Legende Mundijala: Šekijeve čarolije za špalir Urugvajaca

Legende Mundijala 23. nov 20228:00 > 9:06 0 komentara
(Dragoslav Šekularac u dresu Karlsruea)
Kicker/Metelmann via Guliver image (Dragoslav Šekularac u dresu Karlsruea)

Nikad nije osvojio Svetsko prvenstvo, niti je igrao u finalu (a bio je blizu!). Nije bio zvanično najbolji igrač, niti prvi strelac Mundijala. I po tim kriterijuma teško bi se našao u grupi velikana Svetskih prvenstava. Ali, po svim ostalim kriterijuma Dragoslav Šekularac zaslužuje da se nađe u tom odabranom društvu.

Legende Mundijala

Popularnost koju je stekao igrajući fudbal i obožavanost među publikom, ravna je onoj koju su doživeli najpopularniji južnoamerički fudbaleri i oni u zemljama Južne Evrope gde je fudbal više od sporta i strasti.

Šeki je bio velika jugoslovenaska zvezda, a imao je sve uslove da postane i svetska zvezda, samo ne i slobodu da to ostvari. Danas se kao mit prepričava odluka jugoslovenskih vlasti da mu se ne dozvoli prelazak iz Crvene zvezde u Juventus iako mu je slavni klub iz Torina nudio bogatstvo u to vreme, jer “ko će zabavljati narod ako Šeki ode?”

A Šeki je i te kako znao da zabavlja narod i da uživa u igri. Neretko je to pokazao na fudbalskom terenu. Sreće da to doživi, imala je i publika na Svetskom prvenstvu.

U istoriji jugoslovenskog fudbala Mundijal 1962. u Čileu ostaće zapisan kao Svetsko prvenstvo na kome su Plavi bili najbliži ostvarenju sna – tituli prvaka sveta. Na kraju su osvojili tek četvrto mesto. Tek, jer su u polufinalu izgubili od Čehoslovaka iako su po svedočenju Šekularca i saigrača bili “duplo bolji od rivala”.

Milutin Soskic, Vladimir Durkovic, Fahrudin Jusufi, Petar Radakovic, Vlatko Markovic, Vladimir Popovic, Dragoslav Sekularac, Drazen Jerkovic, Milan Galic, Josip Skoblar, Vladimir Kovacevic
guliverimage (SP 1962, tim Jugoslavije uoči meča za 3. mesto protiv Čilea: Stoje – Dražen Jerković, Vlatko Marković, Milutin Šoškić, Vladimir Durković, Petar Radaković, Vladica Popović, Čuče: Slavko Svinjarević, Milan Galić, Josip Skoblar, Dragoslav Šekularac, Vladimir Kovačević).

Istina, Jugoslaviji nisu davane velike šanse pred početak takmičenja, pogotovo ne posle startog poraza od Sovjetskog saveza 0:2. Međutim, prekretnicu je predstavljao drugi meč na turniru protiv dvostrukog prvaka sveta Urugvaja. Počelo je vođstvom protivnika, a onda je Šekularac uzeo stvari u svoje ruke, pardon – noge. Odigrao jednu od najboljih utakmica u karijeri i Jugoslavija je pobedila sa 3:1.

Svetska javnost bila je oduševljena, a pariski “Frans fudbal” napravio je presedan – za prikazanu igru mu je umesto maksimalne desetke dao ocenu – 11. Kao legenda se prenosi i kazivanje da su posle utakmice čak i poraženi fudbaleri Urugvaja napravili špalir i aplauzima ispratili Šekija sa terena.

“Frans fudbal” ga je na kraju izabrao u Idealan tim Svetskog prvenstva, bio je i među favoritima za Zlatnu loptu – za Igrača godine u Evropi – ali je na kraju završio tek kao četvrti zbog incidenta u Nišu kasnije te godine kada je udario sudiju Pavla Tumbasa i bio izbačen iz fudbala na godinu i po dana. Ali to je neka druga priča.

(Dragoslav Šekularac i Željko Perušić na meču između Karlsruea i Minhena 1860)
WEREK via Guliver image (Dragoslav Šekularac i Željko Perušić na meču između Karlsruea i Minhena 1860)
Foto FSS/Jugoslavija - Engleska 1958. Šekularac
Foto FSS/Jugoslavija – Engleska 1958.
FK Crvena zvezda
FK Crvena zvezda
OFK Beograd
OFK Beograd, klupska arhiva

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!