Mundijal mojih dvadesetih: Ponavljanje je majka (ne)znanja

FIFA World Cup 11. dec 202210:00 > 10:03 1 komentar
Getty Image/Clive Mason / Staff

Bilo je to jedno od onih prvih leta kada je počelo da bude baš nesnosno vrućina. Ono, kada poveže dve ili tri nedelje bez pauze da se i noću topi asfalt. Ili sam tada počeo to da osećam, ne znam, ali nebo je nekako bilo sivkasto i iz betona je izbijala jara u zoru dok sam se bezbrižan vraćao iz izlaska.

Sport Klub se tek preselio u Hipoplazu iz Kralja Petra, sećam se da smo svi iz redakcije meč protiv Nemačke gledali na „mejkšift“ TV-u koji je pre bio za Italiju ’90 ali dobro, videli smo sve što se desilo tog neverovatnog dana.

Svi su zaboravili loš poraz i još goru igru protiv Gane u prvom kolu, jer je Srbiji bio potreban samo bod protiv Australije za prolaz. Bod, jer Nemačka će sigurno pobediti Ganu, Švabo je to, zar ne? A mi, mi sigurno, nećemo izgubiti od Australije, zar ne?

Za one koji se možda ne sećaju, euforija je bila veoma sličnoj ovoj pred Katar sada, a čini se da je bilo više razloga. Bili smo prvi u grupi u kvalifikacijama ispred Francuske, ej, Francuske! Radomir Antić je bio na klupi, grupa je bila po meri, imali smo stvarno svetski priznate igrače. Sigurno, ništa nije moglo da prođe po zlu?

Dok sam nervozno čekao da počne utakmica, gledao sam druge rezultate. Bio je jedan meč na Vimbldonu, igrali su Džon Izner i Nikola Mau. Sećam se da mi je pisalo: Prekid, 29-29 u petom setu. „Mora da je nešto zabagovao sajt“, pomislio sam.

Počela je utakmica i dobro je izgledalo. Napadali smo. Ali smo promašivali. Jednu, pa drugu, pa treću, pa četvrtu šansu. Miloš Krasić verovatno i dalje premotava te momente dok pokušava da zaspi. I zašto su baš morali da imaju premijerligaškog golmana Marka Švarcera? Nervoza je počela da se uvlači u naš tim jer, svesno ili nesvesno, svi znaju kako to ide u sportu, kada se propisno ispromašuješ, primićeš gol.

I ne lezi vraže, drugi ili treći put kada je Australija prešla centar, ide centaršut ka Timu Kejhilu i gubimo. Kako je boksovao onu korner zastavicu, činilo se kao da je svima nama zadao jak levi kroše. Ali, dobro, nije strašno, ima više od 20 minuta do kraja. I dok smo se opasuljili, Bret Holman je opalio sa 30 metara i pogodio što verovatno ne bi iz još 100 pokušaja.

Getty Image/ EuroFootball

Ako ništa, Nemci su vodili pa je i dalje remi vodio dalje. Vera se vratila kada je Marko Pantelić postigao gol za 1-2 sedam minuta pre kraja. Pogrešio je i taj Švarcer. Akustični novobeogradski blokovi su odzvanjali nadom. Postigao je još jedan, ali je poništen zbog ofsajda. I to je bilo to, sve se odjednom srušilo. A urušavanje se nastavilo kada smo pogledali kostur i shvatili da smo mogli bar do četvrtfinala, ako ne i polufinala tog prvenstva. Možda sam zbog toga počeo da osećam vrućinu.

„Učinili smo sve što je do nas. Posle kvalitetne igre, ne mogu ništa da zamerim nijednom igraču, stvorili smo mnogo šansi, nismo ih iskoristili… Fudbal prema nama nije bio pošten. Zaslužili smo mnogo više. Na žalost, moramo da se vratimo kući“, kazao je selektor „orlova“ Radomir Antić, vidno utučen.

Selektor ne misli da je ta sreda bila crn dan za Srbiju, već da su našem porazu najviše kumovale sudije.

„Sudija je imao crni dan. Gol Krsića nije bio iz ofsajda, a ruka u kaznenom prostoru Australije je bila evidentna. Sudije nisu htele da vide, a videle su u prethodnim utakmicama“, dodao je Antić.

„Ljuti smo na sudijsku odluku. I glavni i pomoćni i četvrti sudija su bili u poziciji da vide. A što nisu? To je do njih“, nastavio je selektor Srbije.

„Sa razlogom smo očekivali prolazak u osminu finala. Po igri smo zaslužili. Međutim, insistiram, sudijske odluke i naše neiskorišćene šanse ostavile su nas da žalimo“.

I to bi bilo to. Izgleda vam i zvuči poznato, zar ne? Svi osim nas su krivi. Sudije, teren, sreća, povrede, retrogradni Merkur…

Po starom srpskom običaju, Antić nije dugo posle tog prvenstva ostao u reprezentaciji.

(Bjeković i Stojković Piksi) serbia-practice-76763
Foto Starsport/Pedja Milosavljevic (Bjeković i Stojković Piksi)

– Problem je bio što je predsednik Karadžić sebi dozvolio da sa nekim igračima napravi sastanak pred meč s Australijom. Bez mog znanja! Meni iza leđa. Nebitno s kojim igračima, a naravno da znam o čemu su razgovarali. Svašta… Pa video sam kako su igrali.

– Hteo sam da ostanem, imao sam ugovor, ali FSS je doneo tu odluku i to je njihova stvar. Nikada neću do kraja razumeti zbog čega je do toga došlo. Ali ne nedostaje meni taj posao, koliko Srbiji Radomir Antić. Ja sam zaista prepoznao da je narod bio uz nas. Proteći će Savom i Dunavom mnogo vode da se to na neki način ponovi – rekao je Antić 2013. godine za Mocartsport.

Getty Image Michael Steele / Staff

A prvenstvo 2010, pa ono se nastavilo bez Srbije, kao što se nastavilo i ovo u Kataru. Luis Suares je uradio to što je uradio protiv Gane, Holanđani i Brazilci su se pošteno potukli u četvrtfinalu, a titulu su uzeli Španci nakon što su pobedili Holanđane u finalu iako su narandžasti bili osetno bolji na tom meču.

A mi, mi imamo dva izbora: Prvi je da citiramo Ajnštajna koji je rekao da je definicija ludila  kada stalno ponavljaš istu stvar i očekuješ drugačiji rezultat. A drugi je da nastavimo da se ložimo, brzo će Evropsko prvenstvo 2024! Jer, naravno da ćemo se kvalifikovati, zar ne? Izaberite sami…

I da, počivaj u miru, selektore…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare