„Zvezdi dupla kruna, maska, Rusija i Ukrajina…“

Ljupko Petrović i Vladan Milojević
TARSPORT/Pedja Milosavljevic

Šta god da odluči, kojom god stazom da krene, jedan „detalj“ će večito privlačiti pažnju: na glavi će mu ponosno stajati i svetleti evropska kruna, koja ga poslednjih godina prati i na putu po dalekom Vijetnamu. S njom se i krstio i venčao, ona je zlatna lična karta Ljupka Petrovića, čiji se fudbalski rukopis uvek i svuda rado čitao i priznavao kao nešto posebno, vedro, korisno i ohrabrujuće. Idemo danas u „njegov“ petomilionski Tenhoa, pitaćemo Ljupka za zdravlje, zatim se zainteresovati za tamošnji fudbal i još ponešto iz raznih životnih sfera...

„Bogu, hvala, dobro sam, radim kao mladić, svakog dana sam na terenu, sa najbližim saradnikom Svetislavom Tanasijevićem pripremam ekipu za nastavak sezone, koja je startovala krajem januara i stala posle četiri kola, zbog mlade reprezentacije Vijetnama i Azijskog kupa“, referiše Petrović (15. maja proslavio 75.rođendan) u razgovoru za Sport Klub.

Povezane vesti

Zemaljski dani teku, „poneka“ para legne, ne baš redovno, ali sve se na kraju ispoštuje, temperatura je iznad 30 Celzijusovih, grad u uobičajenom ritmu, sve radi, sve je otvoreno, svi i dalje nose maske…

„Iz navike, iako nije obavezno, nosim masku kad izađem iz kuće, o koroni niko ne priča, valjda i nema korone, živi se normalno, lepo“, nastavlja Petrović.

Ima li vesti o ratu u Ukrajini?

„Retko… Sukob Rusa i Ukrajinaca je potpuno na margini, nikoga ovde ne zanima šta se tamo radi, nema navijanja, opredeljivanja.“

Vreme je ispunjeno drugim stvarima…

„Nikad dosadno“, uverava Petrović.

Čak i kad se fudbal ne igra!?

„I tada.“

Ljupko Petrović, Mitar Mrkela
Srđan Stevanović/Starsport

Hoće li uskoro taj fudbal za bodove, pauza se baš odužila, što je mnogo, mnogo je, zaboraviće navijači kako lopta izgleda?

„Moraće svi da se strpe do drugog jula. Tenhoa na petom stepeniku iščekuje nastavak trke. Pobeda, poraz i dva remija. Ni dobro, ni loše. Osrednje. Mesto ispod onog na kojem je okončana protekla sezona. Tek je počela nova, biće i padova, nadam se, više uspona. Mada…“

Petrović je zastao, prisetio se onoga što je za nezaborav i teško može da se ponovi u tekućoj, 2022. godini.

„Pre četiri sezone, u mom prvom mandatu na klupi ovog istog kluba, šampion. Nepriznato. FS Vijetnama je pehar dodelio drugome, ostao sam praznih šaka u bodovno poravnatom odnosu, gol razlika nije uzeta u obzir, presudio je protivnikov bolji međusobni skor. Šta se dalje desilo? Azijska federacija nije uvažila FS Vijetnama, ona je izabrala Tenhoa da se takmiči u Ligi šampiona, u to doba nisam više bio tamo.“

Postojala je šansa da jedan srpski internacionalac komanduje odbranom u aktuelnom prvenstvu?

„Čovek je i potpisao, zove se Igor, preziva Jelić, igrao je u Sremu, Bežaniji… Pouzdan štoper. Povredio se, nažalost, na treningu, uoči starta sezone, stradalo mu je koleno, nametnula se operacija i višemesečno odsustvo, trenutno je u Beogradu. Otkriću i da su u timu, uz domaće snage, dvojica Brazilaca i momak iz Zimbabvea, ma, nismo loši, štaviše…“

Da niste zaboravili nekoga iz Srbije?

„Ne, taman posla. Sve drage ljude držim u srcu i ne ispuštam.“

Tandem na koji ciljamo nije daleko od Vas?

„Zašto ne kažete odmah“, uzvratio je Petrović.

Nikad nije kasno…

„Zec i Silađi su u Hanoju, dva i po sata automobilom do mog grada. I, tu se stavlja tačka na naše ljude u vijetnamskoj eliti. Želim im sreću!“

Do kada planirate da se zadržite u Vijetnamu?

„Ako me ne otreraju, ostaću do kraja septembra. Mogu li sad ja nešto da pitam“, u svom stilu je, uz neizbežni osmeh, izustio Petrović.

Samo napred, šampione…

„Ko je domaćin finala Kupa Srbije?“

Crvena zvezda, rekosmo Petroviću, a on…

„Za duplu krunu“, optimistično je zaključio Ljupko Petrović za SK i potrčao na trening.

Na polovini osme decenije. Svaka čast!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!