
Samo je jedan fudbaler u istoriji Svetskih prvenstava promašio penal u finalu - Antonio Kabrini.
Srećom po njega i Italiju, to ih nije osujetilo, jer su Azuri te 1982. godine osvojili titulu prvaka sveta. Neočekivano, ali potpuno zasluženo.
Neočekivano, jer su do svetske krune prošli put od pakla do raja, od kritika i omalovažavanja do hvalospeva i preuveličavanja.
Italija je u kvalifikacijama bila tek druga, iza Jugoslavije iako je na nekadašnjem stadionu „Benito Musolini“ u Torinu pobedila Miljanićevu selekciju sa 2:0, vodećim golom Antonija Kabrinija iz penala. Uspela je i da odigra nerešeno u Beogradu 1:1, ali je podbacila protiv Grčka, još više protiv Danaca.
Na Mundijalu se našla u grupi sa Poljskom, Kamerunom i Peruom i jedva prošla dalje sa tri nerešena rezultata. Teško su davali, još teže primali golove. Okosnicu tima Enca Bearcota činili su igrači Juventusa, njih čak šestorica u startnoj postavi, od kojih su četvorica činila bedem pred golom Azura – golman Zof, Đentile, Širea i Kabrini.

Ovaj poslednji bio je oličenje italijanskog fudbala, čvrst i neprelazan u odbranu kao levi bek, ali veoma koristan po krilu u napadačkim akcijama. Iako je sa 24 godina bio među mlađima u ekipi, zapravo je bio jedan od iskusnijih članova tog nezaboravnog tima. Iza sebe je već imao jedan Mundijal i četvorogodišnji staž u reprezentaciji.
Za Azure je debitovao na prethodnom Svetskom prvenstvu ’78 u Argentini kada je Italija takođe ostavila dobar utisak.
Kabrini je tada odigrao svih sedam utakmica u startnoj postavi i samo jednom nije bio na terenu svih 90 minuta. Na kraju turnira zvanično je proglašen za najboljeg mladog igrača na svetu.
Azuri su zauzeli četvrto mesto porazom od Brazila u borbi za bronzu, ali upravo će Kariokama četiri godine kasnije sve to vratiti i naplatiti – sa kamatom.
Prethodno će šokirati i u tom trenutku aktuelne svetske prvake Argentince. Pobediće Kempesa, Maradonu i društvo sa 2:1, golovima Tardelija i junaka ove priče Kabrinija.
A onda će na red doći revanš Brazilcima. Ziko, Sokrates, Falkao i društvo pretrpeće jedan od najbolnijih poraza u istoriji – 2:3. Paolo Rosi će im dati sva tri gola, prvi na asistenciju Antonija Kabrinija.

Nakon toga usledila je pobeda u polufinalu sa Poljskom od 2:0, zatim i trijumf nad Zapadnom Nemačkom u finalu. Antonio Kabrini je u prvom poluvremenu promašio penal i na neslavan način ušao u istoriju Svetskih prvenstava, ali to na kraju nije omelo Bearcotov tim da zabeleži pobedu od 3:1 i zasluženo postane novi fudbalski vladar planete.
Kabrini će biti učesnik i narednog Mondijala, ’86 u Meksiku, ali je Italiju tada već u osmini finala zaustavila Platinijeva Francuska.
Antonio Kabrini će reprezentativnu karijeru završiti kao kapiten. Zauvek će ostati upamćen kao jedan od najboljih levih bekova u istoriji italijanskog i svetskog fudbala.



Tanti auguri ad Antonio Cabrini! Campione del Mondo 1982 con l'Italia; 13 anni di Juventus.
— Calcio Nostalgico (@c_nostalgico) October 8, 2016
Il Bell'Antonio. pic.twitter.com/pdw5ejJPXw
🎁 Buon compleanno 🎁
— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) October 8, 2020
🇮🇹 Happy birthday to 1982 #WorldCup winner with the @azzurri, "Bell'Antonio" Cabrini! pic.twitter.com/wjIlIe8el4