Hibernijanom koji se takmiči u Čempionšipu. Ruku na srce Premijeršip nije isto takmičenje bez čuvenog Old Firma. To će vam sigurno reći svaki pravi ljubitelj fudbala, a pogotovo u zemlji kiltija i viskija.

Rendžers je briljirao u drugoj ligi prošle sezone i dobro je otovrio novu, ipak utisak je takav da će proći još nekoliko godina dok ne uspostavi finansijsku ravnotežu, a znamo kakav su brodolom doživeli tokom 2012. godine kada su zbog bankrota morali da se presele u četvrtu ligu. Rendžers je krenuo od nule i posle trenerskih vrteški, pravo rešenje pronašao je u Marku Vorbartonu koji je po dolasku insistirao na transferu Marka Veghorna, nekada mladog reprezentativca Engleske. I upravo je bivši napadač Vigan Atletika jedan od najboljih pojedinaca u celom timu uz naravno živu legendu Kenija Milera kojeg kada vidite kako se bori i grize u svakom duelu, nikada ne bi dali 37. godina, a pored toga i dalje radi ono što najbolje ume – postiže golove i deli asistencije. Od ostalih pojačanja treba istaći mladog Džordana Rositera koji je stigao iz akademije Liverpula i od kojeg se puno očekuje u budućnosti, iskusne defanzivce Klinta Hila i Filipa Senderosa koji se ipak nije naigrao, za razliku od Hila koji uživa poverenje menadžera, a tu su još i vezista Niko Kranjčar koji je za kratko vreme postao ljubimac navijača kao i skupo plaćeni (za škotske uslove, ne računajući Sletik) napadač Džo Garner koji je stigao iz Prestona za 1,73 miliona evra. Bivši reprezentativac Hrvatske je na 15. mečeva u svim takmičenjima upisao po tri gola i asistencije, međutim krajem oktobra je doživeo povredu koja će ga odvojiti od terena po poslednjim procenama sve do 2.5.2017. godine, dok se od Garnera tek očekuje da pokaže zašto je jedini igrač za kojeg je tokom leta plaćeno obeštećenje. Niko Kranjčar će možda biti ta karika koja će nedostajati kako bi se ugrozio Seltik, međutim siguran sam da će se za prvu sezonu po povratku u Premijeršip svi kojima su boje Renžersa u srcu zadovoljiti naslovom vicešampiona. Pobeda protiv najljućeg rivala verovatno je blizu, dok će se na proslavu 55. titule čekati još neko vreme. Uh, malo je nedostajao da zaboravim nestašnog momka ostrvskog fudbala Džoija Bartona koji je odigrao čitavih pet ligaških utakmica u dresu Rendžersa i za tih 429. minuta na terenu uspeo je da zaradi samo jedan žuti karton, to je bilo sve od njega. Van terena je zadavao mnogo glavobolja, pa je tako još u oktobru suspenodvan od strane kluba, a do raskida saradnje došlo je meseca dana kasnije. Međutim, gledaćemo Bartona ponovo u akciji, jer se vraća u Barnli iz kojeg je i stigao u Glazgov. Dobar potez uprave Rendžersa, ako se u obzir uzme finansijski aspekt (iskusni igrač sredine terena doveden je bez obeštećenja) i očekivani nestašluci Bartona nisu išli jedno uz drugo. Ljubav je jako kratko trajala, možda i bolje.        

Ian MacNicol/Getty Images

Za preostala dva mesta u vrhu tabele boriće se Aberdin i Harts, timovi koji su prethodnu kampanju okončali na drugoj i trećoj poziciji. Igrački kadorovi pretrpeli su manje promene tokom leta, ali se konkretniji potezi uprava očekuju na zimu i to po starom dobrom principu: biraj najbolje od slobodnih agenata na tržištu ili plati minimalno obeštećenje koje se na kraju ni ne objavi. Redsi sa Pitodrija su možda u blagog prednosti u odnosu na sastav iz Edinburga s’ obzirom da im je igrački kadar, bolje rečeno kostur tima duže vremena na okupu. Sa druge strane klub iz prestonice koji se pre dve sezone ekspresno vratio u elitu tokom decembra ostao je bez menadžera, 36. godišnjeg Robija Nilsona koji je posle odličnog posla sa Hartosm prešao u MK Donse i moram reći da je imao paklen debi. Na početku karijere u novoj sredini morao je da se dokaže navijačima u velikom derbiju protiv AFC Vimbldona i uspeo je, jer su Donsi slavili sa 1:0. Naslednik Nilsona je Ian Katro koji je radio kao asistent u Rio Aveu, Valensiji i Njukaslu, a videćemo kako će se snaći u svom prvom samostalnom mandatu na poziciji trenera.

Plasman Aberdina i Hartsa jedino bi mogao da pokvari Sent Džonston, dok će se svi ostali timovi grčevito boriti za opstanak.

Austrijska Bundesliga

U svojih „pet minuta slave“ Rajndorf Altah će uživati nešto duže, tačnije sve do 11.2.2107. godine, kada kreće drugi deo prvenstva. Belo-crni sa Kešpoint Arene u sezoni 2014/2015 bili su najprijatnije iznenađenje austrijskog fudbala i to odmah po povratku u najelitnije društvo, gde su zauzeli treće mesto, što im je ujdeno u 87. godinšnjoj istoriji kluba najveći uspeh koji su postigli i to u tek četvrtoj kampanji koju su odigrali u Bundesligi. Tada su i obezbedili premijerni izlazak na evro-scenu, gde su u plej-ofu za ulazak u grupnu fazu Lige Evrope jedva zaustavljeni od Belenenseša. Prethodna sezona nije okončana na slavan način. Izbegnuto je ispadanje nakon tako velikog uspona, ali šta tek reći za tekuću prvenstvenu borbu, Altah je po prvi put lider posle prvog dela šampionata i 20. odigranih kola. Konačno je došlo vreme i to još od sezone 2013/2014 da jedan tim zameni Salcburg na prvom mestu pre zimske pauze. Najveće zasluge idu na račun trenera Damira Kanadija koji je gotovo savršeno organizovao ceo igrački kadar u kojem nema zvezda. Takav način rada, ali i pre svega rezultati koji dovoljno govore za sebe odveli su Kanadija u Beč. Pomenuti 46. godišnji stručnjak prešao je u Rapid sa kojim je potpisao ugovor od leta 2018. Nakon njegov odlaska menjao ga je mladi asistent Verner Graber, a 25.12.2016. za menadžera je imenovan Martin Šerb koji se u fudbal vraća posle tri godine pauze. Jako zanimljiva odluka vodećih ljudi uslovno rečeno malog kluba, koji je priliku dao čoveku kome je Sent Pelten najpoznatiji tim koji je trenirao. Koliko će se takav scenario odraziti na konačni plasman saznaćemo veoma brzo. Do tada nam ostaje da uživamo u partijama mladih i veoma talentovanih Dimitija Oberlina koji na pozajmici iz Salcburga, odnosno Nikole Dovedana, momka koji je poreklom sa ovih prostora i koji je došao na pozajmicu u Altah iz fudbalskog kluba LASK iz Linca. Altah je 33. puta tresao mreže rivala. a samo su Oberlin i Dovedan zajedno postigli 17. golova.  

Srdjan Stevanovic/Getty Images

Uspavana mašinerija iz Mocarotvog grada probudila se u poslednja dva meseca pre odlaska na odmor. Ništa novo za Salcburg koji je na krilima kompanije Red Bul postao dominantna sila od kako je došlo do promene vlasničke strukture 2005. godine. Od tada su crveni bikovi osvojili sedam titula od ukupno 10. koliko ih imaju u svojim vitrinama. Čini se da euforija oko Altaha neće trajati dugo i da će Salcburg osvojiti četvrtu titulu u nizu. A šta je glavni razlog… Zna se… Pa, naravno novac!!! Bez obzira što je Red Bul svu energiju, fudbalere, a i pomenuti novac usmerio prema Lajpcigu (što im se i te kako isplatilo) jednom od pet bratskih klubova koji je od 2016. godine i definitivno postao glavni među njima (New York Red Bulls, Red Bull Brasil, Red Bull Ghana), Salcburg i dalje najbolje posluje u Austriji i još uvek nije ljubomoran na mlađeg brata iz Nemačke, a rezultati na terenu su veoma dobri, jedino nedostaje iskorak na evropskoj sceni. A glavne zasluge idu na račun generalnog menadžera Johena Zauera i sportskog direktora Kristofa Frojnda, kao i velike mreže skauta širom sveta. Šampion iz Vals-Sizenhajma, predgrađa Mocartog grada tokom leta uložio je 10,45 miliona evra, svi ostali klubovi zajedno samo 7,1 milion. To možda i nije neki problem, ako u obzir umzemo činjenicu kolika je razlika u zaradi, a zaista je ozbiljna. Salcburg je prihodovao skoro tri puta više od svih ostalih devet klubova u ligi, tačnije 31,3 miliona eura, dok su ostali zaradili 12,7 miliona. Treba istaći da trenutno prvoplasirani Altah i poslednjeplasirani Matersburg nisu zaradili apsolutno ništa tokom leta. Matematika je jasna, a brojke i činjenice ne lažu. Ipak, vratimo se sada travnatoj podlozi, jer se na kraju tu biju odlučujuće bitke.

Preporođeni Šturm iz Graca je treći na tabeli, iako je bio na čelu kolone sve do 19. runde takmičenja. Trener Franko Foda je bio ljubimac navijača i dok je nosio crno-beli dres, ima veliko poverenje uprave, a i rezultati su polako počeli da dolaze. Dobro se sećam početka sezone i meseca avgusta kada sam tokom prenosa utakmice drugog kola Rid – Šturm (1:0) rekao da bi klub iz Graca mogao na najbolji način da iskoristi učešće Salcburga, Rapida i Austrije u grupnoj fazi Lige Evrope i upravo se to i desilo. Altah ima tri boda predonsti, a Salcburg samo jedan više u odnosu na Šturm koji Austiji beži za dva, a Rapidu za velikih 12. bodova. Najveće zasluge za takav ishod na polusezoni ima napadač Deni Alar koji je na Merkur Arenu stigao kao slobodan agent, nakon što nije uspeo da dogovori uslove oko novog ugovora sa Rapidom. I čini se da je momak iz Slavonskog Broda, inače bivši mladi reprezentativac Austrije napravio potez karijere, trenutno je najbolji strelac lige sa 13. golova i ako izbegne povrede sa kojima je imao problema, mogao bi da napravi iskorak sa novim klubom i već na leto sebi obezbedi prelazak u neku jaču ligu.

Paolo Bruno/Getty Images

Na red su došli rivali iz Beča koji se već jedan određeni period nalaze u procesu tranzicije… Još uvek se traže rezultatski i u Bundesligi i na evro-sceni, gde ni navijači zeleno-belih, ni ljubičastih ne pamte kada su ih njihovi klubovi obradovali na pravi način. Rezultati nedostaju… Rapid nije podigao „salataru“ još od sezone 2007/2008, a i tada je kapiten bio legendarni Štefan Hofman koji je i dalje tu i koji se ne predaje. Nemac koji ima 36. godina teško da će po drugi put slaviti titulu, jer mu novi ugovor koji je potpisao tokom zime 2016. ističe na leto naredne godine. Odlazak Zorana Barišića sa mesta trenera posle tri godine bio je veliki udrac za Rapidlere, pre svega za igrače, Majk Biskens se nije proslavio (zadržao se svega pet meseci), a Damir Kanadi je na prvih šest mečeva u ligi upisao dve pobede, jedan remi i tri poraza. Rapid ima najvernije i najbučnije navijače u celoj zemlji koji su i na novom Alijanc stadionu pokazali kako se bodri voljeni klub u kojem igraju tri momka sa ovih prostora: Srđan Grahovac i Ivan Močinić koji imaju zavidnu minutažu, dok napadač Matej Jelić za sada ima epizodnu ulogu. Verujem da će Rapid još dugo vremena tragati za klasičnom devetkom poput Roberta Berića kojeg su tokom leta 2015. prodali Sent Etjenu za 5,5 miliona, a samo 12. meseci ranije platili Šturmu svega 750,000 evra.

Pomenuo sam navijače Rapida koji imaju korektan odnos sa upravom svog kluba… Ali, šta tek reći za tifoze Austrije koji su bukvalno na ratnoj nozi sa vodeći ljudima ekipe iz južnog dela Beča. Poslednju titulu ljubičasti su osvojili u sezoni 2012/2013. Kao da je juče bilo, rekao bi neko… Međutim, nakon te velike proslave osvajanja lige koju smo mogli da gledamo na kanalima Sport Kluba, isto tako bili smo i svedoci strmoglavog pada. Igrači su iz godine u godinu napuštali klub, navijači su bili sve nezadovoljnijii, tribine poluprazne, a najtvrđe jezgro je ušlo u sukob sa upravom. Na sve moguće načine su iskazivali nezadovoljstvo, pa su između ostalog na jednom gostovanju prekinuli utakmicu tako što su u teren ubacili svoju obuću, tačnije patike. Ipak, ova sezona obećava i možda je kranje vreme da se Austrija konačno ozbiljnije priključi borbi za titulu. Isto se očekuje i od Rapida koji ima veći zaostatak u odnosu na vodeći trio, ali i oni i njihov najveći fudbalski protivnik u prvom kolu nastavka šampionata moraće da osvoje sva tri boda. Posebno je zanimljivo da se na pomenutom meču sastaju upravo ovi rivali i to na Ernst Hapelu (Austrija renovira svoju Đenerali Arenu, pa igra na nacionalnom stadionu, baš kao i Rapid prethodne sezone kada je gradio novi objekat) kada će ekipa Torstena Finka i najboljih pojedinaca kapitena Aleksandera Grinvalda i napadača Olarenvaju Kajodea najaviti borbu za „salataru“ ili klub iz Hiteldorfa napraviti pomak ka vrhu tabele, čime bi vratili osmeh na lica navijača iz zapadnog dela prestonice.

Kada su u pitanju ostali klubovi, situacija je ista kao i u najvišem rangu takmičenja u Škotskoj… Niko nije bezbedan i niko nema zagarantovano mesto u eliti.

Čuda se ne dešavaju svaki dan u modernom fudbalu i to u vreme kada je novac postao merna jedinica za sve. Teško da će neko ponoviti uspeh Lester Sitija iz prošle sezone. Možda nas sve iznenadi RB Lajpcig tokom 2017. godine, ali u Škotskoj i Austriji, u Premijeršipu i Bundesligi… Teško, baš teško.

Živi bili, pa videli.