Maradonin život: Od Božje ruke do Božje tuge

Ostale lige - Fudbal 25. nov 202019:27 > 17. apr 2021 16:29
Bongarts/Getty Images

U Argentini će zvanično biti tri dana žalosti, ali svi oni koji vole fudbal ne samo u Argentini žaliće ceo život za Dijegom Armandom Maradonom, jednim od najboljih ali i najekscentričnijih fudbalera koje je ovaj svet ikad imao.

Dijego Maradona je preminuo u 60. godini od srčanog zastoja. Njegove fenomenalne fudbalske veštine podjednako su pratile kontroverze, kako na terenu tako i izvan njega.

Povezano

1960. Rođen je 30. oktobra u Lanusu, predgrađu Buenos Ajresa, kao peto od osmoro dece Dijega Maradone Seniora i Dalme Salvadore Franko.

1970. Priključio se dečacima iz „Los Sebeljitasa“ i predvodio ih do 136 mečeva bez poraza

1976. Igra prvu prvenstvenu utakmicu za klub Argentinos Juniors, deset dana pre 16. rođendana! Ušao je u drugom poluvremenu i imao broj 16 na leđima.

1976. Prvi prvoligaški gol postiže 14. novembra u meču sa San Lorencom.

1977. Za reprezentaciju Argentinu debituje 27. februara u susretu sa Mađarskom (5:1)

1979. Prvi reprezentativni gol postiže 2. juna u Glazgovu protiv Škotske

1979. Sa omladinskom reprezentacijom Argentine postaje prvak sveta, 7. septembra u finalu sa SSSR (3:1) postiže gol iz slobodnog udarca

1981. Potpisuje 19. februara za Boka Juniors, tri dana kasnije debituje sa dva gola u meču sa Taljeresom.

1981. Boka 16. avgusta sa njim u timu osvaja titulu prvaka Argentine

1982. U Španiji učestvuje na svom prvom Mondijalu, isključen protiv Brazila

1982. Prelazi u Barselonu za svetski rekord od 7,6 miliona dolara, osvaja Kup kralja i Superkup Španije

1983. U Bilbau 24. septembra doživljava najtežu povredu u karijeri kad mu je Goikočea iz Atletika pokidao ligamente i članak leve noge

1984. Prelazi u Napoli za svetski rekord od 10.5 miliona dolara

1985. Imenovan za Ambasadora UNICEF-a

1986. Na Svetskom prvenstvu u Meksiku, 22. juna u četvrtfinalu sa Englezima, postiže dva najčuvenija gola – „Božju ruku“ i „Gol veka“. Sedam dana kasnije kao kapiten predvodi Argentince do titule prvaka sveta pobedivši u finalu SR Nemačku (3:2)

1987. Donosi Napoliju prvi Skudeto u istoriji kluba, dve godine kasnije i Kup UEFA, potom još jedan Skudeto 1990.

1990. Na Svetskom prvenstvu u Italiji najpre izbacuje Brazil, pa Jugoslaviju na penale, zatim domaćina Italiju, ali 8. jula gubi finale od Nemaca (0:1)

1991. Posle pozitivnog testa na kokain 17. marta suspendovan iz fudbala na 15 meseci

1992. Prelazi u Sevilju u Španiju

1993. Vraća se u Argentinu i igra za Njuels Old Bojs

1993. Zvanično proglašen za najboljeg fudbalera Argentine svih vremena

1994. Izbačen sa Svetskog prvenstva u Americi 1994 zbog pozitivnog testa na efedrin

1994. U oktobru debituje kao trener argentinske ekipe Deportivo Mandiju, posle dva meseca daje otkaz

1995. U maju postaje trener Rasinga, posle četiri meseca daje otkaz

1995. U oktobru ponovo oblači dres Boke u meču sa Kolonom. Navijači na „Bombonjeri“ u delirijumu.

1997. U avgustu ponovo pozitivan na doping testu

1997. Na 37. rođendan 30. oktobra odlučio da završi igračku karijeru

2000. Završio u bolnici zbog korišćenja kokaina, otišao na Kubu na rehabilitaciju.

2000. Izabran za „Fudbalera veka“ u internet anketi FIFA, ali Svetska fudbalska federacija nagradu dodelila Brazilcu Peleu
2003. U oktobru u Buenos Ajresu otvoren muzej posvećen Maradoninoj burnoj karijeri

2004. Doživeo srčani napad pošto se predozirao kokainom

2004. Posle 12 dana provedenih na intenzivnoj nezi 30. aprila napustio bolnicu u Buenos Ajresu. U Kubi nastavlja da se leči od zavisnosti na kokain.

2005. Kratko se vratio u Boka Juniors kao trener

2007. Hospitalizovan zbog hepatitisa i konzumiranja alkohola

2008. Imenovan za selektora Argentine. Provukao se kroz kvalifikacije za Svetsko prvenstvo.

2010. Argentina ispala sa Svetskog prvenstva u četvrtfinalu posle ubedljivog poraza od Nemačke 0:4. Smenjen.

2011. Postaje trener ekipe Al-Wasl iz Ujedinjenih Arapskih Emirata

2013. U klubu Deportivo Riestra iz Buenos Ajresa prihvata ulogu savetnika i asistanta

2017. Postaje trener ekipe Fujairah iz Ujedinjenih Arapskih Emirata

2018. U maju prihvata ulogu predsednika beloruske ekipe Dinamo Brest

2018. U septembru odlazi u Meksiko i do jula sledeće godine vodi ekipu Dorados de Sinaloa

2019. Početkom septembra preuzeo je ekipu Gimnasia de La Plata i praktično bio njihov trener do smrti.

2020. Početkom novembra primljen je u bolnicu na La Plati gde je podvrgnut operaciji subduralnog hematoma, krvnog ugruška na mozgu.

2020. Maradona je preminuo 25. novembra od srčanog zastoja u kući u Tigreu u Buenos Airesu.

REUTERS/Agustin Marcarian