Piksijevo žitije od Niša do Kaškaiša: Sve za deset

Reprezentacija 18. maj 202218:16 0 komentara
Dejo i Piksi
Peđa Milosavljević/Starsport

Veličanstveno, za desetku, kao i dolikuje Piksiju, u Beogradu je predstavljena knjiga o selektoru Srbije i jednom od najboljih, vanvremenskih, fudbalera s prostora bivše Jugoslavije. Ubedljivo jasnog i efektnog naslova – „Piksi, sve za deset“.

Sjatilo se pola fudbalske i sportske Srbije, sat vremena iza podneva, u nekadašnji Dom sindikata. Kao šipak puna dvorana netremice je skoro 90 minuta uživala u anegdotama, knjiškim odlomcima i filmskim isečcima iz karijere Dragana Stojkovića. U davno prohujalim i danas nabujalim vremenima – od Piksijevog Niša do lisabonskog Kaškaiša.

Povezano

#related-news_1

„Imali smo zajedničkog, fudbalskog, oca Ivka Glišovića. Zajedno smo rasli, svedočili uspesima Radničkog i Zvezde, gradili moćan klub. Znaju zvezdaši da nije bilo našeg Kelna, ne bi bilo ni Barija. Sećam se povratka iz Nemačke, svi kao pokisli, isljučen Šeki, isključen i ja, između mene Dejo i Piksi. Zaspali, samo čujem Deja kako se budi i kaže: „Kašmir je čudo“…“, nasmejao je Miloš Drizić, Piksijev drug od prvog dana i utakmice.

Sipao je Bata Driza anegdote iz rukava, zaboravio u jednom trenutku i mikrofon. I ponovo zasmejao krcatu salu.

„A, tek Piksijev oproštaj… Čudo! Poratne godine, 2001, Niš, ljudi se raduju fudbalu, a vojska na sve strane… U jednom trenutku, dosetio se Dragan Pantelić da se Piksi na Čair spusti helikopterom. Svi su mislili da je lud! Kakav helikopter, u to vreme… Otišli smo kod pokojnog Bate Bulatovića na sastanak, tamo svita generala. I dobismo zeleno svetlo, helikopter se spustio na Čair.“

Peđa Milosavljević/Starsport

Pričao je Drizić kao navijen, podsećao na Piksijeve pasove, golove, analizirao i Dejovu igru, pogađao u dan, iako je pričao o 1983, 1984, 1986… Izvukao je još jedan događaj od novembra prošle godine. Lisabon, 13. novembar.

„Sedeli smo dugo pred utakmicu, zajedno sa Piksijevim stručnim štabom. Ujutru, bila je nedelja, svima sam poslao poruke – biće 1:2. Hteo sam i da uplatim novac na konačan rezultat, kvota 70, to se ne propušta. Došao na šalter, kad tamo čujem – ne primaju keš. Traže aplikaciju za uplatu. Kakva aplikacija, beži bre, okrenem se na drugu stranu i odem. Pored nas neki klinci uplatiše 200 evra, a ja hteo deset puta više da zategnem… Ostali smo do četvrtka u Lisabonu, a Piksi izveo najsavršeniju pljačku u moderno doba. Uzeo je ljudima 12 miliona evra usred Portugala…“, naterao je Driza grohotom prisutne da se nasmeju.

I poentirao:

„Biće veliki uspeh u Kataru, predosećam… Možda ne zlatna, ali barem bronzana medalja“, poželeo je Miloš Drizić.

Prisećao se Piksi niških dana, dolaska u Crvenu zvezdu, špalira navijača, crvenog tepiha, cveća. U jednom trenutku, čak je bila i osporena registracija, jer su papiri stigli – dva sata iza ponoći. O Stojkovićevoj veličini svedočio je i partizanovac – Savo Milošević.

Piksi knjiga
Peđa Milosavljević/Starsport

„Imao sam sreću da Piksi bude kapiten u vreme dok sam dolazio u reprezentaciju. Prihvatio me kao svog, nije mario što dolazim iz suprotnog tabora. Tadašnje vreme imalo je drugačiju aromu, reč „poštovanje“ nije sa samo izgovarala, već imala i težinu. Spoznao sam kapitenovu veličinu već na prvoj turneji, u Brazilu i Argentini, kasnije i Hongkongu. Tek kad je otišao iz državnog tima, osetilo se koliko je bio veliki. Ostavio je Piksi prazninu. Ogromnu…“, prisetio se Savo Milošević.

Partizanove veličine, Nenad Bjeković, Ivica Kralj, Gordan Petrić, Goran Plavi Stevanović, nisu propustile promociju Piksijevog žitija, pod autorskim pečatom Nebojše Petrovića. Dovoljan razlog da se Stojković pozabavi i lepotom „večitog derbija“. I uvede u priču najtraženijeg gosta – Dejana Savićevića.

Savić, Binić, Petrić, Pešić, Maljković…

Promociju knjige „Piksi, sve za deset“, upotpunili su mnogobrojni gosti.

Zvezdaši, Dušan Savić, Dragiša Binić, Nenad Jestrović, Žarko Đurović, Bora Cvetković, Goran Vasilijević, partizanovci Ivica Kralj, Gordan Petrić, Goran Stevanović, Vlada Čapljić, Ivan Ćurković, Milorad Vučelić, košarkaški emisari Svetislav Pešić, Dragan Tarlać, predsednik OKS Božidar Maljković, kompletan stručni štab reprezentacije Srbije, počasni predsednik FSS Tomislav Karadžić…

„Ne znam odakle bih krenuo… Možda od debljine knjige, očekivao sam da bude malo bogatija“, našalio se Dejo, pogledom usmerenim ka izdavaču, Manojlu Vukotiću.

Nastavio je u istom stilu:

„Biće prilike da se dopuni… Odigrali smo mnogo velikih utakmica, Italija 1990. bila je vrhunac Piksijeve karijere. Mogli smo i više, sa desetoricom odoleli velikoj Argentini, ali zaustavila nas penal lutrija. Piksi je bio za koplje ispred nas. Sreća da u čuvenom finalu Kupa šampiona, Rajmon Gutels, mislim da se tako zove trener Olimpika, nije Stojkovića uveo ranije u igru… Pomogao nam je mnogo.“

Stojkovićeve i Savićevićeve staze preplitale su se i u postigračkim danima. Piksi je vodio savez, Dejo sedeo na klupi. Sad su se prilike promenile – Stojković uživa u selektorskoj, Savićević predsedničkoj fotelji. Osetio je predsednik FS Crne Gore, osluškujući eho plasmana Srbije na Mondijal u Kataru, potrebu da „povuče ručnu“.

Doktor Ristić jedini iz Zvezde

Iz saziva aktuelnog Upravnog odbora Crvene zvezde, u nekadašnjem Domu sindikata, prisutan je bio jedino prof. dr Miljko Ristić. Čuveni doktor preko 20 godina bio je angažovan u fudbalskom savezu… I niko više!

A, na pojedinim fotografijama mogli su se, pored Piksija, videti i pojedini, danas visokokotirani predstavnici crveno-belih.

Piksi, molim te, nemoj da podlegneš euforiji. Uvek smo išli sa velikim ambicijama i neslavno završavali takmičenja. Srbija ima plejeadu vrhunskih fudbalera, Tadića, Mitrovića, sada i Vlahovića, ali… Bitna je strategija, nikako mašta o nerealnim ciljevima. Najbitnije da se razmišlja etapno, najpre o grupnoj fazi, potom i narednim koracima. Da se podižete kako Mondijal bude odmicao. Samo tako Srbija može da zabeleži najveći uspeh u istoriji“, poručio je Dejan Savićević, opet, uz salve aplauza.

Možda i dva najveća fudbalera Crvene zvezde modernog doba na jednom mestu. Veličine kakve i danas mobilišu mase, „biju“ današnje, na površinu zabasale, prolaznike, iskonskom dobrotom i snagom idola. Zato i vredi pročitati štivo „Piksi, sve za deset“. Imaće šta da se i nauči…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!