Keln & Berlin: Svinjska kolenica, kobasice i pivo u izobilju

Gastro kutak 29. avg 202211:45 > 11:48 3 komentara
Keln, pivo
r.classen/

Skoro 600 kilometara deli dva grada koji će u naredne tri nedelje ugostiti najbolje evropske košarkaše današnjice – Keln i Berlin. I tih 600 kilometara prave veliku razliku po pitanju njihove gastronomije jer ma koliko postoje određene sličnosti, toliko su i različiti.

Pročitajte još

Nemačku kuhinju bi mnogi opisali kao „masnu“, a iako određene tradicije od pre nekoliko vekova i dalje opstaju, i te kako se vidi uticaj bliske saradnje sa Italijom i Francuskom, kao i inspiracija jelima iz Poljske i Turske, između ostalih. Otuda i upotreba začina karakterističnih za ta podneblja, kao i određenih metoda, ali sve sa nemačkim šmekom. Ono od čega Nemci i dalje ne odustaju su starinske tehnike čuvanja hrane kao što su soljenje, dimljenje i kišeljenje, pa su tako i dalje neka od najpopularnijih jela kisele haringe, dimljene kobasice i kiseli kupus, normalno.

Sve to jasno govori da je nemačka kuhinja sve samo ne blaga, a takva je bila pre mnogo vekova jer su ljudi zbog geografskog položaja bili liminitirani na peršun, mirođiju i celer. Dolaskom Rimljana prešlo se na sofisticiranije metode agrikulture, a predeo oko Kelna doživeo je možda i najveći procvat zbog svoje lokacije i statusa trgovačkog grada. I to se posebno ogledalo u mirisnim začinima koji su dobili posebnu ulogu u jelima ne samo tog regiona, već cele Nemačke.

Vekovima kasnije, Nemci se i dalje oslanjaju na svoju bogatu tradiciju, pa je osnova njihove kuhinje meso u raznim oblicima – od divljači, preko jagnjetine i svinjetine do govedine. Popularni dodaci jelima su senf, ren i bobice kleke, a nijedan obrok ne sme da prođe bez hleba i piva. Jer, tradicija je tradicija.

juefraphoto/Shutterstock, Inc.

Nemci za doručak obično jedu pecivo sa puterom i džemom ili sirom i šunkom, dok je ručak za njih najvažniji obrok i preporučljivo je da bude serviran topao. Obično se odlučuju za neku vrstu mesa, serviranu sa krompirom i nekim drugim povrćem, a pošto ustaju rano nemojte da vas čudi što vrlo često ručaju između 12 i 13 časova. Ranije su mnogi u Nemačkoj smatrali da je više od jednog toplog obroka na dan luksuz, pa je večera bila slična doručku, a pošto je hleb i te kako važan deo nemačke kulture mnogi je zovu ’abendbrot’ što bukvalno znači večernji hleb. To se poslednjih decenija postepeno menjalo, pa čak i Nemci sada više vole topao obrok kada se vrate kući sa posla i za mnoge večera postaje glavni obrok tokom dana.

Tri obroka dnevno su norma u Nemačkoj, ali ponekad se napravi izuzetak za ’kaffeezeit’ iliti vreme za kafu i kolače. Obično vreme za takav uživak u većem delu Nemačke je oko 15 časova, ali na severu vreme za takvu pauzu izdvajaju nešto ranije, između doručka i ručka, a tamo to zovu ’elführtje’. Zanimljivo, u Bavarskoj i Baden-Virtembergu to karakterišu praktično četvrtim obrokom koji zovu ’brotzeit’, ali pored kafe i kolača on uključuje i perece, razne oblike hleba, mesa, sira, salata i povrća.

Što se tiče gradova u kojima će biti igran Evrobasket, oba imaju karakteristična jela koje svi koji se nađu tamo moraju da probaju, a krećemo od Kelna. Prvo jelo na spisku je „Himmel un Ääd“, u bukvalnom prevodu raj i zemlja, a dobilo je ime po dva glavna sastojka – jabuke i krompira. Ono podseća na krompir pire, ali mu jabuka daje određenu kiselost i slatkoću, a često se servira uz kobasice.

svinjska kolenica
sweet marshmallow/Shutterstock, Inc.

Kad smo već kod mesa, tradicionalno jelo ne samo u Kelnu je svinjska kolenica, koju tamo u menijima možete da pronađete kao ’eisbein’. Ako odete u Diseldorf, koji se nalazi vrlo blizu Kelna, tamo se svinjska kolenica zove ’schweinshaxe’. Za sve posetioce Oktoberfesta u raznim delovima Nemačke svinjska kolenica je favorit, ali ono što malo ko zna jeste da je to jelo duboko ukorenjeno u tradicionalnoj kuhinji Kelna. Tamo se ona sprema tako što se svinjski but kiseli u salamuri, a potom začini i kuva u rerni nekoliko sati. Služi se sa kiselim kupusom i krompirom, a uz nju dolazi i senf – samo pazite, porcije su tolike da je praktično nemoguće da je pojedete sami.

Jelo koje se u Kelnu jede za doručak, ručak i večeru svakako je ’mettbrötchen’ ili hleb sa mlevenim mesom i to sirovim. Ukoliko niste ljubitelj takvog jela, postoji i nešto što se zove ’halve hahn’, što je u stvari poznati tradicionalni sendvič koji može da se nađe spraktično svuda – lepinja premazana puterom, prekrivena kriškama gaude i sirovim lukama. U pojedinim pivarama je čak običaj da se posluži tanjir sa svim sastojcima, a da vi sami pravite svoj sendvič. Među ostalim jelima izdvajaju se ’erbsensuppe’ – čorba od graška, ’reibekuchen’ – palačinke od krompira i razne vrste šnicli – svinjske, teleće ili pileće.

Kada je reč o Berlinu, jelo na koje su njegovi stanovnici praktično najponosniji je currywurst (kobasica sa karijem), a tamo čak postoji i muzej u njegovu čast. Te kobasice se služe bukvalno na svakom ćošku, kako na ulici, tako i u luksuznuim restoranima. Njihova tajna je u sosu koju ima tri sastojka – kečap, vorčester sos i kari, što je kombinacija koju je još 1949. godine osmislila Herta Hojver, kada je prelila svoju kobasicu sastojcima koje je dobija od britanskih vojnika.

currywurst
Mironov Vladimir/Shutterstock, Inc.

Ako niste veliki ljubitelj kobasica ili generalno mesa, u Berlinu morate da probate špecle (spätzle) – testeninu na nemački način, koja podseća na ono što mi ovde znamo pod imenom tarana. Testo sadrži brašno, jaja, so i malo kisele vode, a potom se meša sa raznim sirevima, čime dobija i teksturu i poseban ukus. Drugi vid paste koji je popularan u tom delu Nemačke je ’maultaschen’, što je u stvari testenina punjena mesom ili povrćem, koja se ili kuva ili prži.

I, za kraj, naravno, tu je pivo. U Kelnu morate da probate ’kölsch’, što je svetlo ejl pivo, koje mnogi zapravo smatraju hibridnim pivom. Hladne temperature takvom pivu daju određenu hrskavost, a odlikuju ga voćne i hlebne arome, koje ne mogu da se nađu u standardnim pivima. S druge strane, u Berlinu je tradicionalno najpopularnije pivo ’Berliner Kindl Weisse’, a to potvrđuje i činjenica da su ga Napoleonovi ljudi zvali „šampanjcem severa“. Izuzetno nagrađivano pivo ima karakterističan kiselkast ukus, kao i tri vrste – originalan, sa malinom i lazarkinjom. Tu se lista, naravno, ne završava, ali šta god da izaberete nećete pogrešiti. Mi smo svakako spremni i za vaše predloge u komentarima, oni su i te kako dobrodošli.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare