Rundić za SK: Dvojica Srba iz Rakova u reprezentaciji!

Twiter/Printscreen

Jednim udarcem, dve muve. Deluje kao dobra ideja. Oni bliže upoznati sa prilikama u poljskom fudbalu, pogotovo vezanim za lidera tamošnjeg prvenstva, reagovali bi na svoj način: „trebalo bi, bez oklevanja“.

Zasad ispred očiju, da li će u njih i upasti? Ekstraklasa nudi, srpski selektor Dragan Piksi Stojković bira, odlučuje, da, kad prođe prvi deo evropskih kvalifikacija, u nekoj novoj akciji, pored golmana Vladana Kovačevića (završava se papirologija) eventualno na reprezentativni spisak uvrsti i Milana Rundića, štopera Rakova, koji grabi ka tituli (velika Legija zaostaje čak devet bodova, uoči poslednjih devet rundi šampionske trke). Sledi upoznavanje. Sa Rundićem, naravno, Rundićem, koji ne skriva reprezentativne ambicije.

Rođen u Beogradu, 29.marta, 1992.godine, visok 188 centimetara, odličan u duelu, imponuje tehnikom, leva noga mu je izuzetna, ne uistručava se da krene u napad, majstorski deli lopte, asistira…Prava preporuka. Počeo u mlađim kategorijama novobeogradskog Radničkog, potom se preselio u Rad, igrao za Kolubaru, Inter Zaprešić, Trenčin, Slovan, Karvinu i Podbedskidzie, sad komanduje odbranom Rakova.

A, mogao sam, pre 13 leta da postanem i deo engleskog Boltona, agenti su obećavali da će izdejstvovati radnu dozvolu, trenirao sam tri meseca na Ostrvu, oblačio dres mladog tima, čekao i nisam dočekao neophodne papire. Nametnuo se povratak u Srbiju, parafirao sam ugovor sa Kolubarom u kojoj tada, zamislite, Rade Krunić, aktuelni prvotimac Milana, nije bio u standardnih 11?! I te kako mi je koristilo vreme provedeno u Lazarevcu, ukazala se šansa da odem u Inter Zaprešić, nisam dugo razmišljao, iako se hrvatska ekipa nalazila u bezizlaznoj poziciji na tabeli, tamo sam se sprijateljio sa Harisom Hajradinovićem, sadašnjim kapitenom turske Kasimpaše. Upravo sam Harisu, kad je Inter ispao, otvorio vrata Trenčina? Kako? Otkriću. Banjalučki menadžer Siniša Gagula ponudio me Slovacima, oni su pristali, uz uslov da prethodno odigram probni meč. I, odigrao sam, izvanredno. Toliko dobro da se odmah ubacila i priča oko angažovanja Harisa, praktično istog dana završen je i njegov transfer, rukovodstvo Trenčina saopštilo je Gaguli da mu veruje i da može odmah da pozove momka da se, bez probe, pridruži klubu. Dve godine u Trenčinu, dve duple krune za mene, jedna za Harisa, pošto je, posle prve sezone otišao u Gent“, naglašava Milan Rundić u razgovoru za Sport Klub.

Zapažene Rundićeve partije su odjeknule, čule se do Amerike, javio se čuveni Patrik Vijera, u to doba trener Njujork sitija, oglasio se i danski Nordsjeland…

Vijera me kontaktirao, sve mi se dopalo, osim finansijskih uslova, Nordsjeland je bio darežljiviji, to je naišlo na odobtravanje i u Trenčinu, pao je dogovor da se preselim u Dansku. Nisu prošla ni 24 sata od kako sam pričao sa Vijerom, desila se moja povreda na koju nisam obraćao veću pažnju, verovao sam da ću da prođem lekarski pregled u Nordsjelandu. Odjednom sam, po dolasku u Dansku, osetio jači bol u kolenu, ušao u ordinaciju, obavljena su snimanja, rečeno mi je da je sve u redu i da nema prepreka za potpis. Saslušao sam doktore, mogao, dakle, da prećutim problem, ali, nešto mi nije dalo, iznenadio sam ih, požalio se na bol sa strane, podvrgnut sam novoj magnetnoj rezonanci, konstatovano je da su u pitanju ukršteni ligamenti. Automatski se slika svega promenila, predloženo je značajno smanjenje visine ugovora, gotovo 60 odsto, odbio sam, nisam ni trepnuo. Ma, dobro je što se odigralo u Danskoj, koliko bih se samo napatio da sam morao da se vraćam iz Njujorka“, nasmejao se Rundić.

Iz Danske, u Antverpen. Na operaciju. Oporavak u Slovačkoj i Srbiji, šest meseci do kraja ugovora sa Trenčinom, da li je pametno da se nastavi saradnja ili pronađe novi klub? Najbolji štoper slovačke elite je odlučio, seli se u Slovan iz Bratislave. Ugovor na četiri sezone, dočekao ga je trener (Martin Ševela) s kojim je sarađivao u Trenčinu, zadržao se dve i po godine, osvojio šampionat i dva nacionalna Kupa, šef je hteo da ga stalno vidi na levom boku, njemu je više prijala pozicija u središtu odbrane, povredio se, stradao mu je zglob, pauzirao skoro tri meseca i onda, u dogovoru sa čelnicima Slovana, postigao sporazumni raskid ugovora.

Slovan sam zamenio češkom Karvinom, hteo sam izazov, nešto novo u fudbalskom životu, tim se borio za opstanak, nekako je sačuvan status, sledeće sezone naišla je korona, prvenstvo je stalo. Put sam nastavio u drugoj zemlji, Poljska me zaintrigirala, potpisao sam za Podbeskidzie, nadao se uspehu, kad ono…Poraz za porazom, svi igrači protiv trenera Breda, agonija traje, Uprava ga menja tek u pretposlednjem kolu prvog dela šampionata, kormilo je preuzeo Kasperčik, uknjižene su četiri pobede u pet kola, savladana je Legija, koja nas je kasnije, na oproštaju od sezone, ispratila u niži rang, doduše, ne sve, ja sam ostao u Ekstraklasi, angažovao me Rakov. Sudbina je htela da Legiji vratim milo za drago, u Superkupu sam postigao odlučujući gol u penal seriji. Hvalim se trofejima u Kupu, dva zlata su u vitrini, žao mi je što prošle sezone nisam uzeo šampionsku krunu. Poraz od Krakovije, kod kuće, uoči poslednjih 90 minuta, učinio je svoje, Leh nas je pretekao na tabeli. Bilo, pa prošlo, istorija se neće ponoviti, ovoga puta zaista je sve u rukama Rakova, prednost je poprilična, na redu je derbi sa Legijom u Varšavi, ne pomišljam na neuspeh. Rakov je najefikasniji u Ligi, postigao je 51 gol, ima i najuspešniju odbranu, samo 16 primljenih pogodaka u 25 rundi, sve po diktatu trenera Mareka Papšuna, koji je od 2016.godine u klubu, preskakao je rangove, iz četvrte divizije došao do elite, zaslužio je titulu, sjajan je taktičar, kod njega je sve pod konac“, objašnjava Rundić.

Rakov je na mestu koje mu, po svemu, pripada, prepoznaje se po Balkancima i španskom internacionalcu Ivanu Lopezu.

Odakle da krenem? Evo, od Lopeza. Prošle sezone bio je MVP, upisao je 20 golova, ima fantastičan prekid, slobodan udarac mu je kao penal, svojevremeno je, u dresu Levnatea, zatresao mrežu Reala na stadionu u Madridu, on je desetka za sve ukuse, desetka koja niže golove…A, sad…Nekoliko reči o nama, Balkancima. Vladan Kovačević je najbolji golman u poljskom prvenstvu, poseduje neverovatan refleks, rad sa Tkočom, trenerom golmana, značajno je uticao da dosegne visoku klasu, Tkoč je na početku tekuće sezone napustio Rakov. Dalje, na mestu centralonog štopera neizostavan je hrvatski fudbaler Zoran Arsenić, ja sam levo, super sarađujemo, na desnom boku je Fran Tudor, takođe veoma bitna karika…“

Igra li još neko u tom Rakovu (šalimo se sa Rundićem)…

Svako mesto u timu je dobro pokriveno, ekipa je mlada, veznjak Lederman je u krugu poljskih reprezentativaca, Papanikolau se redovno pojavljuje u sastavu selekcije Grčke….Šta nas sve karakteriše? Napadačka orijentacija, visoki presing, sistem 3-4-3, zajedništvo…“

Slobodno vreme u društvu Balkanaca?

Po logici stvari, najčešće sam sa Kovačevićem, zajedno smo i došli u Rakov, pardon, bio sam mu prethodnica, već sam imao mesec staža, uveo sam ga u službu, može se konstatovati da sam mu donekle i pomogao, postali smo cimeri na putovanjima…U gradu smo komšije, sa mnom su supruga Ivana, petogodišnja ćerka Sijena i dvogodišnji sin Leon, Kovačević ima Sofiju i petomesečnu Zonu…Svi Balkanci su porodični ljudi, pronađe se prostor i za hobi, Arsenić i ja igramo stoni tenis, obavezno se sastajemo i igramo nekoliko sati ukoliko dan ranije Rakov pobedi u prvenstvenoj utakmici, a pošto stalno pobeđuje…Malo sam, neznatno bolji od Arsenića.“

Sportski geni Rundića?
„Nasledio sam ih od oca Ljupka, koji je igrao i košarku i rukomet, on je profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu, majka Danica je fizioterapeut, nije aktivno ušla u sportskle vode, ali je, svakako, najzaslužnija što sam se posvetio fudbalu, godinama me vozikala na treninge, bodrila, hrabrila…Što se navijačkih strati tiče, podelili smo se, majka je za Partizan, baš kao i moja supruga, dok smo tata i ja okrenuti Zvezdi.“

Kad su u pitanju navijačke strasti, za koga srce kuca u Evropi?

Real je moj favorit, ne odričem se ni Bajerna, u Italiji simpatišem Inter, Serija A je san, stalno je sanjam i ne odričem se da jednog dana zaigram na Apeninima, razmišljam, zašto kriti, i o reprezentaciji Srbije, priželjkujem poziv selektora Stojkovića, potajno se nadam da ću sa Kovačevićem biti u reprezentaztivnom jatu.“

Uskoro će leto, ističe ugovor sa Rakovom?

Pregovaramo, videćemo…Želja postoji, klub je jasan, nemam ni ja ništa protiv da nastavimo saradnju pod određenim uslovima“, zaključio je Milan Rundić, defanzivac kluba iz Čenstohove (nadaleko poznato rimokatoličko hodočasničko mesto, sat i 45 minuta udaljeno od Varšave, 200.000 stanovnika) u razgovoru za Sport Klub.

Srećno!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!