
U Dohi sam od nedelje, ali tek na dan utakmice sa Brazilom osetio sam pravo uzbuđenje, euforiju, atmosferu velikih želja i nerealnih očekivanja koju nosi utakmica tvoje reprezentacije.
Na dan utakmice bio sam slobodan da se u program uživo javljam u dresu mog prijatelja Uroša Spajića. Možda nije profesionalno, ali kada Srbija igra sa Brazilom, kolege neće zameriti što sam odustao od uobičajenih televizijskih normi.
Uostalom, od prvog dana dolaska ovde u svim televizijskim uključenjima, a bilo je preko 20, najviše pričam utakmici sa Brazilom. To ljude najviše zanima. Veliki meč i trebalo je da bude pravi ispit za mogućnosti ove generacije srpskih igrača.
“Vamos Srbija” dobacio mi je jedan urugvajski navijač kada sam prolazio pored njega u dresu srpske reprezentacije. Kurtoazno sam uzvratio da Urugvaj ima dobar tim.

Urugvajci su samo deo velikog broja fanova koji su stigli iz južne Amerike. Evropljana nema u tolikom broju. Postoje dve navijačke zone gde su žurke tokom celog dana, a navijačkim šarenilom obojene su Korniš i Suk Vakif, dva najpoznatija šetališta u Dohi.
Posebna priča su navijači Brazila. Ima ih ubedljivo najviše. Njihova pesma uz pratnju bubnjeva ori se ulicama glavnog grada Katara. Dok sam išao na utakmicu bio sam u metrou okružen ljudima u žutim dresovima. Nije mi bilo svejedno, ali apsolutno me niko nije konstatovao, a vrlo verovatno niko nije ni znao dres koje selekcije nosim.
Brazilski navijači, baš kao i njihovi igrači, a i novinari sa kojima sam razgovorao ubeđeni su da Nejmara i drugove niko ne može da zaustavi na putu ka šestoj tituli planetarnog prvaka.

Bilo je i srpskih navijača koji su iz raznih delova sveta došli u Katar. Stigli su iz Sidneja, Los Anđelesa, brojnih gradova iz Srbije. Čovek iz Benkovca doveo je dva sina, oba rođena u Australiji, da podrže „orlove“ u grupnoj fazi. Porodica poreklom iz Republike srpske, sada nastanjena u Kaliforniji provodi odmor u Persijskom zalivu i neće propustiti nijedan duel izabranika Dragana Stojkovića. Vesela grupa sredovečnih Novosađana hrabro je skandirala „Dajte Brazil da se igramo“…
Na kraju se Brazil igrao sa nama. Objektivno, Brazil deluje baš moćno. U svakom segmentu dominantan uz izuzetan individualni kvalitet.
Srpske igrače ovaj poraz ne sme da demorališe. Mnogo puta u eri Dragana Stojkovića ova ekipa pokazala je mentalnu snagu. Predstoji borba za plasman u osminu finala. Kamerun i Švajcarska su rivali daleko slabiji od Brazila i zato ne treba sumnjati da će se Srbija vratiti svojim osnovnim principima igre.
U Dohu smo stigli pod parolom „osvajamo“ i zato, VAMOS SRBIJA!