Jokanov uragan

Stu Forster/Getty Images

U prošloj pričici o Čempionšipu (“Dečko, dvojka si”) neke od klubova smo poredili sa raznim likovima i situacijama (npr. Aston Vilu kao nespremnog mladoženju ili Lids kao zagrejanog adoloscenta). Ovoga puta pred nama je jedna klimatska nepogoda – uragan.

Samo tako se može opisati odlično izdanje Fulama u duelu protiv Barnslija (26. kolo, 14.januar) ali i u nekim ranijim prilikama. Ekipa Slaviše Jokanovića je demonstrirala jednu ostrvsku osobinu, koja je na izdisaju pred kontinetalnim načinom fudbala, a to je neverovatan tempo i trčanje do poslednjeg sekunda. Tim sa Krejven kotidža je na ovoj utakmici pretrčao više nego svi igrači Partizana i Crvene Zvezde u poslednjih godinu dana. Gledajući psihofizičko stanje fudbalera u belim dresovima u sudijskoj nadohnadi mogao je da se stekne utisak da je utakmica na samom startu. Ali, to nije bilo uzaludno trčanje bez tehničke potkovanosti (što je bila nadaleko poznata osobina britanskih ekipa) već fudbal izrazito jakog ritma u kome su igrači znali, ko, šta, kada i kako. Zvuči neverovatno ali tako je. Istina, nije bilo brazilskih poteza (osim jednog) niti je ovo bilo finale svetskog prvenstva ali je bio pravi primer zašto je engleska druga liga takmičenje vredno praćenja.

Od koga krenuti? Od kapitena, naravno.

Tom Karni ima snage, upornosti i koncentracije kao Džon Rambo protiv Brajana Donehjua (Bate Živojinovića američkog filma) u šumama u okolini Sijetla. Pri tome je dirigent u pas igri koja ide prilično brzo i u kojoj lopta u 9 od 10 pokušaja završava tamo gde je potrebno. Stefan Johansen je posle nekoliko sezona i titula u Glazgovu pronašao sredinu u kojoj njegov smireni stil donosi neophodnu mirnoću u veznom redu pre nego što Kevin MekDonald antičkom požrtvovanošću pokupi svaku loptu. Pri tome Škot nema ambicija u kreaciji napada ali, za divno čudo, ne greši (ili barem retko) na dvadesetak metara od gola protivnika. Staje na loptu, iznudi faul…

Justin Setterfield/Getty Images

Krilni igrači su taman onakvi kaki bi trebalo da budu. Sone Aluko na desnoj tj Lukas Piazon na levoj strani. Dribling, prodor, pas. Ili obrnuto.

A onda Kris Martin. Ne pevač, u samospoznaji davno izgubljenog Koldpleja već škotski hajlender u napadu Kotidžersa. I ovaj meč je pokazao zašto je Stiv Meklaren popiz..o što je uprava Derbija svog najboljeg strelca tako lako poslala na pozajmicu u London poslednjeg dana prelaznog roka leta gospodonjeg 2016. No, u butiku gospodina Martina bilo je i stvari koje retko vidjamo u izlogu. Loptu je gradio kao Ši Huang (prvi kineski car, in your face Bertolucci!) kada je podizao čuveni zid a asistencija kod gola volejem levog beka Malouna je bila u stilu pasa Ave Marija (popularnije Hail Mary) u američkom fudbalu. On je i imao taj jedini brazilski potez na meču (mada više podseća na Dražena ili Bodirogu) a to je pas bez gledanja tj sa glavom okrenutom na drugu stranu.

Išla je Golfska struja kroz zapadni London nezadrživo iako su se Jorkširci nadali barem bodu.

Kao i u životu ni ovde ne može sve da bude idealno. U slučaju Fulama to je odbrana. Požrtvovana ali i porozna, koncentrisana ali ponekad neoprezna. Desni bek Rajan Frederiks je bolji u napadu nego u momentima kada bi trebalo da pomogne u preuzimanju pozadi slično kao i Skot Maloun na drugoj strani. Češko-sjedinjenoamerički štoperski tandem Tomaš Kalas-Tim Rim je…. dobar. Ali, za Premijer ligu bi trebalo da bude odličan. Ustvari, gorepomenuti opis se možda najviše odnosi na njih.

Dan Istitene/Getty Images

I na kraju El komandante, Slaviša Jokanović. 

Posle ovakvih utakmica navijačima Partizana (pa i ostalim razumnim ljubiteljima ove igre) verovatno je još teže što ovakvi pojedinci nisu u srpskom fudbalu, u ovom slučaju konkretno u Humskoj (slična stvar se pretpostavljamo može reći i za Miroslava Djukića). Tamni vilajet balkanskog fudbala ipak ostavljamo za neki futur drugi. Jokanović svojim stavom podseća na viktorijanske generale koji traže put kroz indijska i krimska bespuća a fudbalskim iskustvom već na neke Gandalfe ostrvskih dogodovština. Već ranije je Jokanović rekao da nema uticaja na dovodjenje igrača te da od ambicija uprave zavisi i plasman (u prevodu koliko para toliko muzike odnosno pozicija na tabeli). Uspeo je, za sada, da zadrži Martina u prestonici ali i napomenuo da mu je potreban još jedan napadač.

No, ovo je samo jedan meč, kap u moru koja ništa neće značiti do kraja sezone. Ali, pokazna vežba je bila upečatljiva i Fulam ide ka vrhu. Cikloni Čempionšipa će se smenjivati a koliko će trajati Jokanov uragan pokazaće nadolazeće proleće.