Posle dva sedma mesta, u Francuskoj 1983. i Zapadnoj Nemačkoj 1985. i bolnog prizemljenja nakon godina velikih uspeha, poslednju od tri bronze sa evropskim šampionatima, košarkaši Jugoslavije osvojili su u Atini 1987.
Međutim, više od medalje naciju je radovalo saznanje da je Jugoslavija dobila novu sjajnu generaciju momaka, koji bi kroz nekoliko godina trebalo da pokažu sav potencijal i ponove rezultate svojih prethodnika.
Te 1987. godine na klupi državnog tima sedeo je legendarni Krešimir Čosić i pod trobojku pozvao je talentovane Tonija Kukoča, Žarka Paspalja, Dina Rađu, Aleksandra Đorđevića, Stojana Vrankovića, i uz Dražena Petrovića i Vlada Divca, koji su već osetili šta znači igrati za reprezentaciju, oformio je sjajnu generaciju.
Prvenstvo u pirejskoj dvorani „Mira i prijateljstva“, međutim, nije počelo najbolje po Jugoslaviju, koja je poražena u prva dva meča od Sovjetskog Saveza i Grčke. Pobedama u ostalim duelima grupe A protiv Španije, Francuske i Rumunije izboreno je mesto u četvrtfinalu.
You can’t discuss Sports Documentaries without mentioning Drazen Petrovic and Vlade Divac pic.twitter.com/Q1HDR4jaTy
— Brian Ramsbottom (@TheOneRam) March 23, 2020
Prvi rival u nokaut fazi bila je Poljska, koju su Plavi demolirali rezultatom 128:81. Ali snove mladića koji su tek zakoračili na veliki scenu o osvajanju zlatne medalje srušila je selekcija Grčke pobedom u polufinalu 81:77. Heleni predvođeni neverovatnim Nikosom Galisom su kasnije trijumfom nad Sovjetima osvojili prvu od dve evropske titule (najbolji su bili i 2005. u Beogradu), dok je Jugoslavija u meču za treće mesto savladala Španiju 98:87.
Poslednju bronzu jugoslovenskoj reprezentativnoj košarci doneli su: Dražen Petrović, Aleksandar Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Žarko Paspalj,
Stojan Vranković, Aleksandar Đorđević, Danko Cvjetičanin, Ratko Radovanović, Zoran Radović i Goran Grbović.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare