Pol Gaskojn i tendencije autodestrukcije

EURO mog detinjstva 12. jun 202114:00 > 14. jun 2021 15:01 3 komentara
Michael Regan/Getty Images

Fudbaler iz Engleske ne bi trebalo da bude tehnički savršeno potkovan. „Ostrvo“ ne bi trebalo da nam daje fudbalske umetnike, nije to njihov fudbalski "modus operandi".

Ali, Pol Gaskojn je bio sve osim običan. Ne, običan je previše obična reč. Bio je unikat. Gazza. Da ga pitate kako i kada je to naučio, verovatno ne bi znao da vam kaže. Njegov alter ego „Gazza“ rodio se u eri kontrakulture, kada smo svi prepričavali halucinogene scene iz „Trejnspotinga“ i „Dve čađave dvocevke“, a dohvatio je i eru Vinija Džounsa i tim Vimbldona, koji je prebijao sve svoje protivnike, da bi ih na kraju dotukao.

Gaza je rođen 27. maja 1967 u Gejtshedu. Jednom Džordi, uvek Džordi, potpisao je za mlađe kategorije Njukasla. Kao tinejdžer, postigao je nezaboravan gol za trijumf u FA kupu za mlade. Menadžer mladih kategorija Njukasla bio je niko drugi do legendarni Džek Čartlon.

Pol Gaskojn 1996
Gunnar Berning/Bongarts/Getty Images

„Ovako nešto nećete videti još hiljadu godina“, rekao je Čarlton posle tog gola. A dobro se zna da Englezi, pogotovo oni stariji, ne vole da koriste te skupe reči.

Tako su svi premijerligaški velikani stali u red za mladog Gaskojna, ali tad nisu postojale društvene mreže, tabloidi su tek puštali korenje, pa nisu znali da uz Gaskojna ide i Gaza, čovek sa mnogo prtljaga i sklon vannastavnim aktivnostima.

Naime, Gaskojn je, sa sedam godina, dotrčao jednog dana mami u zagrljaj iz čista mira i počeo da plače. Bio je anksiozan, uhvatio ga je neobjašnjiv strah od smrti. Stvar će se ozbiljno pogoršati tri godine kasnije, kada je na njegove oči, kamion za sladoled zgazio njegovog drugara dok su igrali fudbal u kraju.

Gaza je odabrao Totenhem 1988. Plaćen je više od dva miliona funti, što je tada bilo baš mnogo. I dok je Teri Venejbls bio odličan trener, možda je bilo bolje da je odabrao Aleksa Fergusona i Mančester Junajted. Možda bi sve krenulo drugačije pod čvrstom rukom i nakon nekoliko „fen“ terapija, ali sada možemo samo da diskutujemo o tome.

Gaskojn je dobro igrao u Totenhemu, na 92 meča postigao je 19 golova, ali istakao se fantastičnim driblinzima, lucidnim potezima. Njegove lopte imale su „oči“, ali umeo je i da završi akciju ako bi mu se ukazala šansa. Umeo je, bogami, i slobodne udarce dobro da izvodi. To će vam najbolje potvrditi navijači Arsenala. Najbolje je funkcionisao kao onaj „frilenser“ iza špica sa potpunom slobodom kretanja i poteza. Ali, i sloboda je prokleta. Jer, onda možete da radite šta hoćete.

Svim Englezima, ovaj blajhani nestaško urezao se u sećanje na Svetskom prvenstvu 1990. Imao je genijalne poteze. Pogodio je odlučujući penal protiv Kameruna za prolaz u polufinale. Ali, ranije na tom istom meču je skrivio penal. Protiv Nemačke u polufinalu dobio je potpuno bespotrebno žuti karton, koji je značio da neće igrati finale ako Engleska prođe. Bujica suza krenula je sama od sebe, a kako god okarakterisali taj potez, svakako je to jedna od fudbalskih slika koja će se večno pamtiti. I to, baš to je bio Gaza.

Prešao je u Lacio 1992. U to vreme, bez ikakve dileme, najbolji fudbal na svetu se igrao u Kalču, pa je to bilo nekako prirodno. Na 43 meča za nebesko-plave, postigao je šest golova. Ali, drmala ga je nostalgija. Onda je došao u Rendžerse, gde ga je Volter Smit preporodio i tako je došla šansa za iskupljenje u nacionalnom dresu.

Ako niste zapamtili Gazu po „suzama jednog klovna“ kako je engleska štampa znala da mu spočitava, onda ste ga sigurno zapamtili po golu protiv Škotske na Vembliju na Euru 1996. Ono se jednostavno ne trenira. Prebacio je šokiranog defanzivca Škotske, dočekao volej „na prvu“ i u tih pet sekundi moglo je da se sažme sve što je Gaza. Proslava poznata kao „zubarska stolica“ bila je samo šlag na tortu.

Odlično je igrao na tom turniru, ali Engleska je izgubila na penale od Nemačke. Sadašnji selektor je bio tragičar, a Gaza je imao jednu šansu, jedan centaršut je promašio tačno za dužinu krampona. Ali, i to je bio Gaza. Reprezentativnu karijeru završio je sa 57 mečeva i 10 golova, ali problemi su tek počinjali.

Igrao je kasnije za Midlsbro, gde je na trenutke ličio na sebe, a onda je otišao u Everton, pa u Barnli, pa u Gansu gde je bio jedan od prvih evropskih pionira, pa u Boston Junajted. Iz kluba u klub je bilo sve gore i videlo se da ga ne muče godine, već nešto mnogo dublje.

To što mu je nedostajalo pokušavao je da nadoknadi razbacivanjem sa novcem, žurkama na kojim bi mu Džordž Best pozavideo, ali zna se gde taj put neminovno vodi. Kada je završio karijeru, rekao je da želi da bude trener. Umesto toga, mnogo više vremena proveo je u ustanovama za lečenje od alkoholizma i droge.

Primljen je u bolnicu 1998. nakon što je popio 32 „šota“ viskija. Preporučeno je da ostane bar 28 dana na rehabilitaciji, ali koristeći svoj status poznate ličnosti, Gaza je brzo izašao i vratio se starim navikama.

Ian Forsyth/Getty Images

Deset godina kasnije, imao je pokušaj samoubistva. Dve godine kasnije je uhvaćen sa kokainom i tada je morao da odradi minimum od 30 dana rehabilitacije. 2016. je šutnut niz stepenice londonskog hotela nakon što je rasistički vređao jednog radnika i bio je hospitalizovan.

Supruga Šeril ga je ostavila 1999. a sa njom ima sina Regana, a iz njenog prvog braka je usvojio i Mejsona i Bjanku. 2015. dobio je zabranu prilaska tadašnjoj devojci, a pritom je napao i fotografa. U međuvremenu, prijavio je i bankrot a 2018. je uhapšen zato što je seksualno napastvovao jednu ženu u vozu. Tada je zamolio za mir i razumevanje tabloida i da ga puste da se izbori sa svojim demonima.

Nadamo se da će uspeti, pa makar i sada u šestoj deceniji, jer nije lako od ničega imati sve. Nije lako biti idol, nije lako kada su očekivanja cele nacije na vašim leđima, a Engleska uvek previše očekuje. Njegova generacija nije imala ni sa kime da popriča o takvim stvarima. Zato, probajmo da razumemo ljude kao što su on i Naomi Osaka, a ne da ih osuđujemo ne znajući ni približno dovoljan deo njihove priče. Na kraju krajeva, svi smo isti, svi smo ljudi, i bez obzira na novac, status, lepotu i sve ostalo, imamo osećanja…

Gde gledati EURO 2020?

Sve utakmice Evropskog prvenstva u fudbalu možete da pratite na kanalu Nova S. Gledaoci koji nisu na SBB mreži, takmičenje najboljih evropskih reprezentacija mogu da gledaju bilo gde i preko bilo kog interneta u Srbiji uz specijalni EON TV paket – EON Evropsko. (PROMO)

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare