Savo za SK: Ja sam imao 3 sekunde, danas Mitrović 0,5

Skener 4. nov 201913:52 > 13:54
David Rogers/Getty Images

Dva dana uoči puta u Mančester gost Sport Kluba bio je trener Partizana, nekada proslavljeni reprezentativac Jugoslavije, gospodin Savo Milošević. Između dva okršaja sa Crvenim đavolima, sa strategom crno-belih razgovarali smo o mnogim interesantnim temama.

Print screen/SK

Partizan je ove sezone u nekoliko navrata imao problem protiv ekipa koje su igrale “bunker“. Čak ni Mančester junajted nije bio ofanzivan u Beogradu. U mečevima u kojima se nadigravao sa protivnikom, rezultatski je bolje prolazio. Može li se očekivati da Partizan igra svoju igru i na Old Trafordu?

Mančester junajted sigurno neće igrati „bunker“. Utakmica će u 95 posto biti slična onome što smo videli u Beogradu. Ostaje i dalje nepoznanica kada je u pitanju zadnja linija Mančester junajteda, neke utakmice su igrali sa četiri, a neke sa tri igrača u odbrani – čekamo da vidimo finalnu odluku trenera Solšera. To je jedino što može biti nepoznato. Mi ćemo probati da igramo isto kao što smo igrali u Beogradu, mi ni ne znamo da igramo drugačije. I da hoćemo da igramo defanzivnije, to ne možemo jer nemamo takav profil igrača. Ono što je bitno za nas jeste da ponovimo trku, agresiju i visok ritam.

Povezano

To je nešto što smo uradili fenomenalno protiv Mančestera i u još nekim evropskim utakmicama, biće neophodno da ponovimo sve to, možda čak i više od toga. Ako u tome uspemo, onda će presuditi kvalitet i koncentracija nas i našeg protivnika. Oni će biti u prednosti, igraju na svom terenu, moramo da se odupremo i psihološkom i pritisku navijača. Ambijent će verovatno ostaviti utisak na naše igrače i neće im biti lako, ali su moji momci pokazali u teškim utakmicama, u Turskoj i u Moldeu, kada se odlučivalo da li ćemo igrati u Ligi Evrope, pokazali su da mogu da se nose sa teškim pritiskom i da izađu iz toga kao pobednici. Verujem da ćemo na Old Trafordu imati motiv, a ne strah da pokažemo da vredimo.

Vaš prvi inostrani klub bila je Aston Vila. Posle toga ste nekoliko godina igrali u Španiji. Možete li napraviti poređenje između ta dva iskustva, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu?

Iz moje perspektive to je bila ogromna razlika. Generalno, postoji velika razlika u konceptu shvatanja fudbala i filozofije fudbala kada su u pitanju Englezi i Španci. Za mene, koji dolazi iz naših uslova, odlazak u Englesku je bio šokantan u najmanju ruku, s obzirom na veliku promenu kada su u pitanju i fudbal i život. Adaptacija na sve to je bila veoma teška i prelazak u Španiju mi je došao kao povratak kući. Španci su dosta sličniji nama, i hrana i klima i ljudi. Karakter, mentalitet, na kraju i shvatanje fudbala je dosta sličnije našem shvatanju, još u bivšoj Jugoslaviji postojala je priča da Španija i Jugoslavija igraju slično i da imaju isti fudbalski mentalitet. Posle tog teškog iskustva koje je, to moram da napomenem, bilo odlično za mene. U Engleskoj je bilo teško za igranje i adaptaciju, ali tu sam se iskalio, očeličio i postao bolji igrač.

Bez obzira na poteškoće, zaista je zadovoljstvo igrati u Engleskoj, tribine su uvek pune, a tereni perfektni. Ambijent je sportski i u takvim uslovima je pravo uživanje igrati. Prelazak u Španiju je za mene bio olakšanje i to se videlo na terenu. Iskalio sam se tri godine u Engleskoj, u teškom fudbalu, koji je u to vreme još bio pravi engleski fudbal, nije bilo toliko evropskih igrača, bilo je malo fudbala, a mnogo više trke i fizike. Ali i to mi je dobro došlo jer posle mi je fudbal u Španiji bio mnogo lakši. Bio sam fizički besprekorno pripremljen, a u Španiji nije bilo toliko fizike i duela, bio sam praktično nadmoćan. Iskustva su različita, ali je i jedno i drugo dragoceno. Kasnije igranje u Italiji i Rusiji me je oplemenilo kao igrača i kao čoveka. Dobijete još neke proširene vidike, koje u suprotnom ne biste nikada bili u prilici da steknete. Upoznate četiri različite kulture, četiri naroda, četiri pristupa životu. To vas sigurno na neki način nadogradi i to iskustvo mi i danas koristi, sada možda i više nego ikada ranije, u trenerskom poslu da brzo prepoznajem stvari jer sam većinu tih stvari prošao, video, upoznao i znam tačno kako da se odredim prema njima.

Koliko se fudbal danas razlikuje, pre svega u taktičkom smislu, u odnosu na period kada ste bili igrač? Koliko veće zahteve Vi imate danas od svojih igrača, nego što su Vaši treneri zahtevali od Vas?

U taktičkom i u svakom drugom smislu, to su dva različita sporta, ne mogu se zvati fudbalom jer nemaju veze jedan sa drugim ni u jednom segmentu. Ja često, da bih to objasnio, volim da budem konkretan, kako bi ljudi razumeli, a vrlo je jednostavno objasniti. Ja sam igrao poziciju špica, danas imamo napadača koji je vrlo sličan mojim karakteristikama, mislim na Aleksandra Mitrovića. Ja sam imao otprilike tri sekunde da primim loptu i odigram ili da driblam, da donesem odluku. On ima 0,5 sekundi maksimalno. To je 300 posto brže, mora da uradi iste tehničke elemente, mora da na isti način obradi informaciju šta će sa loptom, mora da ima rešenje i pre nego što dođe do nje. To sve mora da uradi 300 posto brže nego što sam to ja radio.

Sa Miloševićem smo još govorili o njegovoj igračkoj karijeri, iskustvima iz Engleske i Španije, kao i o igrama za reprezentaciju, a dotakli smo se i predstojeće utakmice sa Mančester junajtedom, njegove temeljne pripreme za ulogu trenera Partizana… Kompletan intervju pogledajte u snimku ispod: