Fudbalsko čudo, rođeno u Bačkoj Topoli, zasijaće uskoro u punom sjaju. Monumentalan projekat, specifične težine, pod kapom Topolskog sportskog kluba, sada već prepoznatljivog imena TSC, u junskim žegama poprimio je jasne obrise i potvrdio ljubomorni status najbolje priče fudbalske Srbije.
Da ne bude po narodnoj „svakog čuda dva dana dosta“, postarao se Janoš Žemberi. Prvi čovek superligaša iz Bačke Topole, simbol projekta od stateškog značaja za celokupnu Bačku, potrudio se idejnim rešenjima da udahne dozu dosad neviđenog i prostorno skoro neograničenog projekta. Fudbal je danas samo incijalna kapisla za priču o velikim radovima u bačkoj ravnici.
#related-news_1
„Stadion će imati 4.500 mesta i tačno je – moja ideja. Slična akademijama u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumuniji… Rizik jeste pozicija u malom mestu, kakva je Bačka Topola, međutim, geografski položaj i energetska isplativost, garantuju da smo napravili dobar potez. TSC hoće da bude klub regionalnog karaktera, daleko iznad Bačke Topole. Zato smo, uporedo sa svim projektima, ovih godina, proširili upravu i skupštinu sa privrednicima iz šireg kruga oko našeg mesta, čak i velikih gradova, Subotice, Novog Sada i Beograda. O Adi, Kanjiži i ostalim podcentrima da ne govorim…“, ponosan je Janoš Žemberi, zvanično predsednik TSC-a, na gradilište u srcu Bačke.
Budući ponos Bačke Topole, u biti, oslonjen je na mnogobrojne atipičnosti.
„Spojićemo teniske terene i hotel sa stadionom, biće to čudo, nalik američkim. Praktično, svako od gledalaca moći će da uživa u posluženju, da prošeta i isprati utakmicu na, za nas, neobičan način. Prodali smo svih 11 skajboksova, po ceni 18.000 evra za godinu dana. Bukvalno, ponuda je u danu „ugašena“, već danas imamo listu čekanja, u slučaju odustajanja. Pogrešna procena – novac nije bio problem. Za relativna mala sredstva, uživaće u neviđenom komforu, na način, skoro nedostupan i u velikim gradovima.“
Stadion se za sada zove jednostavno – TSC. Ime u fazi izgradnje…
„Voleo bih da se pojavi sponzor speman za saradnju, nalik sličnim rešenjima širom Evrope.“
Legende Bačke Topole i kluba, na istom talasu, dobiće poseban tretman.
„Pred kraj prošle godine preminuo je Zoltan Sabo. Nismo izgubili trenera, već sjajanog momka, jednog od nas… Na ulazu u akademiju napravićemo kip od bronze u Sabovu čast. Zolika je uticao na stvaranje velikog kluba – bivši prvotimac Partizana, kojeg su zvezdaši voleli, postao je zaštitni znak TSC-a. Simpatisali su Zoltana Srbi i Mađari, umeo je sa svima… Neviđena dobrota. Čini mi se da je sve „gutao“ u sebi, možda je platio ceh karaktera. Korona je bila samo poslednja stanica u njegovom životu, unutra je taložio mnoge probleme… Odužićemo se Zoliki kako i dolikuje.“
Posebne počasti dobiće još jedno veliko ime Topolčana.
„Čika Arok, svojevremeno trener Novog Sada u Prvoj ligi SFR Jugoslavije, živeo je 21 godinu u Australiji i izborio status najboljeg trenera na tamošnjem tlu. Uticao je na trenerski put Miljana Miljanića, vredan, ispred vremena. Rođen u Kanjiži, sahranjen u Novom Sadu, gde danas živi njegova ćerka. Svojevremeno, kao savetnik mađarskog premijera Viktora Orbana, spojio nas je u zajedničku priču. Zato je zaslužio status počasnog predsednika TSC-a. Napustio nas je, nažalost, u koroni… Sir Frenk Arok nosiće ime i jedna od loža na stadionu.“
Fudbalski projekat promenio je izgled čitave Bačke Topole.
“Na 500 metara od budućeg stadiona stacionirana je klupska škola. Akademija je čista fudbalska, stadion multifunkcionalna, samoodrživa priča. Polako menjamo izgleda Bačke Topole, gradimo muzej, dečiju igraonicu, bazen, rehabilitacioni centar, spa, 150 soba i terene za razne sportove, ping-pong, teretanu, skvoš… Izgradili smo tri terena sa prirodnom, po jedan sa veštačkom i kombinovanom podlogom. Mali, pokriven, dimenzija 22 puta 42 metra, takođe, nalazi se u kompleksu akademije. Na putu ka stadionu ostao je stari, pomoćni teren. Kupili smo zemljište i sve je svojina TSC-a.“
Rok je u Srbiji varljiva kategorija, za početak sezone prvobitno je bilo planirano otvaranje velelepnog objekta. Međutim…
„Najkasnije do septembra stadion će biti u upotrebi. Izvesno je da ćemo veći deo prvenstva biti domaćini u Bačkoj Topoli. Mnoge stvari menjali smo u hodu, grejanje na primer. Procena je bila da će nas gas koštati oko 60.000 evra i u taj posao nismo smeli da se upuštamo. Obezbedili smo termalni bunar i cenu smanjili za neverovatnih – deset puta. Na 500 metara dubine, locirali smo vodu od 38 Celzijusa i obezbedili grejanje čitavog objekta. Emisija određenih gasova, obezbedila nam je za desetak stepeni toplije prostorije. Deo struje obezbedićemo preko solarnih panela. Napokon, LED sijalice obezbediće objektu neverovatan sjaj! Biće to čudo, ukras…“
Projekat se, po dubini, proširio i na veći prostor.
„Popravili smo skoro sve terene u okolini, u objekat u Senti uložili smo oko milion evra. Napravili smo terene sa veštačkom travom u Totovom Selu, Bečeju, u Bajši izgradili sjajan objekat, mini fudbalski centar, sa svlačionicama… Adorjan, sa FK Tisom, u našem je sistemu, Totovo Selo sa mlađim kategorijama takođe. Sarađujemo sa ljudima u Srbobranu, Temerinu, na različite načine, plaćamo trenere i skautiramo talente. Pod našim nadzorom je oko 2.000 dece, kako su starije uzrasne kategorije, tako je naš „atar“ veći. Poduhvat jeste pionirski, mnogo je posla pred nama.“
Predsednik Žemberi, sa najbližim saradnicima, insistirao je uporedo na jačanju sportskog sektora. U godini neslućenih ulaganja, TSC je napredovao u Super ligu, prvu sezonu u društvu najboljih završio je kao četvrti, drugu na šestom mestu.
„Zadovoljan sam, bitno da imamo dobar ambijent i dugoročno napredujemo. Nikad nisam bio čovek trenutka, već plana na duži period. Mlada ekipa, željna napretka, spremna da gura zdravu priču i nosi potencijal u sebi, ispunjava i moju dušu. Forsiram čevrto mesto, kao primaran cilj, samo zbog Evrope. I nije to marketing, već pretpostavka jačanja tržišne vrednosti tima, mladih fudbalera i prihod. Lane smo dobili pola miliona evra i praktično rešili trećinu budžeta. Vredi se za sve to boriti!“
I onda, za Srbiju, skoro riplijevska konstatacija:
„Ne brine me šesto mesto iz prošle sezone, videlo se i po bodovnoj razlici da su rivali bili ispred nas. Potrudićemo se da greške ispravimo u narednoj godini. Podmladili smo ekipu, uz pojačanja u poslednjoj liniji. Imali smo tu problema… U fokusu su i novajlije iz inostranstva. U Srbiji danas teško možemo da pronađemo dobrog, evropskog, štopera. Ponuda jeste velika i utoliko naš zadatak čini delikatnijim.“
Veruje Janoš Žemberi saradnicima. Vertikalu sportskog sektora postavio je počivši Zoltan Sabo. Predsednik je ispunio želju velikog trenera, pri čijem pomenu i danas zasuze njegove oči.
„Sabo je želeo da Mirka Jovanovića postavimo za sportskog direktora. Moja je bila obaveza da to realizujemo – Mirko dobro radi posao. Igrao je u Vojvodini, prepoznaju ga ljudi… Poslednju reč, ipak, ima trener. Jovanović predlaže, Krstajić odlučuje, na meni je da kažem – kupujemo, ili ne. Važna je uloga i direktora Palađija, više očiju bolje vidi. Ne mešam se u struku, imenovali smo ljude iz fudbala i sporta na ključna mesta, nije moje da pametujem, niti imam vremena za takve odluke. Uživam u sportu i radim ono u šta se razumem.“
I još jedna poenta:
„Često, na ovu temu, citiram Dragana Bjelogrlića: „U fudbalu i u braku najopasnija su ubacivanja sa strane…“ Lepo rečeno.“
Treća stavka u superprojektu iz Bačke Topole, oslonjena na profilisanje talenata, odavno ima jasne konture.
„Školu smo poverili Vegu Čongoru. Poreklom sa prostora Rumunije, stigao je sa Mađarske sa zadatkom da postavi sistem. A, to nam, u Srbiji, nedostaje. Talenata imamo, mentalitet sjajan, međutim, potrebna nam je sistemska postavka. Prethodni direktor, Đoko Koković, ostao je skaut. Oči takvog stručnjaka mnogo vide, vrede… S obzirom na godine, dobio je fino mesto u klupskom sistemu. Posao direktora škole iziskuje strast, energiju, izazov…“
Nije lako – sve je manje dece, odlaze ljudi iz Bačke Topole, kao iz cele Srbije, pogotovo manjih sredina.
„Imamo problem da se svega deset odsto mladih vrati sa školovanja u naše mesto. Sreća, industrija nije zamrla, međutim, odliv mozgova je veliki problem. Iscpljujuća borba, nema mnogo pozitivne energije, problemi se množe… Bogatstvo društva su, upravo, male sredine. Siromaštvo iziskuje selidbu u veće gradove i obrnuto. Nikog ne osuđujem, naprotiv!“
Verujem u Krstajića
Predsednik pruža maksimalnu podršku šefu struke.
„Evidentno da Mladen ima ogromno znanje, posvećen je poslu, prati svaki radni dan na akademiji. Došao je u delikatnom trenutku, zatekao zasićene i povređene fudbalere, uglavnom, iskusnije. Otišao je napadač, naslonjen na Nenada Lukića. Potrebno je malo vremena da skockamo, verujem u ideju i Mladena Krstajića.“
Moćan TSC svojevremeno je bio središnja tačka društvenog života, slika i prilika jake Bačke Topole, čitavog regiona.
„Pre 15 godina registrovali smo udruženje građana, utopili AIK, fuzionisali sa Bajšom i na moju odgovornost krenuli kao FK Bačka Topola. Vratili smo na stogodišnjicu, 2013, ime TSC. Osnovan je 1913, u Kraljevini Srbiji, postoje i dokumenta iz tog perioda… Nekad je ovde, kod nas, bilo mnogo života, prednjačili smo ispred ostalih. Nadam se da će i taj period opet biti realnost.“
Na letnjim žegama bruje motori, kamioni, čuje se lupanje čekića i žamor na velikom gradilištu. Zapravo, nekoliko njih… Radovi su u jeku, dragocen je svaki dan, podjednako lep, kao pogleda na sada već jasne konture najlepšeg stadiona u Srbiji.
„Nije kraj… Akademija nas je koštala oko osam miliona evra, glavni stadion oko 20 miliona. Izgradnja je donacija Mađarske, pomogao nas je Fudbalski savez Srbije, sa oko 500.000 evra. Pomažu nam malo prijatelji i oko funkcionisanja akademije. Troškove prvog tima namiruje isključivo moja malenkost. Fudbalska ljubav mnogo košta, ponekad izgleda kao bure bez dna. Često uskoče i prijatelji, kao pri transferu Banjca.“
Zavoleo sam Lukića
U novijoj istoriji fudbalske Bačke Topole dominira portret Nenada Lukića – u debitantskoj sezoni prvog strelca elite. Momak, čija sreća je najuže skopčana sa TSC-om.
„Lukić je sjajan momak, kojeg sam zavoleo. Verujem da je ljubav obostrana, da gaji posebnu emociju prema TSC-u. Matematika, ipak, sve diktira – stižu mladi, Nenad može da više zarađuje i velike su šanse da nas napusti. Prethodno, Vladu Silađija smo jeftino prodali, za svega 150.000 evra. Pominjalo se da će Zvezda da plati 300.000, na kraju su crveno-beli i odustali. Kako je raslo interesovanje, padala je Silađijeva forma. Lukićeva priča sasvim je drugačija…“
A, ispod mosta vremena prošlog i budućeg, promiču slike svakodnevice. Mnogo problema, optužbi, ružnih slika emitovano je prošlog proleća sa fudbalskih stadiona od Kelebije do Preševa.
„Nije prvi put bilo, niti samo kod nas. Brzo se zaboravilo, međutim, ne smemo ovako da nastavimo! Jedini izlaz iz svih problema sporta je privatizacija. Klubovi danas nisu ni državni, već društveni. Moraju da se postave zdrave osnove, polazne tačke da nam sutra bude bolje. Valjda svi tome, zajedno, težimo“, optimista je posle svega Janoš Žemberi, neumoljivi fudbalski neimar, arhitekta čuda u Bačkoj Topoli.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare