Lazović za SK: Odbrane protiv CZ posvećujem porodici

FK Javor Matis

Hej, sinovac, pa ti si baš dobar golman! I dosta više sa pričama i pričicama (preko glave je sveznalica), da Đorđe Lazović ima popust, srpski rečeno protekciju, što mu je stric Dragomir, predsednik Javor Matisa.

A, koliko zapravo, Lazović (27), vredi, moglo je da se vidi i sinoć, na najvećoj srpskoj sceni, na stadionu „Rajko Mitić“, gde se, po tradiciji, svaki potez meri na poseban način, gde je lopta u boji snage magneta i kao takva doživljava s mnogo respekta. Kod Lazovića su, dakle, poslednjeg dana minulog vikenda, bile i lopte i boje, i magnet, ma, bilo je sve njegovo u susretu sa vladajućim šampionom Crvenom zvezdom. Jednostavno je blistao na golu, branio i moguće i nemoguće, izrastao u junaka utakmice, da pamti dok je živ, kako on, tako i njemu najbliži, najmiliji.

Intervencije u meču sa Zvezdom posvećujem porodici, mojoj najvećoj podršci“, ističe Lazović u razgovoru za Sport Klub.

Vaša najbolja utakmica u karijeri?

Ne zaboravljam ni prošlogodišnji remi, takođe sa Zvezdom, ali u Ivanjici, 1:1, kada sam poneo epitet najzapaženijeg. Pa ipak, redosled se zna, ovo što se dogodilo juče nema premca, pogotovo što se desilo na stadionu crveno-belih.“

Odbrana penala, odbrana i nekolikio zicera?

Jasno sam čuo sa Javorove klupe: Imaš je, maš je, čekaj, čekaj…I, čekao sam Ivanića do kraja, ukrotio šut sa bele tačke…Šta je pre toga bilo najteže? Odbrana Ivanićevog udarca iz neposredne blizine, kada je na odbijenu loptu natrčao Gobeljić i promašio okvir. Kad već izdvajam, ne mogu da se ne osvrnem na finiš, situaciju u kojoj je reagovao Pavkov, ali, reagovao sam i ja, instiktivno, naravno, pomogla je i prečka. Uglavnom, završilo se odlično. Po Javor Matis. Veliki, veliki bod u duelu sa velikom Zvezdom.“

Majstor (196 centimetara) istrčavanja na centaršuteve, momak odličnog refleksa, zna i te kako i nogom…Kompletan golman, koji je kao šesnaestogodišnjak otišao iz Ivanjice, na poziv Ratka Butorovića, u Vojvodinu, čuvao mrežu Novosađana u kadetskim i omladnskim danima, kasnije bio i rezreva Željku Brkiću u najjačem, timu Lala, da bi se vratio u Javor Matis…

„Uspešna sezona u dresu ivanjičkog kluba, pa opet put pod noge, u smiraj prelaznog roka, povređen, u redove subotičkog Spartaka, u konkurenciju sa tada neprikosnovenim Janoševićem….Mala minutaža, nezadovoljstvo, prelazak u OFK Beograd, zadržavanje ne duže od tri meseca, zatim treninzi sa Teleoptikom. Na utakmici Teleoptika i Zemuna zapazio me Marko Nikolić, trener Partizana i pozvao da se pridružim crno-belima. Uporan rad je kumovao i potpisu ugovora, tražio sam mesto pod suncem pored Kljajića, Stevanovića i Jovičića. Godinu i po u Humskoj, dolazak Stojkovića u klub i moj odlazak u niški Radnički, a tamo Šaranov i Živković. Kad sam video da za mene hleba nema kraj Čaira, odlučio sam da se vratim kući i nametnem šefu Bondžuliću. Uspeo sam, evo me i dalje ovde, a, do kada ću da ostanem…Želja mi je inostranstvo, ima interesenata, no, dokle god sam u Ivanjici, glava će maksimalno biti u Javoru. Cilj je opstanak Javora u elitnom društvu!“

Da li osećate pritisak budući da se načelu kluba nalazi vaš stric?

„Moj stric je uspešan poslovni čovek, sjajan privrednk, takav je i u vođenju kluba, možda su me u prvo vreme gledali kroz njega, ali to je bilo samo u početku, nadam se da sam sve uverio da posedujem kvalitet. Ne, nemam pritisak što je stric glavnokomandujući, štaviše, to mi je dodatni podstrek.“

Svi golmani imaju idole?

Moj  idol je Đanluiđi Bufon. A, od domaćih? Željko Brkić. Bio mi je ogromna podrška u Vojvodini, on je fantastičan čovek“, rekao je Đorđe Lazović za Spot Klub.

I nastavio da uživa u svojih pet minuta slave. Zasluženo!