Zagrljaj na Krovu: Stolica ispratio Zmajeve na odmor

FK Voždovac

Fudbalski klub Voždovac u nastavak sezone ući će sa dobrim rezultatima zabeleženim na jesen, ali i sa novim trenerom. Ko će to biti ostaje da vidimo, a do tada su Zmajevi na novogodišnjem koktelu sabrali utiske dosadašnjeg toka šampionata i ispratili Iliju Stolicu koji je u sredu podneo ostavku.

Voždovac polusezonu završava na šestom mestu na tabeli, sa 36 osvojenih bodova, dva manje od Čukaričkog, tri od niškog Radničkog i četiri od Spartaka.

Nakon deset pobeda i po šest remija i poraza, Ilija Stolica je nakon meča sa Mačvom u Šapcu podneo ostavku na mesto šefa struke Voždovca. Neočekivano, a opet i ne tako iznenađujuće Stolica je odlučio da se povuče uz objašnjenje da ne može više da trpi nepravdu koja je i dovela do ove odluke.

Nikada Stolica nije na konferencijama za medije kao razlog poraza navodio grube namerne ili slučajne greške arbitara ili suđenje „protiv“ njegove ekipe, ali oni koji su pratili njegov rad od dolaska na Krov mogli su da naslute gorčinu u glasu i iz nedelje u nedelju vide sve veći teret koji nosi.

FK Voždovac

Kapiten Voždovca Miloš Pavlović je nakon završene polusezone zadovoljan, ali vidi i mesta napretku.

„Mislim da smo fudbalskoj javnosti pokazali da je Voždovac dobio neko novo lice, kluba i ekipe koja igra svoj fudbal, uvek ide na pobedu. Taj uspeh je doveo do toga da ‘iskoče’ pojedinci kao što je golman Popović, Ivković koji je bio u najboljem timu Superlige, Filipović koji je bio pozvan za A selekciju reprezentacije, a imamo i mlade reprezentativce i mnogo je igrača koji su bili u drugom ili čak trećem planu dok nisu došli u Voždovac“, rekao je Pavlović.

Nije, ipak, sve tako savršeno.

„Meni je jako žao što je šef Ilija Stolica doneo odluku kakvu je doneo, ali ima punu podršku i moju i mojih saigrača i mi smo mu zahvalni na svemu što je učinio za nas, za mlade igrače, za ovaj klub“, dodao je Pavlović i poželeo Stolici sreću u daljem radu.

Nije Ilija svoje igrače učio samo fudbalu. Pokušao je da im prenese svoja iskustva, da im podstakne samopouzdanje i ispravnu životnu filosofiju i svi se u klubu nadaju da će umeti da nastave da u svojoj igri nose nešto od toga i kada na klupu dođe novi trener.

FK Voždovac

Direktor kluba Goran Grkinić zadovoljan je svime što je učinjeno od dolaska Ilije Stoloce u novembru prošle godine, ponajviše načinom na koji Voždovac sada igra fudbal.

„Mogu da kažem da je ovo možda i istorijski uspeh kluba iako smo pre nekih deset godina sezonu završili na trećm mestu. Ali, da vratimo film unazad i pogledamo stvari na koje ne možemo da utičemo, sigurno smo uskraćeni za četiri ili pet bodova sa kojima bismo sada bili treći pa bismo možda bili i u borbi za drugo mesto. Moram da kažem da sam prezadovoljan ovom polusezonom, igrama i rezultatima“, rekao je Grkinić.

Odlazak šefa stručnog štaba i jeste i nije iznenađenje.

„Ja Iliju poznajem dugi niz godina i prošle godine sam ja insistirao kod predsednika da dovedemo Iliju jer sam znao kakav je čovek i kakav je trener. U poslednjih mesec dana sam kod njega video promene raspoloženja zbog nekih stvari koje su se izdešavale a na koje ni mi ni on nismo mogli da utičemo. On je to sve jako teško podnosio. Sa te strane, negde sam i očekivao da će to da uradi, ali sam se nadao da ipak neće odlučiti da ode. Meni je izuzetno žao, i znam da je i igračima izuzetno žao što je podneo ostavku. Istovremeno mi je velika čast što je bio trener FK Voždovac i želim da kažem da su mu naša vrata zauvek otvorena jer je on svojim ponašanjem, džentlmenskim manirima nenormalnim u srpskom fudbalu postavio nove standarde“, naveo je Grkinić.

Možda će zvučati „prejako“ ali odlaskom Ilije Stolice iz Voždovca završila se jedna izuzetno lepa i afirmativna priča, jedna od retkih u današnjem srpskom fudbalu. Nije lako ni Stolici i nije ni trudio da to sakrije.

FK Voždovac

„Mnogo je utisaka, posebno u ovakvom trenutku. Poklopilo se da je kraj polusezone i kraj mog boravka na Krovu. Ovo će za mene biti jedno fenomenalno putovanje koje se nažalost završilo, ali toliko ispunjeno lepim stvarima jer one ružne stvari gledamo da što pre zaboravimo bez obzira da li su one uzrok zaustavljanja ovog našeg druženja. Mislim da smo upeli svi mi ovde zajedno, ovaj naš klub i ovi momci da ima mogućnosti, da ima načina i ima modela kako da se u fudbalu funkcioniše na pravi, fudbalski, sportski način. Imao sam privilegiju da sa ovim ljudima radim. Uživao sam u svakom danu i moram da kažem da ni jednog dana nisam to doživljavao kao da idem na posao i to je velika sreća za svakog čoveka. To je velika retkost, ja to znam, aposebno je velika retkost u srpskom fudbalu. Od kluba mi je omogućeno da se takmičim na način da ne postoji protivnik kome treba da ustuknemo, pred kojim treba da se povučemo i jedni smo od retkih koji imaju mogućnost da tako funkcionišu. Mi smo to odradili na pravi način, hrabar način. Izdržali smo sve nepravde kojih je, nažalost, bilo puno. Međutim, kada se takve stvari pojavljuju i budu učetale onda shvatite da ste možda vi taj balast koji nosi klub, nose ovi momci a nisu to zaslužili. Zato mislim da je možda bio trenutak, ja mislim i preuranjen jer su mi planovi bili da sa Voždovcem završim ovu sezonu do maja, da se plasiramo u Evropu i da zaokružimo jednu lepu sliku, ali opet mislim da smo napravili prave stvari i ja sa srećom u srcu odlazim odavde bez obzira koliko nam iskreno svima ovaj rastanak teško pao“, u svom stilu je kockice posložio Ilija Stolica.

„Mislim da je jedini ispravan način – lični primer. Mnogo ima u ovoj našoj zemlji praznih priča i mnogo ima ljudi koji umeju mnogo stvari da izgovore, ali ne mogu da stanu iza svojih reči i svojih dela. Ja sam se trudio da ličnim primerom budem taj koji će im pokazati, pre svega na stanovištu ljudskih osobina, kako treba da se funkcioniše, kako je mislim da treba da funkcioniše jedan sportista, jedan trener. Verujem da sam to uspeo da prenesem i znam da će oni to, kao što ću i ja, znati da cene“, dodao je Stolica.

Odluka nije stigla preko noći.

„Ovu odluku sam počeo da donosim posle utakmica i stvari koje su nam se dešavale u Nišu, u Surdulici a onda je ovde zaokružila priču ta utakmica sa Spartakom. Shvatio sam da nećemo moći fer da se takmičimo, na jedan normalan način, ispravan, sportski. Kada sam doneo odluku, shvatio sam da svaki čovek mora da ima apsolutne prioriete a to su zdravlje i porodica. Moja porodica je najviše ispaštala zbog ovoga, au tu moju porodicu ubrajam i ove momke koji su mnogo ispaštali zbog svih ovih nepravdi koje su nam se dešavale i ja jednostavno nisam više mogao da dozvolim da ulazim u svlačionicu i da im, po ko zna koji put, kažem – nema veze, glave gore biće bolje. Kada to izgovorite nekoliko puta to počinje da gubi smisao. Sa druge strane, moja prava porodica, moja decam supruga, roditelji, svi koji me vole su ispaštali jer je ovo posao, verujem kao i svaki drugi, kome morate izuzetno da budete posvećeni. I kada niste ovde fizički, glava je tu. Ovo je izuzetno stresan posao, ali posao koji je obožavam i jedva čekam da nastavim da ga radim. Nadam se boljim stvarima, pre svega srpskom fudbalu, a ono što mene čeka je da nadoknadim neko vreme sa porodicom i uživam u njohovom društvu“, zaključio je Stolica.

FK Voždovac

Za kraj polusezone zagrljaji i pozdravi. Poslednja upozorenja i poruke. Stolica je Zmajeve na odmor ispratio kao decu u rat, sa mnogo „hoću da te vidim da se sudaraš, da grizeš“ i sa mnogo „hoću, šefe“. Sa mnogo „nemoj da te vidim da si dobar dva meča pa te onda nema“, sa mnogo „nadam se da ćemo se sretati ponovo“ i jednim „oni su za mene bili veća škola nego ja za njih“.

Voždovac će imati težak zadatak da pronađe zamenu na klupi. Bilo ko ko dođe na mesto trenera imaće težak zadatak da dosegne ljudske i trenerske standarde koje je Stolica postavio.

Nama koji pokušavamo da pronađemo nešto lepo u srpskom fudbalu ostaje samo da se nadamo da srpski fudbal nije izgubio i Iliju Stolicu.