SK skener Milana: Od mega velikana do Ibre i klinaca

Europa League 14. dec 202017:23 4 komentara
Milan
Emilio Andreoli/Getty Images

Protivnik Crvene zvezde u prvoj nokaut fazi Lige Evrope Milan poznato je evropsko ime, ali i navijačima najtrofejnijeg srpskog tima, sa kojim se susretao dva puta u evrokupovima.

Crvena zvezda Milanu dođe kao sudbina. Prvi okršaj ove dve ekipe usledio praktično na početku najsjajnijeg perioda italijanske ekipe i stvaranja jedne od najvećih dinastija evropskog fudbala. Tom periodu velikog uspona prethodio je mračan period, sa devet godina posta, u kojem je klub dva puta ispadao u Seriju B. A onda ga je kupio Silvio Berluskoni i počeo da dovodi najbolje fudbalere sveta. Počeo je sa čuvenom holandskom trojkom Van Basten-Gulit-Rajkard, koja je donela titulu Serije A na San Siro 1988. Te jesenji Milan je započeo pohod i na Evropu, a najteža prepreka na tom putu bila je upravo Crvena zvezda u drugom kolu Kupa evropskih šampiona.

Prvi meč na San Siru bila je prava defanzivna klinika Branka Stankovića i izvučen fantastičan rezultat – 1:1. U revanšu pala je čuvena magla a gol Dejana Savićevićevića za vođstvo praktično je izgubio važnost kada je utakmica prekinuta i odlučeno da se dan kasnije igra novi meč. On je završen istovetnim rezultatom 1:1 i odlučivali su penali. Kuglica penal ruleta pala je na crveno-crno polje i Milan je otišao u četvrtfinale. Redom su padali Verder, Real koji je u Milanu ubijen 5:0 i na kraju u finalu Steaua 4:0 za treću evropsku titulu, prvu posle 20 godina i prvu od tri osvojene u narednih pet godina. Ta generacija Milana do 1994. osvojila je ukupno 16 trofeja.

Drugi okršaj Zvezde i Milana usledio je u plej-ofu za Ligu šampiona 2006/07. Milan je dvostrukom pobedom 1:0, 2:1 prošao u Ligu šampiona i na kraju osvojio ušati trofej – sedmi i poslednji put u istoriji. Tako može da se kaže da je Zvezda prvi put bila vesnik Milanovog uspona do zvezda ali i vesnik labudove pesme posle koje je usledilo bezmalo 13 godina propadanja.

Pored duela sa Crvenom zvezdom Milan je od srpskih ekipa igrao još samo sa Vojvodinom u sezoni 1961/62. kada je novosadska Stara dama slavila u prvom kolu 0:0, 2:0.

Milan je osnovan 1899. i jedan je od najstarijih italijanskih klubova. Samo dve godine kasnije osvojena je prva titula u nacionalnom šampionatu, čime je prekinuta serija Đenove od prve tri titule. U prvih 10 godina Milan je osvojio još dve titule i bio je drugi najtrofejniji klub Italije posle Đenove. A onda je usledio period od čak 43 godine bez titule, sve dok 1951. Milan ponovo nije osvojio Seriju A. Tada je napad činila prva velika trojka u istoriji kluba, švedski trio u napadu Gre-No-Li, što su akronimi Gunara Grena, imenjaka Nordala i Nilsa Lidholma. Nordal i Lindholm doneli su još jednu titulu, a sam Lindholm potom još dve i tako zaokružen uspešan period pod Šveđanima.

Milan evropsku verifikaciju doživljava pod jednim od najvećih klupskih igrača svih vremena. Đani Rivera igrao je za klub od 1960 – 1979. i vodio je klub do prve dve titule šampiona Evrope 1963. i 1969. kao i do jedina dva trofeja u Kupu pobednika kupova 1968. i 1973. Za Milan je odigrao ukupno 658 utakmica (ispred njega samo Kostakurta, Barezi i naravno Paolo Maldini) i postigao 164 gola. Rivera je bio u klubu kada je počeo prvi veliki uzlet na međunarodnoj sceni, ali posle njega je ostala praznina. Otišao je iz kluba kada je osvojena titula 1979. Odmah te sezone klub je ispao u prvom kolu Kupa šampiona, a u prvenstvu iako je završio na trećem mestu zbog afere oko nameštanja utakmica izbačen je u Seriju B. Već naredne sezone se vratio, ali je zauzimanjem 14. mesta u Seriji A 1982. opet ispao, ovog puta regularno. Ponovo se ekspresno vratio, ali u naredne tri godine stabilizovao se pri vrhu i jednom izborio plasman u Kup UEFA. Međutim, usledili su ogromni finansijski problemi, pretio je bankrot, ali je kao spasilac došao Silvio Berluskoni i počela je zlatna era rosonera.

Od 1988. do 1994. Milan je osvojio četiri Serije A, od čega tri vezane od 1992 – 1994. prvi i jedini put u istoriji, tri titule šampiona Evrope 1989. i 1990. kao i 1994, četiri superkupa Italije, tri superkupa Evrope i dva Interkontinentalna kupa.

Od 1995. do 2003. usledio je period zatišja i lutanja i samo jedna osvojena titula, a onda Berluskoni na klupu postavlja igračku legendu iz slavnih dana Karla Anćelotija, klub u prethodnih nekoliko godina formira strašan tim dolascima Andreja Ševčenka, Manuela Ruija Košte, Filipa Inzagija, Klarensa Sedorfa, Andree Pirla, Alesandra Neste i ekipa 2003. vraća titulu šampiona Evrope pobedom nad Juventusom u finalu na penale. U naredne četiri godine Milan još dva puta igra finala uz poraz i pobedu protiv Liverpula a u klub dolaze velike zvezde poput Kafua, Japa Stama, Ernana Krespa, ali se i stvara jedna od najvećih zvezda 21. veka Rikardo Isakson dos Santos Leite poznatiji kao Kaka.

povezane vesti

Od te 2007. počinje postepeno propadanje, uz jedan zvezdani trenutak kada tim osvaja poslednji veliki trofej 2011. Seriju A sa Zlatanom Ibrahimovićem u glavnoj ulozi. U tom desetogodišnjem periodu Berluskoni je 2016. prodao Milan Kinezima i tako se završila jedna era. Ali nije započela druga, pošto novi vlasnik nije imao pokriće i morao je da ustupi klub glavnom poveriocu fondu Eliot, koji je i dan danas vlasnik. U narednim godinama bilo je mnogo lutanja, promena trenera, ali od 2014. Milan ne uspeva da se vrati u Ligu šampiona, što je postavljeno kao ultimativni cilj.

Pre izbijanja pandemije koronavirusa u Milanu su kao spasioca videli tvorca Red Bulovih čuda Ralfa Rangnika, ali prekid usled pandemije, a potom nestvarna serija pobeda koja je usledila sa Stefanom Piolijem ipak je naterala klub da ne vrši radikalne rezove i da šansu Pioliju i klupskoj legendi na mestu direktora Paolu Maldiniju. Možda je ipak ispravnije reći da ovaj uzlet i činjenica da je Milan u ovom trenutku na prvom mestu Serije A, ipak više zasluga povratnika Zlatana Ibrahimovića koji se sa 39 godina vratio u januaru i igra kao u najboljim danima. Ne samo da on igra kao u transu, već je i čitavu ekipu, veoma mladu i poletnu ekipu, učinio mnogo boljima i sada Milan više ne predstavlja poželjnog protivnika u Evropi, kao nekih ranijih godina, već silu u porastu. Dokle će biti plafon tog porasta i da li će biti kratkog daha, to sada niko ne može ni da pretpostavi, jer ovaj Milan je sve, samo ne predvidiva ekipa.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare