Ninković za SK: Ćavi i Inijesta u Srbiji ne bi igrali

Getty Images/Robert Cianflone

Nesuđeni “panjenka“ protiv Partizana, Mesijeva lakoća i poređenje s Ronaldom, zašto mu je odvratna atmosfera oko fudbala u Srbiji, najteži poraz u karijeri, Klop i Ferguson, život u Australiji, opravdani imidž fudbalera u Srbiji…

Getty Images/Mark Kolbe

O svemu tome i još mnogo čemu govorio je Miloš Ninković u ekskluzivnom, 65-minutnom intervjuu za Sport klub.

Dejan Stanković, Ninkovićev saigrač iz reprezentacije Srbije, nedavno je postao trener Crvene zvezde.

“Iskren da budem, nisam znao da ga zanima trenerska karijera, i ja sam bio malo u šoku. Imao je jako dobru karijeru, radio je i sa vrhunskim trenerima. Jeste da je uzeo klub u kojem je Vladan Milojević postavio neke standarde – igrati dvaput u nizu Ligu šampiona nije mala stvar… Sigurno mu neće biti lako, ali znam da je na terenu bio radnik, mislim da će takav biti i kao trener“, kaže 35-godišnji Ninković za Sport klub i dodaje:

“Pre svega je jako dobar i kvalitetan čovek, imaće iskren odnos sa igračima, a retkost je u svetu fudbala da bude i dobar trener i dobar čovek, imao sam samo nekoliko takvih. Deki je bio lider na terenu i van njega, takav će biti trener, a u karijeri prošao kroz sve što se može proći i mislim da će mnogo pomoći mladim igračima. On je sa 16 godina debitovao, verujem da će insistirati na tome da se daje šansa igračima iz Zvezdine škole – ima talenata, treba im dati pravu priliku, ne samo jednu utakmicu… I da se istrpe ta deca i kada igraju loše, to je jedini put opstanka za Zvezdu, ali i za Partizan i ostale klubove. Moraš da kupiš stranca ako hoćeš LŠ naravno, ali akcenat mora da bude na našim igračima“.

Foto: FK Crvena zvezda

Ninković je za crveno-bele nastupao u sezoni 2013/2014, i osvojena je titula nacionalnog prvaka.

“Kad god se setim te godine, bude mi i lepo i teško što nismo igrali Evropu. Ne kažem da je ta generacija mogla da uđe u LŠ, ali to sam želeo. Jako teška godina – svim igračima iz te generacije, kao i celom stručnom štabu treba odati priznanje, neverovatno je osvojiti titulu u tako teškom stanju kakvo je bilo u klubu. Pogotovo (treneru) Slaviši Stojanoviću, mislim da je on izgurao najveći deo posla – ako se sećate njegove slike kad je dolazio i kad je odlazio, čovek kao da je ostario pet-šest godina. Bez obzira na sve, ta godina mi je najlepša. Nisam se vratio s 36 u Zvezdu, već sa 28. Srećan sam jer smo uzeli titulu, mada je to bila fudbalski jedna od gorih mojih sezona. Jako je teško igrati za klub koji voliš, izgoriš u prevelikoj želji, hteo bi sve, i da odbraniš i da daš gol, i da asistiraš, a na kraju ne uradiš ništa. Bitno mi je samo da smo osvojili tu titulu“, kaže Ninković, koji sada igra u Australiji za Sidnej.

Posebno se osvrnuo Ninković na tešku situaciju u klubu tada.

“Džoni Mijailović, Milijaš, Mrđa i ja pomagali smo mlađima koliko smo mogli, ali opet, ja kad sam bio mlad nisam imao redovnu platu… Dok si mlad, i hajde, ali sa 28 recimo, imaš i porodicu, a nemaš redovna primanja. Teško je održati dobru atmosferu u takvoj situaciji, zato i Stojanoviću najviše treba skinuti kapu“.

Postoji i jedna situacija iz te sezone koje će se Ninković sećati do kraja života, ne po dobrom. Izgubila je Zvezda derbi od Partizana 2:1, a Miloš je promašio penal. Međutim, nije sâm promašaj ono što “jede“ Ninkovića u celoj priči koju je sada prvi put podelio sa javnošću.

“To nikada nisam rekao, ali evo, tebi ću reći. Miki (Milijaš) je izvodio penale, a nedelju dana pred derbi rekao sam mu: ‘Miki, ako bude, ja ću da izvedem‘. On kaže ‘dobro, nema problema‘. Predosećao sam da će biti penal… Tada smo bežali četiri boda Partizanu, bio sam sa Džonijem (Mijailovićem) u karantinu i ja mu kažem: ‘Ako bude penal, ja ću da je bocnem, neka bude šta bude‘. On kaže super, sav srećan, a ja sam bio 100% sa tom idejom. Ako mi uhvati živu, imamo +4, ali ako dam gol na njihovom stadionu, još je bocnem… I kad je bio penal, ja uzimam loptu i to radim… A rekao sam svim saigračima da ću to da uradim. I krećem nazad, tu mi je neko prišao i rekao: ‘Nemoj molim te da bocneš, šta ako ti uhvati živu?‘ I sad u tom trenutku… Cele nedelje imam plan, ali tada imam pet sekundi. Ubacio mi je crva i sad razmišljam, stavljam loptu, a nisam doneo odluku hoću li ili neću da je potkopam. Bio sam negde između, a kada si između, znaš da ne može dobro da ispadne. Tako sam i šutnuo penal, nisam doneo odluku. Australija mi je najteži poraz, ali ovo će mi ostati… Lakše bi mi bilo da sam to uradio i da mi je uhvatio živu nego što nisam uradio to što sam hteo. To ne umanjuje moju krivicu, kriv sam isključivo ja jer nisam poštovao svoju odluku koju sam doneo još pre sedam dana“.

Vezni fudbaler kaže da se nijednog trenutka nije pokajao što nije ostao, a za to navodi jasne razloge.

“Sva ta atmosfera u srpskom fudbalu nije mi odgovarala, tereni, ambijent na stadionima… Ja sam posle te godine bio totalno umoran, razmišljao sam čak i da završim karijeru. Ne osećaš se kao igrač, ima dva-tri stadiona gde je lep teren, pune tribine, ostalo je muka za igrati, a verovatno i za gledati. I ta atmosfera – kad pobediš, namešteno je. Sećam se meča sa Radničkim iz Niša ‘namešteno, pobedili smo‘, a mi jedva izvukosmo živu glavu, 1:1 ako se ne varam, dali smo u poslednjem minutu gol. Ne govorim samo za Zvezdu, i za Partizan je isto – kad pobede, namešteno je… Cela ta atmosfera mi je odvratna i nisam video sebe dalje tu. Ta jedna godina mi je bila dovoljna“.

EuroFootball/Getty Images

Pa ipak, mnogo vremena je prošlo i pri kraju našeg dugačkog razgovora iz Miloša je izašla jedna želja…

“Ako rešim da se vratim u Srbiju, možda bih odigrao još pola sezone ili sezonu u Zvezdi – bez ugovora, samo da pomažem mlađima i da mu CV-ju piše da sam završio u Zvezdi. To ako se vratim – ako ne, u Australiji sam i to je to“.

Ponikao je u Čukaričkom, a od 2004. do 2013. godine Ninković je nosio dres kijevskog Dinama. Dvaput je bio šampion, odigrao mnogo važnih utakmica, ali do kraja života u sećanju će mu ostati Barselona i Leo Mesi.

“Jedino što ne možemo da vidimo (u vezi sa Mesijem)… To je meni Čigrinski govorio, pošto je on igrao za Barsu – kaže mi: ‘To što radi na utakmicama je ništa u poređenju s time šta radi na treninzima‘. Onda možeš da zamisliš. Bukvalno čovek može sve da uradi – da asistira, da postigne gol, da predribla igrača. Gledao sam Zidana, Ronaldinja, ali ovaj čovek bukvalno na centru uzme loptu i izgleda kao da može da uradi nešto svaki put kad kaže ‘e, sad treba nešto da napravimo‘. Nikada nisam video da neko toliko odskače, kao da igra protiv neke dece, kao na fizičkom kada je neko dominantan. Takve stvari on radi u profesionalnom fudbalu“, ističe Ninković i dodaje:

Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images

“Ronaldu skidam kapu za sve što je uradio, igrao sam i protiv Ronalda iz Mančestera koji je bio totalno drugačiji nego sada, sada je gol-mašina i jedan je od najvećih u istoriji, ali u Mančesteru je više išao jedan na jedan, bilo ga je teško zaustaviti, skoro nemoguće, igrao je i krilo… Ipak, njih dvojicu ne bih mogao da stavim u istu rečenicu. Mesi je dobio dar od boga, što retko ko ima, dok je Ronaldo sve postigao radom i možda baš zato više cenim Ronalda, on u 35. godini skače po dva metra i odlazi poslednji s treninga, ali kad ih upoređujem – svako ko iole poznaje fudbal ne može da ih stavi u istu rečenicu“.

Za reprezentaciju Srbije Ninković je odigrao 28 utakmica. Pitali smo Miloša kako je to biti reprezentativac Srbije, deo nacionalnog tima koji je po pravilu najviše kritikovan i za koji u javnosti postoji “najkraći fitilj“.

„Smetalo mi je to s jedne strane jer znam da smo dali maksimum, protiv Australije 2010. godine nismo imali ni sreće, to se dešava i košarkašima i vaterpolistima, ali mi dođemo na osudu jer nismo imali zapažene rezultate poslednjih 10-15-20 godina. Ipak, i mi igrači smo krivi, ne mislim na svoju generaciju, gledam šire na nas fudbalere, malo smo ispod ostalih sportista po načinu razmišljanja, po stilu oblačenja, ponašanju van terena, tako da smo i mi krivi jer se ljudima i to ne dopada, što je u redu. Onda nas gledaju kroz sve te stvari, pa im možda i bude drago da dočekaju neki naš neuspeh, tako je to u Srbiji… Bio sam u reprezentaciji, družio sam se sa mnogima, znam način razmišljanja, ali osnovno je ipak nedostatak rezultata“.

Nešto kasnije tok priče naveo nas je na sličnu temu…

“Fudbaleri… Retko možeš da nađeš normalnog. Kada pogledam, mnogi jesu bili normalni, ali su želeli da budu ‘nenormalni‘, to je kod nas ‘in‘. Što smešniji, to uspešniji. Ako si profesionalac, smiren i tih, onda nisi zanimljiv. Ako si ‘lud‘, ideš po splavovima i ponašaš se na terenu neprofesionalno, onda ide priča da si lud, što je kao ‘in‘. Ne znam zašto je to tako, dugo nisam bio u Srbiji i nadam se da se promenilo. Ima toga i u drugim zemljama, ali u Srbiji je najčešće da normalni postaju nenormalni i da misle da će ih drugi više ceniti zbog toga. Ovde u Australiji npr. čim vide takvog, sklanjaju ga“, kaže Ninković i objašnjava:

“Svi mi volimo noćni život, pa ja sam u Dinamu prve tri godine odigrao dve utakmice jer sam izlazio, bolje tada nego sada kada imam porodicu, decu… Više mislim na ponašanje na terenu, teško je zapravo objasniti – izjave posle utakmice, bilo je mnogih, pokušavaš da kažeš nešto što ne treba da bi rekli da si ‘lud‘, ponašanje na pripremama, u svlačionici, mnogi se katastrofalno ponašaju i na terenu. Većina će shvatiti o čemu govorim“.

Denis Doyle, Getty Images Sport

Pri kraju razgovora osvrnuli smo se na razlike u samoj igri u odnosu na početak Miloševe karijere. Ističe da mu je drago što sada završava karijeru jer su sada na ceni samo brzi i jaki, da se kod dece guši sloboda“.

“Garantujem životom da su se Ćavi ili Inijesta rodili u Srbiji ili Ukrajini, da ne bi od njih postali igrači, ne bi bili to što jesu. Čim si niži ispod 180 cm kod nas, ti više nisi fudbaler. Belorus Hleb je bio na probi u Dinamu, rekli mu da nije za fudbal, on posle otišao u Arsenal“, kaže Ninković o temi o kojoj je govorio šire i jako zanimljivo.

Kakav odnos trener treba da ima s igračem (“neki treneri govore i ono što želiš da čuješ, iako ti znaš da to nije istina“), šta u modernom fudbalu čini da ga privlači jedino rad sa mladima, o reprezentaciji i kontinuitetu uz poređenje sa Belgijom, 2010. i najteži poraz u karijeri od Australije, o Milevskom i ostalim “ludim“ saigračima, Ivanovićeva urnebesna priča o Barseloni kao protivniku… Sve to u kompletnom intervjuu koji pogledajte na video snimku ispod: