Frank Ordenevic bio je s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina jedan od najboljih ofanzivnih fudbalera u Bundesligi, ali najviše je ostao upamćen kao jedan od najkorektnijih igrača ne samo u Nemačkoj, već i u čitavom fudbalskom svetu.
Tu potvrdu je dobio 1988. godine kad je postao prvi fudbaler u istoriji kome je FIFA dodelila nagradu za fer-plej.
Te godine Svetska fudbalska federacija nagradu je dodelila navijačima fudbalskog turnira na Olimpijskim igrača u Seulu 1988. zbog sportskog navijanja, kao i tadašnjem fudbaleru Verdera zbog izuzetno korektnog gesta na meču Bundeslige.
Frank Ordenevic je u utakmici protiv Kelna 7. maja 1988. priznao sudiji da je igrao rukom u kaznenom prostoru svog tima. Dosuđen je penal, koji je Pjer Litbarski pretvorio u pogodak. Verder je taj meč izgubio sa 2:0, ali je Ordenevic nekoliko meseci kasnije dobio priznanje zbog fer pleja.
Ono što je dodatno zanimljivo u ovoj priči je da je Ordenevic godinu dana kasnije prešao upravo u redove Kelna i tri sezone kasnije, sada kao fudbaler Jarčeva, dobio je žuti karton protiv Duizburga u polufinalu Kupa Nemačke. Keln je u toj utakmici ubedljivo vodio sa 3:0 i obezbedio finale sa njegovim bivšim klubom Verderom. Međutim, zbog tog žutog kartona Ordenevic ne bi imao pravo da igra u finalu. Zato ga je trener Erih Rutemeler savetovao da bude isključen, jer bi mu to omogućilo da suspenziju odsluži u sledećoj utakmici Bundeslige. Ordenevic ga je poslušao i namerno dobio crveni karton. Tako je igrač poznat po fer-pleju pokušao da prevari sistem, međutim, Fudbalskom Savezu Nemačke se to nije dopalo. DFB je odlučio da promeni pravilo i ipak zabrani Ordenevicu da igra u finalu, koje je na kraju Keln izgubio na penale.
Bila je to lekcija, koju su ovaj fudbaler I Keln dobro naučili.
Ordenevic je ukupno odigrao 217 utakmicu u Bundesligi i postigao 68 golova. Pored Verdera i Kelna, poslednje dve sezone u karijeru po povratku iz Japana proveo je u dresu Hamburgera.
Ubedljivo najbolja sezona bila mu je upravo ona u kojoj je dobio nagradu FIFA. Postigao je tada 15 bundesligaških golova i kao drugi strelac Verdera, dao veliki doprinos u osvajanju titulu šampiona Nemačke pored Karla Hajnca Ridlea, kapitena Votave, Burgsmilera, Borovke, Bratseta, golmana Olivera Reka i naravno legendarnog trenera Ota Rehagela.
Ta titula je ujedno i najveći uspeh u karijeri Frenka Ordenevica. Iste godine sa klubom iz Bremena osvojio je i pehar Superkupa Nemačke što su mu jedina dva klupska trofeja u karijeri iako je sa Verderom prethodno još dva puta bio vicešampion Bundeslige.
Poslednji meč u dresu Verdera odigrao je u finalu Kupa Nemačke. Ušao je u drugom poluvremeenu, ali je njegov tim ubedljivo poražen od Borusije Dortmund sa 4:1.
U Keln je prešao u leto 1989. godine i iste sezone presudio Crvenoj zvezdi u Kupu UEFA u utakmici koja će se kasnije spominjati kao bolna lekcija koja je crveno-belima pomogla da dve godine kasnije postanu prvaci Evrope.
Keln je posle poraza u Beogradu 0:2 pobedio u revanšu u Nemačkoj sa 3:0, a Ordenevic je postigao odlučujući treći gol na stadionu Migersdorfer.
Svako uči na svojim lekcijama. Tek, Ordenevic je za Keln ukupno postigao 36 golova, od kojih 30 u Bundesligi i šest u Evropi.
Dve sezone je proveo u Japanu u dresu Džef Junajteda gde je 1994. bio prvi strelac Džej lige. Po povratku u Nemačku obukao je dres Hamburgera i poslednji 68. bundesligaški gol postigao je u septembru 1995. u remiju sa Šalkeom. Ušao je u drugom pouvremenu i savladao Jensa Lemana za konačnih 1:1.
Bogatu igračku karijeru završio je decembra iste godine.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare