Ukusno povrće, jaki začini i meso, to su glavna obeležja azerbejdžanske hrane, možda i najslabije istražene srednjoistočne kuhinje. Azerbejdžanci vole da kuvaju sveže namirnice uz brojne začine i začinsko bilje. A opet, neka jela podsetiće vas i na našu domaću kuhinju iako će razlike biti najviše u začinima.
Plov ili pilav
Tradcionalno jelo Azernejdžana je plov, ono što mi zovemo pilav, jelo do pirinča i mesa, ali sa brojnim varijacijama. Ukoliko ovo bude vaš izbor moći ćete da birate – plov sa sušenim voćem, muton plov sa lukom, čilov plov sa ribom i pasuljem, riblji plov… Ponudiće vam i govoruma plov, posebnu prženu vrstu, sebzi govurma plov sa komadićima kuvanog mesa, ćuftama, lukom… U skoro svakom će biti šafrana.
Posebna vrsta je šahov plov ili ‘Khan ashi’, jelo kome je u osnovi pirinač, prekriven mesom i sve upakovano u hrskavo testo pa još ukrašeno prepečenim lešnikom i sušenim kajsijama.
Ono što će vas takođe podsetiti na maminu ili bakinu kuhinju je Dolma (sarmice u zelju). Verovatno ne treba dalje objašnjavati. U Azerbejdžanu ih prave u veličini jednog zalogaja, služi se uz kremasti sos od jogurta i belog luka (gatyg).
U Azerbejdžanu se uglavnom insistira da se jela pripremaju na starinski, tradicionalan način. Tako je i sa jelom koje se zove ‘saj ichi’, to je način na koji se u ovoj zemlji priprema roštilj vekovima unazad. Jagnjeće meso prži se na vrelom uglju na bakarnom tiganju uz krompir sečen na deblje kolutove, luk, paradajz, patlidžan i paprike. Uz ‘saj ichi’ će vam ponuditi i specifično piće koje ste možda probali i u Turskoj – voda, jogurt i so (ayran).
U skoro svim restoranima moći ćete da pronađete i lavangi. Jelo koje se pravi od ribe, pačetine ili piletine. Meso se puni orasima, lukom i raznim začinima i zapeče se u rerni. U varijanti koja se pravi sa ribom dodatak je kavijar, u drugim varijanatama ponudiće vas suvim šljivama ili sirupom od nara (narasharab).
Pronaći ćete i razne vrste kebaba i ražnjića pravljenje od mesa mariniranog na mnoge načine, čak i od ribe. Uz povrće će vam ovo jelo uglavnom spremati pečenjem praktično na otvorenom plamenu zbog čega kebabi i ražnjići imaju zadimljen ukus. Uz to ćete dobiti luk.
Kašikom
Piti je jelo koje posebnim čini način kuvanja i koje pripremaju generacije Azerbejdžanaca. Jagnjeće meso, leblebije, pečeni lešnik, to su glavni sastojci pitija. Kuva se u posebnim keramičkim posudicama pet do šest sati.
Bozbaš je nacionalna supa u Azerbejdžanu. Veliki komadi mesa ukuvani sa graškom, krompirom i ovčijim kostima kuvaju se sve dok se ne dobije lepa, gusta struktura supe. Sveže ili sušenje trešnje biće dodatak, a začini će se razlikovati od regiona do regiona. U Bakuu će to biti šafran i kurkuma.
Popijte nešto, uhvatiće vas meza
Crni čaj sa limunom, šerbet – ledeno piće pravljeno od voća, šećera i začina, darchin čaj sa cimetom, đumbirom i ružinom vodicom, posebna mineralna voda – su… Sve su to osvežavajuća pića koja morate da probate.
Omiljeno lokalno pivo je ‘xirdalan’, a tu su i brojne vrste lokalnih vina. ‘Xirdalan’ je bio sponzor Evrosonga održanog u Azerbejdžanu a za tu priliku je pravio i posebnu seriju limenki i flašica svog blagog lagera. Poznata vrsta piva koja se proizvodi u Bakuu je i ‘Novxani’.
Što se tiče vina, Azernejdžan ima vekovima staru tradiciju proizvodnju vina u nekoliko regija. Od raznih tradicionalnih vrsta grožđa, uz dodarak nara i dudinje pravi se posebna vrsta vina koja se zove nabiz.
Nešto slatko
Moraćete da se zasladite azerbejdžanskom baklavom (sheki pakhlavasy) tradicionalno se pravi od oraha i korica od pirinčanog brašna pečena u bakarnoj tepisiji. Poseban način pripreme korica i korijander i kardama u šećernom sirupu daju ovoj baklavi poseban ukus.
Iz prve ruke
Kolega Ivan Lončarević pre dve godine proveo je nekoliko dana u Bakuu u vreme finala Lige Evrope. A evo i njegovih iskustava što se tiče hrane u Bakuu:
„Kuhinja im je mešavina svega i svačega – turska hrana, riba, pirinač, ‘kinezi’, ‘indijci’, čudni začini i divni slatkiši. Pilav je spektakularan, mnogo je čudno začinjen. Alva im je bolja od turske, imaju razne aromatične ćufte u raznim kombinacijama, sa sosevima i bez. Jagnjetinu prave na stotinu načina. Supe i čorbe takođe, sarmice uvijaju u razno lišće. Gutab su neke njihove palačinke, ali je testo drugačije nego naše, punije i jače. Baklava je posebna priča, nemam drugo objašnjenje nego da u onaj sladak sirup stavljaju neke opijate. Roštilj im je takođe jako zanimljiv, zovu ga sadž iči, sjajno je začinjen. Imaju i razne vrste kebaba i donera, sve sa nekim tvistom što se začina tiče. Od svih tih supa, mada je to više slično punjenim paprikama ili tikvicama nego supi, svuda ti nude bozbaš, oko ogromne ćufte ubace mnogo povrća – pojedeš tanjir i padneš u komu“.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!