Za jedne najbolji, za druge drugi najbolji fudbaler svih vremena, za sve - legenda. Dijego Maradona - "El Pibe de Oro" - "Zlatni dečak".
Dijego Armando Maradona rođen je 30. oktobra 1960. godine u Lanusu, a odrastao u Vila Fioritu, predgrađu Buenos Ajiresa. Rastao je u siromaštvu, bio je peto dete osmočlane porodice. Glavna igračka mu je bila lopta. Ona mu je kasnije donela bogatstvo, slavu, ali i nevolje.
Sa loptom je mogao sve, a njemu niko ništa. Nizak rastom, imponovao je čvrstinom i lakoćom kretanja na velikom prostoru. Retko je gubio duele iako protivnici nisu birali načina da ga zaustave.
Na svom prvom Mundijalu 1982, počev od Belgijanaca pa sve redom do Brazilaca, Maradona je bio izložen žestokim udarcima. Italijani, posebno Đentile, ostali su upamćeni po grubostima. Nije izdržao i na poslednjem meču Argentine protiv Brazila, uzvratio je udarac i opravdano je isključen.
Maradona je zato zacrtao da će u Meksiku četiri godine kasnije, dovesti Argentinu do druge titule svetskog šampiona. Na stadionu Asteka pred 115.000 gledalaca 29. juna 1986. godine Dijego je ostvario svoj dečački san i Argentina je postala najbolja na planeti.
Gaučosi su pobedili Nemačku rezultatom 3:2. Veliki zlatni pehar je konačno bio u rukama Maradone. Ceo šampionat je bio u znaku najboljeg igrača plavo-belih svih vremena. Postigao je pet golova i imao gotovo duplo asistencija. Ipak, ceo svet i dan danas pamti četvrtfinalni meč sa Englezima i golove koje je postigao Maradona. Prvi, kako je rekao i sam, Božijom rukom, a drugi kada je prošao nekoliko igrača Engleske, na kraju i golmana Šiltona, i praktično se ušetao u gol. Taj gol mnogi smatraju najlepšim na dosadašnjim šampionatima.
Imao je čast da još dva puta kao igrač bude učesnik Svetskog prvenstva. U Italiji 1990. zajedno sa Kaniđom doveo je Argentinu do finala, gde su im se revanširali Nemci i pobedili sa 1:0, a ‘94. Godinu i šampionat u Americi pamtiće po doping aferi koja je usledila posle pobede nad Nigerijom 2:1.
Na doping kontroli je utvrđeno da je koristio nedozvoljena sredstva i FIFA ga je kaznila sa 15 meseci zabrane igranja. Ostaće ipak zabeleženo da je odigrao četiri svetska prvenstva, 21 utakmicu i da je osam puta bio strelac.
Za reprezentaciju je debitovao sa 16 godina, 3 meseca i 28 dana, i ukupno je odigrao 90 utakmica i postigao 34 gola.
Kasnije je doživeo da kao selektor predvodi Argentinu na Svetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi, ali nije bio uspešan kao fudbaler. Takmičenje je završio u četvrtfinalu ubedljivim porazom u Kejp Taunu od Nemačke – 0:4.
Bio je prznica, znao je da gađa fotoreportere i paparace koji su ga pratili na svakom koraku. Uživao je i u narkoticima, lečio se i od zavisnosti. Bio je veliki prijatelj i sa Fidelom Kastrom, čiji je bio čest gost na Kubi, i još mnogo, mnogo toga je uradio, ali niko mu ne može poreći da je jedan od najvećih fudbalera 20. veka. Ako ne bolji od Pelea, onda njemu uz rame.
Nikad nije bio „dobar dečak“, ali jeste „El Pibe de Oro“ (zlatan dečak)…
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare