
„Jednom sam komentarisao utakmicu Partizana tako što je direktno iznad mene bila tuča koja je trajala desetak minuta“.
„Drugom prilikom sam u Čačku komentarisao celu utakmicu stojeći, i na kiši. Bila je takva provala oblaka da su se svi ljudi okupili u toj improvizovanoj kabini, tako da nisam mogao da sedim – morao sam da ustanem kako bih video, vetar je nosio kišu i mokar sam komentarisao. Da li to treba da kažem gledaocima? Ne“.
Tako čuveni komentator Nebojša Višković opisuje neka od svojih profesionalnih iskustava u knjizi „Sportsko novinarstvo“ Saše Ozma.
Ukupno je Viško podelio 13 lekcija koja će na praktičan način pomoći budućim sportskim komentatorima, a knjigu „Sportsko novinarstvo“ možete poručiti na veb-sajtu Jež izdavaštva – dobra vest, trenutno je na popustu.
Sada sa vama delimo još dva Viškova saveta:
Ćutanje je zlato

Na osnovu višegodišnjeg iskustva, došao sam do zaključka da za komentatora nije najvažnije pitanje šta treba reći nego kada treba ćutati. Ako vi kao komentator previše govorite i iznosite ogromnu količinu podataka, time iritirate ljude koji su ipak tu da gledaju utakmicu. Vaše je da im u tome pomognete.
Knjigu „Sportsko novinarstvo“ poručite OVDE i stiže na vašu kućnu adresu.
Lično, što je dramatičnije, to manje govorim – na taj način komentator ubedljivije uvlači gledaoca u srž događaja. Kada se nešto važno odigrava na terenu, previše reči može samo da izazove reakciju gledaoca hajde, pusti me da gledam – koliko ste samo puta to čuli u svom društvu?
Plasirajte jedino adekvatne informacije

Plasiranje informacija je đavolja rabota, kompleksan posao. Sednete za mikrofon i hoćete da pokažete koliko znate – hoćete da impresionirate sve, pa skupite gomilu podataka. Ni po koju cenu bez povoda ne izbacujte sve podatke koje ste spremili. Uvek se temeljno spremam za prenos i obično mi ostane približno 25 posto informacija od te pripreme koje nisam iskoristio, zato što se nije ukazala ni prilika ni potreba.
Primera radi, spremio sam interesantan podatak o Robertu Firminu, a on se ne pojavi u kadru nijednom za 90 minuta – nema potrebe da ga iznosim. Ili imate podatak o igraču koji dobija mnogo žutih kartona, ali ako on ne dobije karton ili ne napravi nijedan faul, to ostaje neiskorišćeno. Na početku karijere sam svaki podatak želeo da kažem, po sistemu da se ne baci, a to je pogrešno, jer onda postajete dosadni i gledaoci osete zamor usled te suvišnosti.
Na prvi pogled, to je sladak mamac, ali morate da mu odolite. Svi želimo da ispadnemo pametni, pogotovo kada nas sluša toliki broj ljudi, ali nesuvislim informacijama dajete autogol.
Ostale komentatorske lekcije Nebojše Viškovića pronađite u knjizi „Sportsko novinarstvo“, čiji sadržaj možete pronaći OVDE.