Svako ima svoje velike motive pred finale Lige šampiona, Real Madrid i Liverpul svakako, ali i njihovi treneri. Ako je neko dužnik Karla Anćelotija, onda su to Redsi. Dvostruko. Opet, Jirgen Klop ima priliku da nastavi dominaciju nemačkih trenera u Ligi šampiona.
Počev od 2019. kada je baš Jirgen Klop osvojio Ligu šampiona sa Liverpulom, narednih godina veliki srebrni pehar osvajali su samo nemački treneri – 2020. Hansi Flik sa Bajernom (protiv Pari Sen Žermena) i 2021. Tomas Tuhel sa Čelsijem (protiv Mančester Sitija).
Da li je ponovo na redu Jirgen Klop za četvrtu uzastopnu titulu nemačkih trenera?
O tome će se svakako pitati i Karlo Anćeloti.
Možda ovaj italijanski trener nema harizmu Žozea Murinja, tika-taka posed lopte Pepa Gvardiole ili gegen presing Jirgena Klopa, još manje teatralni nastup poput nekih malopre pomenutih kolega, ali mnogi će se složiti da je objedio mnoge kvalitete svojih uspešnih kolega i to ukalupio u idealnu celinu.
Uostalom nije tek tako jedini trener u istoriji koji je uspeo da osvoji titulu prvaka u svih pet najjačih liga Evrope – u Seriji A sa Milanom (2004), u Premijer ligi sa Čelsijem (2010), u Ligi 1 Francuske sa Pari Sen Žermenom (2013), u Bundesligi sa Bajernom (2017) i u La Ligi sa Real Madridom (2022).
Zanimljivo, to su mu i jedine titule prvaka države u trenerskoj karijeri.
Možda Ferguson, Gvardiola, Murinjo, Venger, Hicfeld, Hajnkes, Klop, Manćini, Konte ili neki drugi ima više trofeja u nacionalnim ligama, ali je zato Grande Karlito bez premca na međunarodnoj sceni.
Još ako večeras ponovo osvoji Ligu šampiona biće jedini trener sa četiri titule prvaka Evrope.
Svakako ulazi u istoriju kao jedini trener sa pet finala Kupa/Lige šampiona. Do sada je tu “titulu” delio sa Miguelom Munjozom (Real Madrid), Aleksom Fergusonom (Mančester Junajted) i Marčelom Lipijem (Juventus). Od večeras je u toj grupi i Jirgen Klop (tri finala sa Liverpulom, jedno sa Dotmundom).
Anćeloti je dva puta osvajao Ligu šampiona sa Milanom (2003, 2007) i jednom sa Real Madridom (2014).
Izgubio je samo jedno finale i to baš od Liverpula, ono čuveno u Istanbulu 2005. kad je njegov Milan vodio na poluvremenu sa 3:0, a Džerard i društvo stiglo do 3:3 i onda slavilo nakon boljeg izvođenja jedaneasteraca.
“Da, osvojio sam tri Lige šampiona, ovo će mi biti peto finale, ali mislim da je moja ekipa najbolje odigrala u finalu koje sam jedino izgubio. Svi se sećate Istanbula i poraza od Liverpula na penala“, rekao je uoči ovog finala Karlo Anćeloti.
Zanimljivo je da je Anćeloti i kao fudbaler izgubio jedno finale od Liverpula – 1984. u Rimu kad je njegova Roma posle 1:1 takođe na penale prepustila pehar Redsima tada predvođenim Kenijem Dalglišom i društvom.
Dakle, ako je neko Anćelotijev dužnik, onda je to sigurno Liverpul.
Istina, Anćeloti zbog povrede tada nije igrao, ali je imao sreće da nekoliko godina kasnije preživi “Beogradsku maglu” i da puta kao fudbaler Milana dođe do velikog srebrnog pehara (1989, 1990).
Sad predstoji novo finale između Reala i Liverpula. I opet u Pariz. Ulog je ogroman, motiv još veći.
Karlo Anćeloti i Real Madrid su ove sezone svim protivnicima uterali strah. I kad je izgledalo da su pred ponorom, oni su se vraćali „iz mrtvih“ i redom izbacivali u osmini finala Pari Sen Žermen, u četvrtfinalu Čelsi i u polufinalu Mančester Siti.
„Ne mogu da kažem da smo navikli da živimo ovakav život, ali ono što se desilo ptoziv Sitija desilo se ptethodno protiv Čelsija, a takođe i protiv PSŽ-a. Ako morate da kažete zašto, to je istorija ovog kluba koja nam pomaže da nastavimo i kada se čini da nas više nema“, kazao je Karlo Anćeloti posle pobede nad ekipom Pepa Gvardiole.
Na redu je (opet) Liverpul. Za novo čudo i ili…
The best of the best on the ultimate stage. 🙌
— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) May 28, 2022
🔴🏆⚪️@LFC | @realmadrid | #UCLfinal pic.twitter.com/nWMv7oKArH
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!