Srbi vole pobeđivanje, da li ipak vole i košarku?

Bez koske 30. avg 20228:10 > 8:25 14 komentara
Nikola Jokić
Photo by Xinhua via Guliver

„Naš mentalitet je takav, mi ne volimo košarku, nego da pobeđujemo, svi bismo voleli da uzmemo medalju, ali to je još daleko“, kazao je na početku priprema košarkaške reprezentacije Srbije centar Nikola Jokić, dvostruki uzastopni najkorisniji igrač NBA.

Izjava ne deluje pogrešno – dobro znamo koliko se stavovi prema srpskim sportistima menjaju u odnosu na to da li su maločas pobedili ili izgubili u neizvesnoj završnici. Takođe, svi smo svesni kakva je podrška šire javnosti sportovima i sportistima koji nemaju velike šanse da osvoje medalje – praktično nepostojeća.

"Orlovi" pred EP:

Srpska košarka je ipak specifična i Jokićeve reči dobijaju novu perspektivu posle dve utakmice koje je Srbija odigrala u okviru kvalifikacija za Svetsko prvenstvo. Upravo je Somborac sa prebivalištem u Koloradu vodio „Orlove“ do dva izuzetno važna trijumfa u neizvesnim završnicama.

U duelima sa Grčkom i Turskom smo videli mnogo toga i valja ispitati Nikolinu tvrdnju – da li Srbija zaista voli samo pobeđivanje?

Pogled na igru reprezentacije u dva uzbudljiva duela, kao i na celokupnu situaciju u vezi sa državnim timom, daće nam odgovor na to zanimljivo pitanje.

Kakvu košarku Srbija igra, ko su lideri?

Evrobasket počinje prvog seprembra, a Srbija u turnir ulazi sa velikim samopouzdanjem stečenim iz dve neizvesne utakmice kvalifikacija za Mundobasket. Tim Svetislava Pešića savladao je Grčku i Tursku i demonstrirao da je sposoban da igra na izuzetno visokom nivou, ali i da padovi u igri „Orlova“ mogu da budu dugi i zabrinjavajući.

Pre svega, reprezentacija Srbije je u dve utakmice postavila okvir u kojem će se njena igra kretati.

Podela odgovornosti u napadu je jasna – Jokić je primarni kreator, Micić odmah iza njega, a preostali igrači koji čine startnu petorku su komplemementarni centru i plejmejkeru. Pešić je odredio da pored Nikole i Vasilija startuju kapiten Vladimir Lučić, zatim Nikola Kalinić i Vanja Marinković.

Košarkaška reprezentacija Srbije
2022 Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©

Sva trojica su ostvareni evroligaški igrači, prevashodno Lučić i Kalinić, a činjenica da su bez imalo pogovora prihvatili da se prilagode reprezentaciji, govori mnogo u njihov prilog. Sa tim trojcem u početnoj postavi Srbija ima potrebnu fleksibilnost na pozicijama dva, tri i četiri i petorka je veoma prilagodljiva. Sva petorica su dovoljno snažni i pokretni da preuzimaju u odbrani.

U odbrani je bitno pitanje – kako Jokić brani pikenrol? Zavisi od rivala. U odnosu na pripremne utakmice, vidi se da je as Denver Nagetsa sada u daleko boljoj fizičkoj formi, tako da od njega valja očekivati sve više izlazaka na igrača sa loptom („hedžovanje“), ako protivnik to bude zahtevao. Jokićeva energija, kao osnovnog generatora ofanzive srpske reprezentacije, mora da se štedi.

Kako će Srbija igrati kada je Jokić na klupi?

Uloge su podeljene

Srbija ima najboljeg rezervnog centra u Evropi, a posle SAD – verovatno i na svetu. Nikola Milutinov je elitni skakač, čvrst i disciplinovan odbrambeni igrač veoma brzih nogu za svoju visinu. U napadu se obično „rola“ ka košu posle postavljanja bloka, ali mu je i šut sa poludistance kvalitetno oružje. U određenim trenucima može se reći da je drugi najbolji igrač tima, ali na njegovu žalost, igra na poziciji na kojoj je suveren MVP NBA. Postave sa dve „petice“ nisu realne, a selektor nije ekspreimentisao na taj način u bitnim utakmicama.

Iskusila je Srbija, i to ne u maloj meri, minute u kojima na parketu istovremeno nije bilo ni Jokića ni Micića. Ishod je bio polovičan.

Glavni kreatori sa klupe u srpskoj selekciji su Marko Gudurić i Ognjen Jaramaz. Obojica mogu da naprave šut sebi i drugima, a u kvalifikacijama su se fino podelili – bek Bajerna odigrao je odlično u Beogradu, a igrač Fenera u Istanbulu.

Nikola Milutinov
©/Pedja Milosavljevic/STARSPORT/2022

Videćemo da li će se Pešić na EP odlučiti da istovremeno odmara dvojicu „em-vi-pijeva“. Selektor je poznat kao trener koji voli da daje veliko poverenje i slobodu igračima, da ih „baca u vatru“, pa nije isključeno da sa takvom praksom nastavi i u Češkoj i potom, trebalo bi, u Nemačkoj. U trenucima odmora za Jokića i Micića (druga četvrtina, kraj treće i početak četvrte) Jaramaz i Gudurić imaće zahtevan zadatak da održe Srbiji „glavu iznad vode“. Protiv Grčke su Ognjen i Marko u tome apsolutno uspeli, dok je protiv Turske bilo problema, doduše, ne samo u tim periodima.

Kao deveti igrač ekipe nametnuo se, pomalo iznenađujuće, Marko Jagodić-Kuridža. Sa druge strane, poznato je koliko selektor Pešić ceni Jagodića-Kuridžu, a 35-godišnjak iz Zadra je protiv Turske, posle nekoliko slabijih reakcija, i te kako pokazao da je koristan za tim u kasnijoj fazi meča. Krilni centar Budućnosti je dobar je skakač, kompetentan šuter za tri poena i nije pasivan.

Preostala trojica igrača na „rosteru“ dobijaće manje prilike – protiv Turske Ognjen Dobrić, Dejan Davidovac i Filip Petrušev nisu ulazili u igru, baš kao ni Dušan Ristić protiv Grčke. Marinković je zasad dobio prednost u minutaži u odnosu na Dobrića i Davidovca, ali sigurno će prošlosezonski Zvezdin dvojac spremno dočekati eventualnu priliku.

Nikola Jokić
©/Pedja Milosavljevic/STARSPORT/2022

Šta očekivati na Evrobasketu?

Koja je petorka Srbije za zatvaranje neizvesne utakmice? To će pre svega zavisiti od protivnika, kao i od drugih očiglednih faktora – zdravstvenog biltena, problema sa faulovima, sudijskog kriterijuma, tempa…

Čini se da bi u finišu, onome što Amerikanci zovu „clutch time“, često mogli da gledamo startnu petorku, s tim što će umesto Marinkovića igrati Gudurić ili Jaramaz. Mada, varijabli je zaista mnogo i stručni štab će se prilagođavati okolnostima.

Teško je očekivati da će selektor na spisak za Evropsko prvenstvo uvrstiti iskusni dvojac sa dugim stažom u reprezentaciji – Nemanju Bjelicu i Nemanju Nedovića. Oni su zbog povreda propustili mečeve sa Grčkom i Turskom, orkšaje u kojima je već stvorena hijerarhija srpskog tima. Bitku za poslednje u ekipi trenutno vode centri Petrušev i Ristić, a selektor Pešić je izjavio da planira da odluku o dvanaestorici koji će putovati na EP donese neposredno pre početka turnira.

U odnosu na prvobitni „širi“ spisak, Srbiji iz različitih razloga nedostaje nekoliko zvučnih imena, ali posle dve značajne pobede utisak je da je ekipa planski selektirana. Struktura je jasna – poznati su lideri, starteri, igrači sa klupe i igrači zadatka, a što je najbitnije, svi deluju komforno u dodeljenim ulogama.

Vasilije Micić
Image ID: 1014056030

Sve je moglo da bude drugačije

Razloga za optimizam evidentno ima, ali da li bi tako bilo da Srbija u produžetku u „Štark areni“ nije bila bolja od Janisa i drugova? Da li bismo se ovako radovali Evrobasketu da Kalinić nije pogodio trojku na 72:72 u Istanbulu i odbio ogroman nalet Džedija Osmana i ostatka Atamanovog tima?

Ne smemo se zavaravati – Srbija je bila prilično blizu toga da praktično ostane bez „vize“ za sledeći Mundobasket. Sve je moglo da bude uzalud – i Jokićev „Sombor Shuffle“ i Lučićeva blokada i Kalinićev šut sa više od pola terena… Srbija nije bila loša, ali je bila na ivici katastrofe.

Očekivano, „Orlovi“ su na dve utakmice pokazali i slabe strane. Bilo je potpunih kolapsa koncentracije u odbrani, a to se naročito odnosi na dobar deo drugog poluvremena u meču sa Turskom. Tada Srbija jednostavno nije ogranizovano branila raspoloženu osovinu Osman – Korkmaz – Šengun, već se oslanjala na „alibi rešenja“.

Protiv grčkih superatleta odbrana u tranziciji nije bila zadovojavajuća – braća Adetokumbo letela su po terenu, a Srbija je delovala skamenjeno kada bi Itudisov tim sprintevima stizao do koša za dve-tri sekunde.

Svetislav Pešić
©/Pedja Milosavljevic/STARSPORT/2022

U napadu je bilo brzopletih minuta – nedostajalo je neophodno strpljenje da bi se došlo do odgovarajuće pozicije za šut. Kao da je u nekim trenucima najbolji igrač tima Jokić želeo da „preko reda“ dođe do poena.

Pohvalno je što periodi ispunjeni greškama nijednom nisu odavali utisak nedovoljnog zalaganja, već su po pravilu otkrivali da je u pitanju nedostatak fokusa.

Lučićevu i Jokićevu prenaglašenu reakciju usled sudijskih odluka na meču sa Turskom ne bi trebalo svrstavati u kategoriju „loših strana“. Arbitri su se svojski potrudili da lidere srpskog tima stave u situacije koje sigurno dosad nisu doživeli u svojim bogatim karijerama.

Činjenica da se Srbija na oba meča vratila iz krize, zaista jeste razlog za optimizam, a kod mnogih čak i povod za euforiju. Jasno je da su oni koji se pred početak Evrobasketa najviše razmeću izjavama u stilu „biće sramota ako ne osvojimo zlato“, isti oni koji bi u slučaju poraza najglasnije vikali „Sramota!“

Marko Gudurić
fiba.basketball

Jedan pogodak ili promašaj nas je delio od rečenica poput „znao/la sam da ćemo tako proći kad nije zvao Anđušića“ ili „tako nam i treba kada je Teodosić precrtan“.

Da je drugačije, valjda nam ne bi bilo dovoljno zabavno.

Dobra predskazanja

Dve utakmice kvalifikacija su u psihološkom kontekstu donele idealan ishod za „Orlove“. Izvojevane su pobede koje su bile apsolutni imperativ, tim se oprobao protiv vrlo snažne konkurencije, viđena je jasna struktura igre, a srpski košarkaši su se testirali u teškoj situaciji.

To iskustvo će Srbiji biti veoma korisno na Evropskom prvenstvu, turniru na kojem će donošenje odluka u stresnim situacijama biti ključno.

Vladimir Lučić
xLobeca AndreasxHannigx

Kada se igra poslednjih pet minuta neizvesnog četvrtfinala nije nimalo značajno da li je Srbija po imenima bolji tim od protivnika. Nije bitno da li u Srbiji igra MVP ovog ili onog takmičenja, važno je kako reaguje, razmišlja i u delo sprovode ideje kada je „gusto“. Protiv Grčke i Turske taj ispit je položen sa dobrom ocenom – prevashodno zahvaljujući načinu na koji je selektor mentalno pripremio ekipu.

Dve utakmice kvalifikacija za Mundobasket – nesavršenost koja se savršeno odigrala za Pešićev tim.

Bensedin-košarka

U „Štark areni“ protiv Grčke nije bilo organizovanog navijanja kao na nekoj klupskoj utakmici, ali su reakcije publike pokazale da Jokićeve reči sa početka nisu potpuno precizne.

Ako ništa drugo, Srbija, više nego mnoge druge zemlje, poznaje košarku. To se dobro videlo u Beogradu u trenucima koji su imali najveću važnost za ishod utakmice. Navijači srpske reprezentacije bez greške su uspeli da isporuče neohpodnu dozu buke i pomognu svom timu.

Nikola Jokić
Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Da, ljubav prema loptanju pod obručima direktno je proporcionalna nivou uspeha srpske košarke, ali odnos „koristoljublje – ljubav“ ipak nije 100% prema 0%.

Pogledajte lica navijača u Areni tokom meča Srbija – Grčka. Postoji tu nešto. Da li ćemo tu košarkašku emociju definisati kao ljubav, pitanje je pojedinca. Sigurno je samo da je ta emocija veoma intenzivna.

Zbog tog „nečega“ valjda neumorno pišemo i čitamo ovakve tekstove, zar ne?

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare