Kada su Sergej i Vanja Milinković-Savić kao dečaci, odrastajući uz tatu profesionalnog fudbalera Nikolu i mamu Milanu (nekadašnja košarkašica), na ulicima igrali sa vršnjacima na "male goliće", nijedan od njih dvojice verovatno nije mogao da zamisli da će jednog dana stajati rame uz rame i svoju zemlju predstavljati na Svetskom prvenstvu.
Međutim, nezamislivo je postalo stvarnost i braća Milinković-Savić će na predstojećem Mundijalu u Kataru biti deo srpskog tima. Starteri, jedan na golu, drugi kao kreator…
„Da branimo naše boje, to je porodični posao,“ napisao je Sergej (27) u martu ove godine pred duel sa Danskom, ohrabrivši tako i dve godine mlađeg brata i ceo tim selektora Stojkovića.
Vezni fudbaler Lacija i čuvar mreže Torina su 2015. već bili šampioni sveta sa selekcijom Srbije do 20 godina. Kad bi se ponovilo…
Srpski bratski tandem neće biti jedini na predstojećem Mundijalu. U sastavu selekcije Francuske naćiće se Lukas i Teo Ernandes. Rođeni u Marseju, u mlađim kategorijama nosili su dres Atletiko Madrida, ali su kao seniori zajedno zaigrali tek u državnom timu.
„Ponosan je trenutak i zadovoljstvo biti ovde sa svojim bratom,“ izjavio je stariji Lukas (26).
„Kad ste mladi, možete da zamislite da igrate zajedno profesionalno, ali predstavljati svoju zemlju zajedno je san.“
Čajkovski, Milutinović, Vujović
Reprezentacija Jugoslavije može da se pohvali da je ne tako retko u sastavu imala braću. Sve je počelo 1950. kada su Zlatko i Željko Čajkovski bili među putnicima za šampionat u Brazilu. Plavi su te godine u grupnoj fazi poraženi samo od domaćina i nisu uspeli da se plasiraju u polufinale. Željko Čajkovski je postigao gol u pobedi protiv Meksika 4:1. Poznatiji Zlatko je jugoslovenski dres nosio i 1954.
Miloš Milutinović i dve godine mlađi mu brat Milorad Milutinović igrali su na prvenstvu sveta 1958. u Švedskoj. Jugoslavija je bila druga u grupi, a potom je minimalnim rezultatom u četvrtfinalu poražena od Zapadne Nemačke.
Print screen
Zoran i Zlatko Vujović nosili su dres sa „šest buktinja“ na Mundijalu 1982. u Španiji. Jugoslavija je imala po pobedu, poraz i remi i sa tri boda, koliko je osvojila i domaća selekcija, zauzela je treće mesto i završila takmičenje.
Milinković-Savić i Ernandez nisu prva fudbalska braća koja su zajedno predstavljala svoju zemlju na šampionatima sveta. Bilo ih je mnogo, ali su pobednički trofej osvojili samo Bobi i Džek Čarlton, članovi neponovljivog engleskog tima koji je 1966. doneo jedinu svetsku titulu ostrvljanima, i Fric i Otmar Valter, planetarni prvaci sa Zapadnom Nemačkom 12 godina ranije.
Čuvena braća Čarlton nikada nisu igrala zajedno na klupskom novou. Bobi se proslavio u Mančester Junajtedu, Džeka je put odveo u Lids, ali njihova životna priča i danas je inspiracija deci širom sveta.
Teško detinjstvo proveli su u malom rudarskom gradiću Ašingtonu, a zbog siromaštva, nedostatka prostora i novca, delili su krevet. Tokom tih ranih godina stvorila se bliska veza između braće i kada se Džek ženio 1957. zamolio je Bobija da mu bude kum.
FROM OUR 1966 FIFA WORLD CUP SHOWCASE | Original ball from the England vs. Argentina quarter-final at Wembley and unopened bottle of champagne from the celebration party after the Final. #football#historypic.twitter.com/8HN7yG8J7V
Engleska je u finalnom meču 1966. posle produžetaka savladala Zapadnu Nemačku 4:2, a kada se začuo poslednji sudijski zvižduk Bobi je krenuo pravo ka svom starijem bratu.
„Niko nam ne može oduzeti ovaj trenutak,“ rekao je Džek dok su se grlili, a suze tekle niz lice mlađeg Bobija.
Dres sa državnim grbom delili su na Svetskim prvenstvima 1966. i 1970, kao i na Evropskom šampionatu 1968.
Fric Valter, po kome ime nosi stadion Kajzerslauterna, i Otmar ostaće upamćeni kao prva braća koja su trijumfovala na Svetskom kupu. Legendarni Fric je bio kapiten Zapadne Nemačke na šampionatu 1954. u Švajcarskoj, a u finalnom duelu pala je favorizovana Mađarska rezultatom 3:2.
Fric Valter: Foto: Guliver Image
Belgijanci Eden i Torgen Azar predstavljali su selekciju Belgije na Svetskom prvenstvu 2018, baš kao i Đovani i Džonatan Dos Santos, nekada članovi Barselone, koji su sa reprezentacijom Meksika učestvovali na pomenutom prvenstvu. Luk i Mark Miljekamp nosili su dres Belgije na prvenstvu u Španiji 1982.
Na pomenutom šampionatu braću u sastavima imali su još Sovjetski savez (Viktor i Vjačeslav Čanov) i Zapadna Nemačka (Bernd i Karl-Hajnc Forster). Četiri godine kasnije Halil Alavi i Karim Alavi igrali su za Irak, a Abdelkrim i Mustafa Meri za Maroko.
Braća Jaja i Kolo Ture upisali su dva zajednička Mundijala (2010. i 2014), ali nijednom sa Obalom Slonovače nisu uspeli da se izbore za mesto u nokauz fazi.
Honduras jedinstven – trojica braće u timu
Na Mundijalu 2010. Honduras je postao prva selekcija koja je imala tri brata na Svetskom prvenstvu – defanzivac Džoni Palasios, veznjak Vilson Palasios i napadač Džeri Palasios.
Frank i Ronald de Bur su često prva imena koja vam padnu na pamet kada pomislite na fudbalsku braću. Zajedno su igrali za Holandiju na Svetskim prvenstvima 1994. i 1998, a impozantan je podatak da su delili i klupske dresove u Ajaksu, Barseloni, Rendžersu i Al Rajanu. Njihovi sunarodnici, braća Kuman, slavniji Ronald i Ervin, fudbalski put započeli su u Groningenu, a zajedno su predstavljali Lale na Mundijalu 1990.
Jedan od najintrigantnijih su braća Boateng. Kevin-Prins, uzdanica Gane, i Nemac Žerom, postali su prva braća koja su igrala jedan protiv drugog na Svetskom prvenstvu. Panceri su 23. juna 2010. u Johanesburgu, u meču koji je odlučivao da li će da prođu u nokaut fazu, pobedili 1:0 i oba tima su obezbedila mesto u nastavku takmičenja. U grupi D bila je i Srbija, koja je sa tri boda zauzela poslednje mesto.
Otac im je iz Gane, ali su ih odgajale različite majke u Berlinu. Kevin-Prins i Žerom su provodili mnogo vremena zajedno tokom detinjstva, ali svaki je odabrao da predstavlja drugu državu na vrhunskom novu. Ponovo su bili „oči u oči“ na SP 2014. i Gana je protiv Nemačke osvojila jedini bod odigravši 2:2.
Kevin-Prins i Žerom Boateng; Foto: Guliver Image
Braća Andre i Džordana Aju, sinovi legendarnog Abedija Pelea, bili su u selekciji Gane na prvenstvu 2014. u Brazilu.
Inače, prva braća koja su zaigrala na Mundijalu bili su Lusijen i Žan Loren na premijernom SP u Urugvaju 1930. Lusijen je postigao prvi gol u istoriji za svoju zemlju na planetarnim prvenstvima. Argentinci su takođe imali braću u timu – Huan i Mario Evaristo i Meksikanci čak dva para – Manuel i Felipe Rosas, odnosno Rafael Garza Gutierez i Fransisko Garza Gutierez.
Na Svetskom prvenstvu 1974. po dva brata u timu imao je Haiti – Rodžer i Guj Seint-Vil i Fric i Merion Leandre.
Prvi par blizanaca koji je igrao na Svetskom prvenstvu bili su Holanđani Rene van de Kerkhof i Vili van de Kerkhof. Zajedno su dres Lala nosili 1974. i 1978, a iako su bili dominantna ekipa na oba turnira u odlučujućim duelima izgubili su od Zapadne Nemačke i Argentine.
Svetsko prvenstvo 1990. bilo je jedinstveno jer su blizanace u timu imale dve reprezentacije – Ibrahim Hasan i Hosam Hasan predstavljali su Egipat, a Eisa Meir Abdulrahman i Ibrahim Meir Abdulrahman igrali su za Ujedinjene Arapske Emirate.
Rivali Injaki i Niko Vilijams?
Na Mundijalu bismo ponovo mogli da imamo braću u različitim selekcijama. Napadač Atletik Bilbaa Injaki Vilijams (28) u julu je potvrdio je da je promenio fudbalsko državljanstvo i da će ubuduće igrati za Ganu, dok je njegov osam godina mlađi brat, ujedno i saigrač, Niko u septembru debitovao za seniorsku reprezentaciju Španije i mogao bi da se nađe na spisku putnika za Katar.
U 21. veku bila su tri slučaja gde su braća blizanci igrali na Mundijalu. Na SP 2002. Marćin Ževlakov i Mihal Ževlakov nosili su dres Poljske, četiri godine kasnije Filip Degen i David Degen su bili u sastavu Švajcarske, a 2018. ruski tim reprezentovali su Anton i Aleksej Mirančuk.
Kroz istoriju bilo je još primera da rođena braća nose državne dresove, ali ne na istim šampionatima, tako da ih nismo uzeli u razmatranje.