“Strahovito me koštala ljubav prema CZ, ne kajem se"

mojacrvenazvezda.net

Aleksandar Janković, nekadašnji trener Crvene zvezde, u intervjuu za Sportifico kaže da je taj klub deo njegovog karaktera, ali da je u njemu doživeo i brojna neprijatna iskustva.

“Nemoguće je to sažeti. Imao sam situaciju 2012. kad su sve strukture u klubu došle kod mene i rekle: ‘Ti si taj – moraš sad! Svi želimo da to budeš ti. Ako si ikada išta planirao da uradiš za Crvenu zvezdu, to je danas‘. Ta rečenica imala je veliku težinu za mene, tačno znam ko ju je izgovorio i u kom trenutku večeri. Mene je to slomilo jer su me 2008. oterali posle sezone bez poraza, zbog sukoba oko dovođenja igrača. Uvek je to problem i ja sam želeo da uspostavim sistem kakav sam kasnije uspostavio u Belgiji… Ali znao sam ja da ću se vratiti jednoga dana u Zvezdu“, rekao je Janković za Sportifico i dodao:

“Počeo sam sebi da gradim novi put, dubok strateški deo od vrha ka dole – u reprezentaciji smo Mrkela i ja postavili kriterijume i napravili smo takav sistem da smo počeli da pravimo igrače za A tim – dali smo ih 13 u mom ciklusu. Kada je trebalo da krunišem taj rad i da verovatno i napredujem, imao sam ugovor i perspektivu, došla je priča sa Zvezdom i ja sam se svega toga odrekao zbog nje. Znao sam da ulazim u brod koji tone, ali sam svesno prihvatio sve to – ono što su spustili na sto, ja sam odmah prihvatio iako sam znao da je to odlazeća garnitura i da je Vladan Lukić ‘na nišanu’. A vrlo dobro sam znao da Vladan Lukić ne može da ode ako kao trener pobeđujem svakog vikenda. Dakle, trebalo je potkopati rezultat. Znao sam to, naravno da sam znao – em nisam lud, em sam odrastao u tom klubu i znam kako diše“.

Povezano

Na pitanje zašto je tada prihvatio da dođe, Janković odgovara:

Zašto? Zato što je za mene Crvena zvezda emocija, crta mog karaktera. U Zvezdu sam ušao prve subote u septembru 1980. godine, moj prvi trening kod Tome Milićevića. Odigrao sam preko 450 utakmica u svim kategorijama, u 80% tih mečeva otprilike sam bio kapiten. Skupljao sam lopte na preko 500 utakmica, bio sam deo svih bitnih momenata, bio sam iza gola kad je Dejo dao gol Milanu i uvek sam se nalazio na severnoj strani iza desne stative, to je bilo moje mesto. Odatle sam gledao Barselonu, onaj Maradonin lob preko Dike Stojanovica, Inter, Anderleht, Atletiko Madrid, Van Bastena, kad je pokojni doktor Neša spasao Donadonija koji je umalo izgubio glavu, desetine derbija… Čistio sam sneg sa osuđenicima iz CZ-a, moj kum Zvonko Milojević i ja dobili smo opravdanje da ne idemo u školu. Krečili smo tunel gde trče atletičari, menjali smo tartan stazu tri-četiri puta, lakirali smo i hoblovali parket u sali za odbojku, putovali smo na gostovanja, išao sam auto-stopom za Prištinu da gledam Piksijev debi za Zvezdu, auto-stopom za Milano na utakmicu, za Keln 30 sati autobusom i 30 nazad, bio sam pomoćni trener, skaut, glavni trener dva puta… Gledam sve utakmice košarkaškog kluba, hokejaše u onoj izvanrednoj sezoni sa Kovačem i Sekeljom kad smo u finalu izgubili od Jesenica. Ne postoji ništa što nisam radio za Zvezdu, čak sam se i svađao da su Bogosavljev i Milivojša bolji centarski par od Divca i Rebrače, dotle to ide. U životu nisam bio na severu, sve utakmice sa tribine gledam sa zapada i danas imam svoje mesto. Jednom na jugu kad smo preko škole dobili karte, nekoliko puta istok-venac, 4:2 protiv Real Madrida kad je Bora Cvetković dao onaj ludi gol za 3:0 u 39. minutu. Otvorio sam i u to vreme novoizgrađeni blok omladinske škole na južnoj tribini, namestilo se da sam prvi tada kročio u nove svlačionice tamo… Mnogo je sećanja i emocija, otuda i ova priča bez reda“, zastaje Janković kratko, pa u dahu nastavlja:


“Za mene Zvezda nije usko vezana za jedan rezultat, sezonu, trofej, čoveka, sport. I kada su me oterali ljudi koji su sarađivali sa mnom, a radili su intenzivno protiv Zvezde i protiv mene, i kada su moja deca čitala neke laži koje su me bolele, i tada sam nastavio da bodrim Zvezdu. Već narednu utakmicu posle otkaza vratio sam se na tribinu, na svoje mesto. Nisam dozvolio da lični odnos utiče na moje poimanje kluba. Pa moj prvi izlazak sa devojkom bila je utakmica na Marakani protiv Slobode iz Tuzle 1989. godine, u Pioniru sam od 1982. svaku utakmicu, kad god sam tu. Nikada ni na jednoj drugoj pumpi u Beogradu nisam sipao benzin osim na Autokomandi, po navici. Koštala me je često ta ljubav prema Zvezdi, strahovito me je koštala, ali ne kajem se, za mene je Zvezda kao član porodice“.

U intervjuu u kojem je govorio i o saradnji sa Slavoljubom Muslinom, osobinama lidera i mentalitetu fudbalera, Janković je zaključio i da se više neće vraćati u Crvenu zvezdu.