Zvezdin zid prema Piksiju: Rat, ili zato što drugi tako hoće

Reprezentacija 19. maj 202210:40 > 14:04 8 komentara
Dragan Stojković
Peđa Milosavljević/Starsport

Zaslužio je Piksi sve što se i danas dopisuje u ionako krcatoj biografiji ispod prezimena Stojković. Aplauze, poljupce, frenetičnu podršku, autograme, i knjigu, naravno. Zato što je jedinstven i „desetku“ ume da nosi. Kao niko u Srbiji.

Ipak…

Nije pisanije o Piksijevom žitiju, od Niša do portugalskog Kaškaiša, u sredu popodne, pratilo sve što i dolikuje jednom od najvećih imena fudbalske Srbije. Nije, jer se u čitavoj sviti gostiju, sa svih meridijana i terena, osetilo da zvrji prazno mesto – namenjeno Crvenoj zvezdi.

Povezano

#related-news_1

Nečujni dolazak u terazijsko zdanje prof. dr Miljka Ristića niko, barem iz redova odličnih čitača zbivanja u srpskom fudbalu, nije video kao poslovično angažovanje člana uprave crno-belih. Profesor Piksija odlično poznaje, vojevali su bezbroj bitaka u četiri reprezentacije, od velike Jugoslavije do Srbije, i zato bilo kakav potencijalni alibi na doktorovim plećima ne bi odskočilo iznad granica lošeg ukusa…

Ako već Zvezdan Terzić i Dragan Stojković imaju između sebe jamu nepremostivog razdora, logično je da sa stadiona „Rajko Mitić“ ka Domu sindikata, na priču o žitiju pete klupske zvezde pohrli neko od bivših Piksijevih saigrača.

A, imalo je, na Zvezdinu i sreću Srbije, ko!

Mitar Mrkela, na primer. Sportski direktor Crvene zvezde našao se i na listi barem slučajno izlistanih posrednih posetilaca Doma sindikata. Crno-bela fotografija, s krajem osamdesetih, nije sakrila Mrkeline i Piksijeve osmehe. Skoro, pa bratske! Uz rame, jedan do drugog, odavali su utisak iskrenih prijatelja. Barem, Mrkela nije zamerljiv čovek, i kad podigne obrve, ljutnja ne ide uz njega…

Imalo je mesta, i to u prvim redovima, za Vladimira Petrovića Pižona. Piksijev prethodnik na spisku večitih imena Zvezdine galerije najvećih umeo je često da zaiskri očima, srcem i telom, evocirajući uspomene na saigrače i savremenike u crveno-belom dresu. Sa Stojkovićem, barem javno znano, nije u zavadi…

Mogao je, slobodno i bez ustezanja, ka Domu sindikata da zapuca i Dejan Stanković. Topla beseda Sava Miloševića o prvim, još vrućim, danima u reprezentaciji devedesetih i Piksijevim rečima podrške, ostavili su prostora i za priču na temu – kako li je tek Zvezdin dečak, danas formiran trener, u naletu dočekan od kapitena u mondijalskoj 1998. A, Deki ima šta da pamti i kaže…

I da su pucale veze proteklih godina i decenija, imalo je mesta, i to u najbližim redovima za Mitu, Pižona i Dekija. Ili barem jednog od njih, u udobnoj fotelji preko puta pete i nesuđene šeste Zvezdine zvezde…

Potrudio se Piksi da njegovim gostima, u sredu iza podneva, sve bude potaman. Ne prihvatajući ožiljak sa omiljenog i najvećeg stadiona. Crveno-bela stolica brzo se stopila sa krcatom dvoranom, anegdote i Drizine opaske opustile ambijent i podgrejale osmehe.

Ne tako daleko od stadiona „Rajko Mitić“ zborila su dva najveća fudbalera moderne Crvene zvezde. Dragan Stojković i Dejan Savićević u još jednom kadru priče o opakom usudu domaćeg fudbala. Ratu bez pobednika i podelama bez smisla. I ne tako retko – zato što drugi tako hoće!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare