Nebojša Višković: Bazelisanje

Noćas sam spavao.
Kakav divan osećaj. Valjda sam bio toliko komiran da sam utrčao u san pre nego
što je glava dotakla jastuk. Zaspati pre hrkača, to je ključ. Sigurno su opet
testerisali, ali sam se noćas izvukao. 

 

   Inače, Bazel k’o Bazel. Relativno mali,
čist, skockan, sterilan… Ko vidi čoveka na ulici posle 23h (a da nije petak
ili subota) dobija nagradu. Tramvaj kasni maksimum 15 sekundi. Nekom delu mog
bića veoma prijaju taj mir, disciplina i tačnost, ali ipak mi nedostaje moja džungla…

 

   Cene – bride uši… Nema kafe, piva ili bilo
čega tečnog ispod 5 franaka (1 Chf = 0.80 Eur). Flašica obične vode je,
prevedeno na naški, oko 300 dinara! I ne cvilimosamo mi zbog tih cena, evo kuka
mi kolega iz Škotske kako je preskupo… Tako da su sendviči i kafe koji se u
pres centru dele za dž ekstremno popularni kod predstavnika sedme sile.

 

   U Sent Jakobs (ne mogu, a da ne pomislim na
čaj kad to izgovorim) hali danas je bilo relativno mirno. Posle havarije
favorita, jedina megazvezda koja je igrala bio je Đoković. I danas je zaista
igrao. Nije bilo povremenih klecanja kao protiv Malisa, Kubot je osetio svu
Novakovu moć. Doduse, Poljak je jedan od onih koji se zagrcnu od straha čim
vide ko je preko puta mreže, pa je odmah na početku Đoković obelodanio ko je
gazda. Rekao je posle na konferenciji da je zadovoljan. Logično. Takođe, rekao
je da mu protivnik u polufinalu, Markos Bagdatis, nikako ne leži. Nole, pa
protiv njega imaš 5:0. Kako onda prolaze oni koji ti leže? Pitajte Kubota…

Author: Nebojša Višković