Skoro 600 kilometara deli dva grada koji će u naredne tri nedelje ugostiti najbolje evropske košarkaše današnjice – Keln i Berlin. I tih 600 kilometara prave veliku razliku po pitanju njihove gastronomije jer ma koliko postoje određene sličnosti, toliko su i različiti.
Nemačku kuhinju bi mnogi opisali kao „masnu“, a iako određene tradicije od pre nekoliko vekova i dalje opstaju, i te kako se vidi uticaj bliske saradnje sa Italijom i Francuskom, kao i inspiracija jelima iz Poljske i Turske, između ostalih. Otuda i upotreba začina karakterističnih za ta podneblja, kao i određenih metoda, ali sve sa nemačkim šmekom. Ono od čega Nemci i dalje ne odustaju su starinske tehnike čuvanja hrane kao što su soljenje, dimljenje i kišeljenje, pa su tako i dalje neka od najpopularnijih jela kisele haringe, dimljene kobasice i kiseli kupus, normalno.
Sve to jasno govori da je nemačka kuhinja sve samo ne blaga, a takva je bila pre mnogo vekova jer su ljudi zbog geografskog položaja bili liminitirani na peršun, mirođiju i celer. Dolaskom Rimljana prešlo se na sofisticiranije metode agrikulture, a predeo oko Kelna doživeo je možda i najveći procvat zbog svoje lokacije i statusa trgovačkog grada. I to se posebno ogledalo u mirisnim začinima koji su dobili posebnu ulogu u jelima ne samo tog regiona, već cele Nemačke.
Vekovima kasnije, Nemci se i dalje oslanjaju na svoju bogatu tradiciju, pa je osnova njihove kuhinje meso u raznim oblicima – od divljači, preko jagnjetine i svinjetine do govedine. Popularni dodaci jelima su senf, ren i bobice kleke, a nijedan obrok ne sme da prođe bez hleba i piva. Jer, tradicija je tradicija.
Nemci za doručak obično jedu pecivo sa puterom i džemom ili sirom i šunkom, dok je ručak za njih najvažniji obrok i preporučljivo je da bude serviran topao. Obično se odlučuju za neku vrstu mesa, serviranu sa krompirom i nekim drugim povrćem, a pošto ustaju rano nemojte da vas čudi što vrlo često ručaju između 12 i 13 časova. Ranije su mnogi u Nemačkoj smatrali da je više od jednog toplog obroka na dan luksuz, pa je večera bila slična doručku, a pošto je hleb i te kako važan deo nemačke kulture mnogi je zovu ’abendbrot’ što bukvalno znači večernji hleb. To se poslednjih decenija postepeno menjalo, pa čak i Nemci sada više vole topao obrok kada se vrate kući sa posla i za mnoge večera postaje glavni obrok tokom dana.
Tri obroka dnevno su norma u Nemačkoj, ali ponekad se napravi izuzetak za ’kaffeezeit’ iliti vreme za kafu i kolače. Obično vreme za takav uživak u većem delu Nemačke je oko 15 časova, ali na severu vreme za takvu pauzu izdvajaju nešto ranije, između doručka i ručka, a tamo to zovu ’elführtje’. Zanimljivo, u Bavarskoj i Baden-Virtembergu to karakterišu praktično četvrtim obrokom koji zovu ’brotzeit’, ali pored kafe i kolača on uključuje i perece, razne oblike hleba, mesa, sira, salata i povrća.
Što se tiče gradova u kojima će biti igran Evrobasket, oba imaju karakteristična jela koje svi koji se nađu tamo moraju da probaju, a krećemo od Kelna. Prvo jelo na spisku je „Himmel un Ääd“, u bukvalnom prevodu raj i zemlja, a dobilo je ime po dva glavna sastojka – jabuke i krompira. Ono podseća na krompir pire, ali mu jabuka daje određenu kiselost i slatkoću, a često se servira uz kobasice.
Kad smo već kod mesa, tradicionalno jelo ne samo u Kelnu je svinjska kolenica, koju tamo u menijima možete da pronađete kao ’eisbein’. Ako odete u Diseldorf, koji se nalazi vrlo blizu Kelna, tamo se svinjska kolenica zove ’schweinshaxe’. Za sve posetioce Oktoberfesta u raznim delovima Nemačke svinjska kolenica je favorit, ali ono što malo ko zna jeste da je to jelo duboko ukorenjeno u tradicionalnoj kuhinji Kelna. Tamo se ona sprema tako što se svinjski but kiseli u salamuri, a potom začini i kuva u rerni nekoliko sati. Služi se sa kiselim kupusom i krompirom, a uz nju dolazi i senf – samo pazite, porcije su tolike da je praktično nemoguće da je pojedete sami.
Jelo koje se u Kelnu jede za doručak, ručak i večeru svakako je ’mettbrötchen’ ili hleb sa mlevenim mesom i to sirovim. Ukoliko niste ljubitelj takvog jela, postoji i nešto što se zove ’halve hahn’, što je u stvari poznati tradicionalni sendvič koji može da se nađe spraktično svuda – lepinja premazana puterom, prekrivena kriškama gaude i sirovim lukama. U pojedinim pivarama je čak običaj da se posluži tanjir sa svim sastojcima, a da vi sami pravite svoj sendvič. Među ostalim jelima izdvajaju se ’erbsensuppe’ – čorba od graška, ’reibekuchen’ – palačinke od krompira i razne vrste šnicli – svinjske, teleće ili pileće.
Kada je reč o Berlinu, jelo na koje su njegovi stanovnici praktično najponosniji je currywurst (kobasica sa karijem), a tamo čak postoji i muzej u njegovu čast. Te kobasice se služe bukvalno na svakom ćošku, kako na ulici, tako i u luksuznuim restoranima. Njihova tajna je u sosu koju ima tri sastojka – kečap, vorčester sos i kari, što je kombinacija koju je još 1949. godine osmislila Herta Hojver, kada je prelila svoju kobasicu sastojcima koje je dobija od britanskih vojnika.
Ako niste veliki ljubitelj kobasica ili generalno mesa, u Berlinu morate da probate špecle (spätzle) – testeninu na nemački način, koja podseća na ono što mi ovde znamo pod imenom tarana. Testo sadrži brašno, jaja, so i malo kisele vode, a potom se meša sa raznim sirevima, čime dobija i teksturu i poseban ukus. Drugi vid paste koji je popularan u tom delu Nemačke je ’maultaschen’, što je u stvari testenina punjena mesom ili povrćem, koja se ili kuva ili prži.
I, za kraj, naravno, tu je pivo. U Kelnu morate da probate ’kölsch’, što je svetlo ejl pivo, koje mnogi zapravo smatraju hibridnim pivom. Hladne temperature takvom pivu daju određenu hrskavost, a odlikuju ga voćne i hlebne arome, koje ne mogu da se nađu u standardnim pivima. S druge strane, u Berlinu je tradicionalno najpopularnije pivo ’Berliner Kindl Weisse’, a to potvrđuje i činjenica da su ga Napoleonovi ljudi zvali „šampanjcem severa“. Izuzetno nagrađivano pivo ima karakterističan kiselkast ukus, kao i tri vrste – originalan, sa malinom i lazarkinjom. Tu se lista, naravno, ne završava, ali šta god da izaberete nećete pogrešiti. Mi smo svakako spremni i za vaše predloge u komentarima, oni su i te kako dobrodošli.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare