Na današnji dan, 2016. godine, eksplodirao je Dinamit!

SK Fight 11. jun 202015:21 > 15:24
Getty Images/Steve Marcus

Dejan Zlatičanin je titulu prvaka sveta u WBC verziji osvojio 11. juna 2016. godina, cela Crna Gora i ceo region stare Jugoslavije je bio ponosan na Dejana, koji je nokautom u trećoj rundi pobedio Frenklina Mamanija iz Bolivije i osvojio titulu WBC šampiona planete u lakoj kategoriji.

U tom trenutku popularni “Dinamit” je imao skor od 22 pobede bez poraza. Uspeh Dejana Zlatičanina dobija na težini ako se podseti da je sa prostora stare Jugoslavije do WBC trona stigao samo Mate Parlov. Legendarni Parlov je daleke 1978. titulu šampiona sveta osvojio u poluteškoj kategoriji pobedom nad Migelom Anhelom Kueljom iz Argentine.

Pre meča za WBC titulu Dejan Zlatičanin, je imao mnogo problema. Aktuelni šampion Horhe Linares iz Venecuele je dva puta odbijao da izađe na megdan Zlatičaninu zbog povrede. Oduzet mu je pojas.
Prilika je pružena Italijanu Emanuelu Marsiliju, ali je i on dobio stomačni virus pre meča. Na kraju, na megdan Zlatičaninu je izašao Mamani. Dejan, koji je nadimak Dinamit dobio zbog razornog udarca, postao je šampion sveta.

To će zauvek ostati upisano u svetu boksa, u svetu najcenjenije WBC verzije. U istoriji Crne Gore!
Dejan „Dinamit“ Zlatičanin je prošle godine u Podgorici jednoglasnom odlukom sudija pobedio Rusa, Viškana Murzabekova, ali suština priče je mnogo dublja. Dejan je pobedio sam sebe. U meču u kojem na talonu nije bila nijedna titula, bivši šampion planete u WBC verziji, momak koji je jedini iz regiona uz Matu Parlova uspeo da stigne do planetarnog trona, pobedio je u duelu, u kojem je na talonu zapravo bila njegova karijera.

Da je izgubio, sigurno bi danas pisali o sportskom penzioneru. Ovako, želeo je u ringu ozbiljnog rivala i dobio ga je u „Malom Tajsonu“ iz Rusije. Pritisak je bio ogroman, očekivanja navijača i ljubitelja boksa velika.

Nije to pokazivao nijednim pokretom, nije to moglo, niti je smelo da se vidi na licu uoči duela, ali popularni Dinamit je u ring ušao sa ogromnim bremenom na leđima. Dilema je bila, da li nastavlja da se bori u ringu, da se bavi sportom, koji uz porodicu voli najviše na svetu, ili je došlo vreme da se rukavice kada su borbe u pitanju ostave sa strane.

Na radost Dejana Zlatičanina i svih ljubitelja boksa u Crnoj Gori i regionu, rukavice su ostale na rukama, Dejan je pokazao da je spreman za veliku scenu i da se ponovo umeša u borbu za titulu prvaka sveta u nekoj od prestižnih svetskih verzija.

„U životu i sportu najteže je pobediti sebe. Uspeo sam u tome. Zadovoljan sam kako sam odradio borbu. Rus je opasan, većinu borbi je dobio nokautom. Krenuo je ofanzivno, ali sam već u prvoj rundi uspeo ga pošaljem na pod i nateram da promeni taktiku. Postao je mnogo defanzivniji. Uspevao sam u svakoj rundi da dođem do njega i zadam dovoljan broj udaraca da dobijam rundu po rundu i na kraju meč. I sami ste videli da se nisam zaletao, da nisam jurišao ka nokautu. Rus je pokazao čvrstinu, jer je izdržao mnogo jakih udaraca koje sam uspeo da zadam. Delovalo je kao da ih nije ni osetio. Nisam jurišao ka prekidu, mada je bilo prilika, jer me je takav pristup skupo koštao u prethodnom povratku u ring. Pokazalo se da čovek mnogo toga nauči i kada izgubi”.

U međuvremenu, planove i nastavak pohoda ka ostvarenju sna, a to je nova borba za svetsku titulu, prekinuo je na trenutak koronavirus i globalna borba protiv pandemije. Dejan Zlatičanin se maksimalno pridržavao propisanih mera, nastojao je da pomogne nadležnim institucijama, a razloga za slavlje je bilo na pretek, jer je posle ćerke Sofije, dobio i sina Vasilija.

“Sada je primarni cilj da se vratim u optimalnu formu, koju sam imao u duelima sa Rikijem Barnsom, Ivanom Redkačom, odnosno Frenklinom Mamanijem, u mečevima u kojima sam se probio i stigao do WBC trona. Moram da naglasim da u ovom trenutku mnogo toga zavisi i od promotera, a ja sam trenutno u istoj situaciji kao i kada sam se probijao ka svetskom vrhu. Nemam iza sebe promotere, ali imam trenera Slobodana Anđelića, sa kojim sam stigao do istorijskog uspeha. Do kraja karijere ostajemo zajedno i zajedno sanjamo meč za svetsku titulu”. rekao je Zlatičanin za Sport Klub.

Promotorske agencije uglavnom nastoje da forsiraju mlađe borce, a razlog je svima jasan, u pitanju je mogućnost mnogo veće zarade. To je bio i ključni razlog zbog kojeg su svojevremeno Dejana Zlatičanina, odmah pustili u rat sa Majkijem Garsijom, već tada „zlatnom kokom” američkog boksa. Svima koji prate boks, jasno je da je moglo da se organizuje nekoliko borbi pre duela sa Garsijom, ali su gotovo svi moćni i uticajni bokserski poslenici i agencije želeli da se pojas Dejanu oduzme što pre, jer nije iz SAD, Velike Britanije, Latinske Amerike, nego iz „male” Crne Gore.

„Nikada u životu nisam izbegavao rivale, pa tako ni Garsiju. Izgubio sam pojas i ne želim da se vraćam na taj duel, iako je bilo mnogo problema i stvari koje se inače ne dešavaju kada su borbe za titulu na nivou na kakvom je WBC u pitanju. Znam da promoteri guraju mlađe borce, ali se uzdam u činjenicu da imam jak rejting u svetu boksa, da sam bivši šampion planete u najprestižnijoj WBC verziji”, rekao je Dejan i nastavio:

„Do trona sam stigao težim putem. Mnogi su mislili da me u ring šalju kao žrtveno jagnje. Tako je bilo pre borbe sa Rikijem Barnsom. Posle pobede u tom meču trebalo je da se borim za titulu, ali umesto toga, ponovo sam morao u kvalifikacioni duel sa fenomenalnim Ivanom Redkačom. Nokautirao sam ga i došao do situacije da se borim za tron. Onda su mnogi počeli da beže iz ringa, kao što je to slučaj sa tadašnjim šampionom Linaresom. Na kraju, u ring je ušao Mamani, a ostalo je istorija. Stigao sam do trona, stigao sam do pojasa u WBC verziji, a sada sanjam novi meč za svetsku titulu, u nekoj od prestižnih planetarnih verzija. Ponavljam mnogo zavisi od promotera, ali ko zna, možda me ponovo izaberu kao žrtveno jagnje, a naiđu na dinamit”, naglasio je Zlatičanin.