Ako je neko imao bogatu karijeru, isprepletenu blještavilom i povremenim padovima, onda je to svakako Roberto Bađo.
Medijska privlačnost i velika popularnost pratili su ovog italijanskog asa od prvog dana kada je kročio na fudbalsku scenu.
Na Svetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine, proglašen je za jednog od najtalentovanijih fudbalera na planeti.
Solo prodor i gol u meču sa tadašnjom Čehoslovačkom, pravo je remek delo, jedan od najlepših golova ikada postignutih na svetskim prvenstvima. Na žalost Bađa i saigrača, Italija je tada kao domaćin stigla do polufinala gde je eliminisana od Argentine nakon slabijeg izvođenja jedanaesteraca.
Bez obzira što Azuri nisu stigli do same završnice, posle Svetskog prvenstva više nije bilo dileme. Rođena je nova zvezda svetskog fudbala, a najboljima je mesto u najboljim klubovima. Tog leta, kad ga je kupio veliki Juventus, nezadovoljni navijači Fiorentine izazvali su nezapamćene nerede na ulicama Firence. Taj transfer stvorio je toliku mržnju, gotovo smrtno neprijateljstvo između dva kluba koje i danas traje.
Tih godina promenio je i veru. Od katolika postao je budista. Nadimak Mali buda podjednako je obeležio njegovu karijeru kao i Božanski konjski repić dobijen zbog frizure po kojoj je zapamćen na Svetskom prvenstvu u Americi 1994.
Bio je glavna zvezda Azura na tom Mundijalu, a Italijani su stigli do finala. Tek posle slabijeg izvođenja penala poraženi su od Brazila. Na žalost Roberta Bađa i celokupne italijanske nacije, njegove pobedonosne golove protiv Nigerije, Španije i Bugarske u polufinalu, i izvanredne igre sve do kraja takmičenja, u senku je bacio odlučujući penal koji je promašio u finalnom meču sa Kariokama. Da je imao više sreće sa bele tačke i Italija osvojila zlato, Bađo bi bez dileme poneo epitet prvog igrača planete.
Četiri godine kasnije na Svetskom prvenstvu u Francuskoj nije više imao glavnu rolu u nacionalnom timu. U prvim utakmicama potpuno je nadoknadio odsustvo povređenog Del Pjera, ali je nastavak takmičenja propratio iz drugog plana, pošto se njegov naslednik u timu Juventusa oporavio i zauzeo njegovo mesto i u timu Azura.
Zanimljivo je da je Roberto Bađo igrao na tri Mundijala i na sva tri je Italija ispala nakon penal serije – 1990. u polufinalu od budućeg vicešampiona sveta Argentine, 1994. u finalu od Brazila i 1998. u četvrtfinalu od Francuza, koji će u nastavku takmičenja stići do prve titule prvaka sveta.
Kada je klupski fudbal u pitanju, Bađo je posle Juventusa igrao i za druga dva italijanska giganta, Milan i Inter, takođe i za Bolonju. Na zalasku karijere blistao je u dresu Breše. Tada je malo nedostajalo da sa 37 godina zaigra i na Svetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, ali povreda ga je, kao i na početku karijere, omela u toj nameri. Tako je odlazak na Svetsko prvenstvo, četvrto za redom, ostao njegov neostvaren san.
When Roberto Baggio did this... pic.twitter.com/oN9xm16trj
— 90s Football (@90sfootball) December 11, 2022
Fun fact Roberto Baggio player in 3 world cups he got knocked out on penalties in all 3 pic.twitter.com/XN7CS5zJQg
— The Baggio Enthusiast (@DivineBaggio) December 8, 2022
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare