Album bolji od svih Paninijevih: Listajmo zajedno u '96

Privatna arhiva

Teri Venejbls! Teri Venejbls! Utrčao sam kod brata u sobu vičući. Mama je pokušala da me spreči misleći da će se brat naljutiti što ga budim, ali šta ima da se ljuti, ostala nam je još samo jedna!

Da, nakon što sam u komšiluku dobio Venejblsa, selektora Engleske, koji dan kasnije zalepili smo i poslednju sličicu u album Euro ’96 – navijače takođe Engleske. Sreći nije bilo kraja.

Svetsko prvenstvo 1994. prvo mi je veliko takmičenje kojeg se sećam, bio sam šestogodišnjak, ali znam ga napamet jer smo brat i ja barem 50 puta sa kućne kasete “fudbal 1994“ pogledali golove. Ipak, Evropsko prvenstvo 1996. najromantičnije mi je sećanja na fudbal, a veliki razlog tome jeste upravo Merlinov album – Englezi su bili domaćini, želeli su u svakom smislu da se prikažu u najboljem svetlu, a za te sličice zaslužili su čistu desetku.

Zastave i grbovi u nacionalnim bojama na zlatnoj pozadini, najbolji igrači takođe posebno izdvojeni svetlucavim dizajnom i generalno kvalitetne sličice fudbalera u pokretu, dakle ne samo glave, što nikada nisam voleo. Dizajn raznobojan tako da privlači pažnju, ali istovremeno ne napadan – u njega smešteni brojni zanimljivi podaci o istorijatu reprezentacija, o samim stadionima, zemljama-učesnicama (populacija, datum osnivanja federacije, boja dresova), kao i o prethodnim evropskim šampionatima, što je bila posebna poslastica, gledati te crno-bele fotografije koje su odavale utisak nečeg značajnog i velikog.

Privatna arhiva

Ono što me je ipak najviše impresioniralo jeste temeljnost informacija o samim igračima – broj nastupa i golova za reprezentaciju, utakmica u kojoj je debitovao, nastupi na evropskim prvenstvima, trenutni klub, pozicija u timu, mesto i datum rođenja, visina i težina. Još pre početka prvenstva znao sam skoro sve što se trebalo znati, kao osmogodišnjak bez ikakvih drugih briga i obaveza podaci su se lepili u moj mozak.

Vremenom su naravno iščezli, ali album i dalje čuvam, za potrebe ovog teksta prelistavam i bude mi se brojne uspomene. Taj Euro svi pamtimo po senzacionalnoj reprezentaciji Češke, a i meni je prvi “fleš“ lob Karela Poborskog za pobedu u četvrtfinalu nad Portugalom, u to vreme večitim favoritom iz senke koji retko kada uradi nešto vredno spomena. E, tu je album omanuo – velike reprezentacije bile su zastupljene većim brojem igrača, pa tako kod Čeha nema Poborskog, Šmicera, Nedveda, Bejbla… Ali zato ima Kuke, Latala, Bergera, Hapala, golmana Koube i čoveka koji mi je zbog zvučnosti imena uvek prva asocijacija na taj legendarni češki tim – Jan Suhoparek.

Stameni štoper tada je imao nepunih 27 godina,bio je član Slavije iz Praga, a kao i skoro svi iz te generacije, posle je otišao u inostranstvo. Igrao je za Strazbur tri godine i kratko u Nemačkoj pre nego što se vratio u domovinu.

Privatna arhiva

Jerova prečka posle koje su Španci ispali od Engleza, Gaskojnov fenomenalan gol Škotskoj, Šukerovo slavlje posle izjednačujućeg pogotka u četvrtfinalu (posle su Nemci pobedili golom Matijasa Zamera, osvajača Zlatne lopte), nespretna reakcije Koube i zlatni gol Birofa – kad smo već tu, da li je bilo glupljeg pravila od zlatnog i posle srebrnog gola?

Nisu to bile bogzna kako kvalitetne utakmice, zapravo je u nokaut fazi dato samo devet golova na ukupno sedam mečeva, ali mnogo penal-serija donelo je dramu, kao i neredi na Trafalgar skveru u Londonu nakon što je Nemačka u polufinalu izbacila domaćina.

Sve to već znate ili možete da pogledate na internetu (1996. su svi oni podaci o kojima sam pisao bili još dragoceniji!), a ja ću sa vama, fudbalskim romantičarima, proći kroz još neka imena sa tog Evropskog šampionata – nisu to najbolji igrači, ali probudiće u vama sećanja na “dobra stara vremena“. Listamo zajedno:

Privatna arhiva

Tim Flauers – rezervni golman Engleske, legenda Sautemptona i potom Blekburna, za reprezentaciju je ukupno upisao 11 nastupa. I Daren Anderton, krilni igrač i sinonim za neki drugi i drugačiji Totenhem.

Ćirijako Sforca, tada u naponu snage, tog leta je iz Bajerna prešao u Inter, ali je Kajzerslautern ostao njegov tim. Sećate se filma “Tri muškarca i noga“, fudbala na plaži i Sforcinog dresa u nerazurima? Deo tog tima bili su i Stefan Šapuiza i Kubilaj Turkilzmaz.

Kolin Hendri, plavokosi štoper kojeg ne možete zamisliti drugačije no u dresu Blekburna, ali i veteranska zvezda Ali Mekoist, legenda Rendžersa – za taj klub odigrao je više od 400 utakmica u periodu od 1983. do 1998. godine.

Getty Images/Clive Brunskill

Španci mi nekako bude najviše uspomena, tada su još bili daleko od onoga što će postati, ali imali su neke simpatične igrače – Bask Rafael Alkorta, koji je osim četiri sezone u Real Madridu celu karijeru igrao za Atletik Bilbao, zatim half Barselone Abelardo, potom fudbaler koji je oličenje odanosti sopstvenom klubu – Đulen Gerero celu karijeru igrao je za Atletik Bilbao, a tu je i… Pazite sad – Hose Luis Kaminero, koji je zenit karijere proveo u madridskom Atletiku, a pozne dane u Valjadolidu.

Bugari, četvrtoplasirani sa Mundijala dve godine ranije, imali su Trifona Ivanova, kao i svoj tandem Lečkov-Stoičkov, na Rumune su vam prve asocijacije Hadži i Radučoju, možda Stelea, ali sećate li se Marijuša Lakatuša – imao je epizode u Fiorentini i Ovijedu, ali svoj na svome osećao se jedino u Steaui, za koju je igrao u dva navrata (1983-1990, 1993-2000).

Getty images/Simon Bruty

Međ’ Francuzima drag mi je bio i ostao ludi golman Bernard Lama, ikona Pari Sen Žermena, a deo tog tima bio je Žoselin Angloma – pomalo zaboravljen, a zapravo jako dobar igrač, danas je selektor reprezentacije Gvadelupa.

U albumu je jedan Nemac koji na kraju nije ni igrao na EP, ali znate ga sigurno, i ne samo zato što je sada trener Augzburga. To je Hajko Herlih, napadač Borusije Dortmund iz dana kada su stvarno bili “milioneri“.

Italijani toga puta nisu uspeli da se provuku, Česi su na njihov račun sebi napravili ime, ali to ne znači da Azuri nisu imali imena koja će vam probuditi uspomene ili ćete reći “jaoj, da, na njega sam potpuno zaboravio“. Npr, Roberto Musi, svojevremeno igrač Parme i Torina, zatim Pjerluiđi Kaziragi, napadač kojeg pamtim u dresu Lacija, a igrao je i za Juventus. I Antonio Benarivo.

Getty Images/Alexander Hassenstein

Rusi su imali te dugokose veznjake koje niste mogli da izbacite iz glave, Karpina i Mostovoja, a kako sam od ranih dana navijao za Čelsi, dobro sam upamtio i golmana Dmitrija Harina, branio je za Plavce od 1992. do 1999.

Kada kažemo Danci, mislimo na braću Laudrup i Šmajhela – to je logično, ali meni je iz nekog neodređenog razloga posebno ostao urezan Tomas Helveg. Odlična karijera desnog beka – OB, Udneze, Milan, ukupno 108 nastupa za reprezentaciju i kraj sa 39 godina ponovo u OB-u.

Idem redom, stigoh i do Portugalaca, a tamo ime kojeg se nikada ne bih setio iz glave – Sekretario. Piše samo tako, a meni se odmah javlja i da se zvao Karlos i javlja mi se ono “DR“ iz Menadžera – defender right, tj. desni bek.

Getty Images/Alexander Hassenstein

Od Turaka mi je u glavi Alpaj Ozalan, ili Ezalan kako bi verovatno sad trebalo da pišem – njegovu sličicu muljao sam po rukama bezbroj puta. Štoper bogate reprezentativne karijere, 90 nastupa, imao je i tri solidne sezone u Aston vili posle, a tada je igrao za Bešiktaš.

Hrvati su imali izvrstan tim sa Šukerom, Jarnim, Štimcem, Bilićem i ostalima, pa dve godine kasnije biće treći na svetu, a tada se u albumu našao fudbaler koji na kraju nije ni otišao na Euro – Nenad Pralija. Tog leta iz Hajduka je prešao u Espanjol, dobra karijera, ali u njegovo vreme bilo je boljih i upisao je samo 11 nastupa za Vatrene.

Došli smo do kraja našeg druženja, okrećem poslednji list i vidim da je album izvorno koštao jednu funtu. Koliko je kod nas tada bila kesica – 10 dinara?

Getty Images/Lutz Bongarts

Pišite u komentarima svoja sećanja i neke igrače koje smo mi ostali možda zaboravili!