Stiglo je Interovo vreme ili ne?

Serie A 10. apr 202110:00 1 komentar
fudbaleri Intera
REUTERS/Daniele Mascolo

Da li je došlo vreme da Konteov Inter, nakon 11 sušnih godina, konačno osvoji svoj 19. skudeto, na koji se u ovom milanskom klubu čeka od odlaska Žozea Murinja pod čijom je trenerskom palicom u nezboravnoj sezoni 2009/10 na stadion “Đuzepe Meaca” stigla tripleta?

Tim ‘Nerazura devet kola pre kraja nadmetanja u Seriji A ima čak 11 bodova prednosti nad drugoplasiranim Milanom i 12u odnosu na branioca titule Juventus i mnogi ga – poput iskusnog stručnjaka Fabija Kapela – već proglašavaju za šampiona. Pa ipak priča o borbi za titulu još nije završena.

Nesporno je da je ekipa trostrukog šampiona Evrope glavni kandidat da prva preseče ciljnu vrpcu u aktuelnom prvenstvu na Apeninima, odnosno da od nje najviše zavisi hoće li, nakon devet godina dominacije torinske ‘Stare dame, Italija dobiti novog fudbalskog vladara. Ali, u situaciji kada sudbinu šampionata drže u svojim rukama i kada se od njih očekuje da samo okončaju posao, fudbaleri tima koji su – zbog neočekivanih rezultata (kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu) ostvarenih poslednjih godina – prozvali “ludi Inter” mogli bi se suočiti sa pritiskom moranja koji zna da izazove negativne efekte. Eventualni kiksu nekom od predstojećih duela sa malim protivnicima ne samo da bi smanjio sadašnju veliku bodovnu prednost, već i bi u redove igrača lidera kalča gotovo izvesno uneo parališući strah i nerovozu. Ako se tome doda činjenica da Inter očekuju teška gostovanja Napoliju i Juventusu, te takođe nimalo lako duel sa Romom u Milanu, jasno je zašto sadašnja, na prvi pogled ogromna bodovna prednost vodećeg tima Serije A, još ne garantuje osvajanje toliko željenog skudeta.

Naravno da je iskusni trener, rođen u Lečeu 31. jula 1969. godine, svestan opasnosti koje vrebaju njegove izabranike na preostalom putu ka potvrđivanju krune. Antonio Konte će, bez sumnje, učiniti sve da izbegne zamke i na kraju prvenstva donese titulu na “Đuzepe Meacu”, Jer dobro zna da je ovo najveća, a možda i poslednja šansa, da u milanskom klubu potvrdi reputaciju stručnjaka za osvajanje domaćih šampionata, stečenu tokom ranijih sedenja na klupi Juventusa i Čelsija.

Antonio Konte
REUTERS/Daniele Mascolo

U situaciji kad se Inter suočava sa velikim finansijskim problemima zbog odluke većinskog vlasnika, kineske kompanije “Suning” da drastično skreše ulaganja i potraži nove partnere (ili proda sve svoje akcije u klubu), veliko je pitanje da li će Konteu, ukoliko u ovoj drugoj sezoni ne zameni Juventus na tronu, biti omogućeno da odradi do kraja svoj trogodišnji ugovor. Nakon dva razočaravajuća nastupa u Ligi šampiona u kojima Antonijev tim nije uspeo da preživi grupnu fazu takmičenja, samo uzimanje skudeta može kompenzovati evropska razočaranja i vratiti poljuljano poverenje u skupo plaćenog trenera, čija godišnja primanja iznose 12 miliona evra. A ako bi kojim slučajem gazde Intera (stare ili nove) i dozvolile sadašnjem šefu stručnog štaba da, nakon gubitka trke za titulu, odradi ugovor do kraja malo je verovatno da bi uzdrmana ekipa ponovo bila konkurentna u borbi za najvažniji trofej italijanskog fudbala. Pogotovo što bi, ako na kraju ovog šampionata izostao željeni epilog, u narednoj sezoni milanski klub ne samo ostao bez pojačanja na kojima Konte uporno insistira od dolaska na “Meacu”, već bi, verovatno bio prinuđen da proda neku od svojih glavnih zvezda.

Za Kontea i Inter je zato ova sezona u Seriji A zapravo “biti ili ne biti” iako uoči njenog starta ‘Nerazuri iz najvećeg grada Lombardije nisu važili za glavnog kandidata za skudeto. Ovaj milanski tim je istina tretiran kao potencijalno prvi izazivač Juveu, ali je malo bilo onih spremnih da se klade na to da će prvak Evrope iz 2010. sprečiti šampionski tim iz Fijatovog grada da se 10. put uzastopno popne na fudbalski Olimp na čizmi. Konte u prelaznom roku nije dobio sva željena pojačanja. Na “Meacu” su istina stigli njegov omiljeni defanzivni vezista Vidal i brzonogi ofanzivni bek Hakimi (kao i desni bek Darmijan) ali je zato izostalo angažovanje još jednog ubojitog napadača i kvalitetnog vrhunskog štopera. Konkurencija u ovoj liniji je zvanično pojačana dolaskom Aleksandra Kolarova, međutim dosadašnji reprezentativac Srbije je u prvim utakmicama prvenstva potvrdio da mu je štoperska pozicija samo alternativna, pa je uskoro izgubio mesto među 11 startera.

Ni početak nadmetanja u Serija A nije nagoveštavao da će ovo biti Interova sezona. ‘Nerazuri’ su u četvrtom kolu poklekli u gradskom derbiju (2:1) pred raspoloženim Zlatanom Ibrahimovićem i njegovim klupskim drugovima, da bi im dva kola kasnije u Milanu dva boda otkinula i unapred prežaljena Parma (2:2). Tim je, ipak, uspeo da uhvati ritam i postane prvi pratilac, za većinu poznavalaca italijanskih fudbalskih prilika, neočekivanog lidera Milana. Možda prelomni trenutak za Interove šampionske ambicije bila je rana eliminacija iz Evrope. Posle remija sa Šahtjorom (0:0) u utakmici odigranoj 10. decembra 2020. u Milanu, Konteov tim je ostao ne samo bez plasmana u osminu finala Lige šampiona, već i bez vize za nastavak takmičenja u utešnoj Ligi Evrope. Tim bolnim gubitkom mesta na međunarodnoj sceni dobio je, međutim, mogućnost da se, za razliku od ostalih konkurenata za titulu, potpuno posveti nadmetanju u domaćem prvenstvu što je u narednom periodu i maksimalno iskoristio.

Interova pobednička serija započela je pobedom u “derbiju Italije”. Početkom godine, tačnije 17. januara je na “Meaci” u 19. kolu nadigran Juventus (2:0), a posle ovog trijumfa šef stručnog štaba milanskih ‘plavo-crnih ocenio je da je pobeda nad devetostrukom uzastopnim osvajačem skudeta njegovim fudbalerima “vratila samopouzdanje i samosvest”. Tim iz italijanskog grada mode i dizajna je u narednom kolu načinio korak unazad remiziravši na gostovanju Udinezeu (0:0) ali je nakon toga usledila serija od 11 utakmica na čijem kraju su protivnici ‘Nerazura pognute glave napuštali teren. Pred Interom su padali Benevento (4:0), Fiorentina (2:0) i Lacio (3:1), a onda se sad već novi lider kalča ubedljivom pobedom revanširao Milanu (3:0) za poraz u prvom delu šampionata. Niz je nastavljen osvajanjem tri boda u svim narednim duelima posle čega je stečena već pomenuta prednost od 11 bodova u odnosu na drugoplasirane ‘Rosonere’.

Romelu Lukaku
REUTERS/Massimo Pinca

Iako je najefikasniji tim Serije A, Konteov sastav ne igra atraktivan i ofanzivan fudbal. U mnogim duelima njihovi protivnici su imali daleko više loptu u posedu, ali je Inter ubitačnim kontrama stizao do golova i bodova. Odlika šampiona je, kažu, da osvaja bodove i kad igra loše, a fudbaleri kluba čiji je većinski vlasnik i dalje “Suning” su takve karakteristike pokazali u derbijma sa Napolijem (1:0) i Atalatnom (1:0). Iako u ovim susretima odigranim u Milanu, ne samo da nisu briljirali, već su dozvolili ekipama iz Napulja i Bergama da stvore više povoljnih prilika, domaćini su pogocima Lukakua (iz penala) i Škrinjara na kraju došli do veoma važnih pobeda.

Zanimljivo je da je odbrana – koja je na startu prvenstva bila izuzetno ranjiva – u ovih deset utakmica sjajno funkcionisala, o čemu najbolje govori podatak da je Sanir Handanović u tih 900 minuta samo tri puta bio prinuđen da vadi loptu iz mreže. Sad već 36-godišnji slovenački golman je poput starog vina i u nekim mečevima je svojim briljantnim intervencijama praktično doneo svom timu bodove. On je, uz napadača Lukakua, svakako ključni čovek ovog tima, mada valja naglasiti da značajne zasluge za “stabilizaciju” defanzive ‘Nerazura’ pripadaju štoperskoj liniji Škrinjar – Bastoni – De Fraj. Posle duže krize, koja ga je čak bila dovela do izlaznih vratan milanskog kluba, Slovak je popravio formu i ponovo podseća na onog starog Škrinjara. Mladi Alesandro Bastoni, otkrovenje stručnjaka iz Lečea, deluje na terenu tako sigurno i zrelo da je teško poverevati da ima samo 21. godinu, dok Holanđanin Štefan de Fraj, koji je na “Meacu” stigao iz Lacija 2018. godine, uspešno kompletira ovu, bar za sada, granitnu odbrambenu liniju prvog kandidata za skudeto.

I pored toga što im defanziva nije jača strana, trener lidera Serije A na pozicijama ful bekova prednost daje Ašrafu Hakimiju i Ivanu Perišiću, ali na njihova mesta kao adekvatne zamene gotovo na svakom susretu uskaču Mateo Darmian i Ešli Jang. Iako se Konteu zameralo da je stavljanjem na led Eriksena izgubio kretivnost u veznom redu, ulogu prvog poslovođe na sredini terena uspešno je prezeo 24-godišnji reprezentativac Italije Nikolo Barela. On nije klasičan plemejker poput Danca dovedenog iz Totenhema, ali je zato podjednako dobar u obavljanju ofanzivnih i defanzivnih zadataka, često asistira i postiže golove.

Bez obzira što je u Italiji imao i boljih sezona, Marcelo Brozović je drugi korisni šraf veznog reda, dok Konteov ratnik Arturo Vidal igra promenljivo i samo na trenutku potvrđuje opravdanost angažovanja u prošlogodišnjem prelaznom roku. Ohrabrujuće je što je sa podizanjem forme milanskog tima došlo i do popravljanja statusa Kristijana Eriksena. Umesto, činilo se gotovo izvesnog odlaska, Skandinavac je popravio odnose sa šefom i, nakon postignutog pobedonosnog pogotka u meču četvrtfinala Kupa sa Milanom, sve češće dobija ulogu startera u prvenstvenim utakmicama. Eriksen je poboljšao obaveznu igru u defanzivi, pa, bez obzira na to što još nije ispoljio kvalitet koji je pokazivao tokom godina provedenih u Totenhemu, postaje sve značajniji deo Interove mašine.

Kristijano Ronaldo, Arturo Vidal
REUTERS/Alessandro Garofalo

A ta mašina, izvesno je, uopšte ne bi ovako uspešno funkcionisala u tekućoj sezoni da nema sjajnog učinka golgetera tima i trenutno drugog najboljeg strelca Serije A (zabio je do sada 19 golova) Romelua Lukakua. Snažni, “kao od brega odvaljeni” belgijski napadač je kada primi loptu okrenut leđima prosto nedodirljiv za čuvare. Pored ovog kvaliteta i odlične igre glavom, poseduje i zavidnu brzinu koja mu omogućava da se u kontrama poput tenka probije u šesnaesterac rivala, a zatim vrlo često akciju okonča pogotkom ili asistencijom saigračima. Naravno i Romelu ima mana, međutim njegovi promašaji i sebičnost koju povremeno ispoljava u završnicama akcija ne mogu umanjiti ogromni doprinos korpulentnog centarfora uspesima Intera.

Drugi član ubitačnog napadačkog tandema plavo-crnih Lautaro Martines na početku šampionata nije ispoljavao golgetersku formu kojom se proteklih godina preporučio Barseloni. Omaleni Argentinac se, ipak, na vreme probudio da postigne 14 pogodaka u 27 prvenstvenih kola, a njegov pobedonosni gol u završnici duela sa Torinom mogao bi se pokazati kao jedan od najvažnjih za realizaciju šampionskih ambicija jedinog italijanskog kluba koji do sada nije ispadao iz elitnog ranga. Mada teško podnosi status rezerviste koji najčešće menja jednog od već spomenutih napadača, Aleksis Sančes, ipak, tokom vremena provedenog na terenu daje doprinos za sada uspešnom maršu svog kluba ka tituli. Iza Čileanca su, baš kao i njegovog zemljaka Vidala, najbolji igrački dani, ali je još sposoban da povremeno – kao u utakmici sa Parmom u kojoj je bio dvostruki strelac – bljeskom podseti na vreme u kome je ispoljavao vrhunsku klasu.

Ovaj Konteov Inter individualno i timski (još) nema kvalitet nezaboravnog Murinjovog tima iz prve decenije ovoga veka. Pa, ipak, dovoljno je snažan, a čini nam se i zreo, da iskoristi slabosti Pirlovog Juvea i ostalih rivala, i prvi preseče ciljnu vrpcu na kraju prvenstvenog maratona. A koliko su igrači ovog kluba željni da uđu u istoriju kao osvajači titule koji su prekinuli gotovo decenijsku dominaciju torinske ‘Stare dame, pokazuje i to da ih ni, za Inter do sada gotovo nezamislivo višemesečno kašnjenje plata (zbog već pominjanih finasijskih problema kineskih vlasnika) nije destimulisalo da odustanu od tog cilja.

Mada je Milan i dalje zvanično prvi pratilac gradskog rivala, čini se da su poslednja posrtanja Piolijevog tima potvrdila opravdanost procena onih koji su tvrdili da će sedmostrukog šampiona Evrope nedostatak široke klupe i prevelika zavisnost od vremešnog i povredama sklonog Ibrahimovića sprečiti da do kraja bude konkurentan u borbi za titulu. Zato se Juventus, pogotovo nakon eliminacije iz Lige šampiona, čini jedinim timom sposobnim da u preostalih devet kola prati lidera. I čeka njegova eventualna posrtanja koja bi mu vratila nadu da u završnici trke u kalču, ipak, može ugrabiti gotovo prežaljeni skudeto. Ipak, Ronaldo i drugovi su svesni činjenice da sve zavisi od Intera, a videćemo da li će ‘Nerazuri’ uspeti uspešno da okončaju dugi pobednički marš ka toliko željenom skudetu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare