Reprezentacija Srbije, ni u trećem pokušaju, nije uspela da se domogne eliminacione faze Mondijala. U ovom trenutku, situaciji bez predsednika i očekivanog kraja izbornog procesa u Fudbalskom savezu Srbije, obitava ključno pitanje – kako dalje?
Od izveštača iz Dohe
Selektor nema dilemu – sat vremena posle utakmice sa Švajcarskom, poslednje u Kataru, poslao je jasnu poruku:
„Vidimo se u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, na kojem nismo učestvovali od 2000. godine…“
Prvi čovek „orlova“ ima i ugovor sa FSS, oročen do kraja predstojećeg ciklusa, i tu ništa nije sporno.
Ali…
Izvestan dolazak novih ljudi u FSS iziskivaće i prekompoziciju snaga. Selektor je prethodne dve godine „vladao“ bez predsednika, uz blanko ovlašćenja. Uticao je na politiku saveza, definisao i aminovao pojedina kadrovska rešenja, bio brana od svakojakih uticaja vanfudbalskog sveta i udara nezadovoljne opozicije. Pobedama na terenu učvrstio je autoritativnu poziciju.
Posle neuspeha u Kataru situacija je sasvim drugačija. Dok u kancelarije na beogradskim Terazijama 35 kucaju novi ljudi, Stojković ima i drugih problema.
Od Piksijeve spremnosti da prihvati revidiran spisak saradnika, okolnosti i ambijent, zavisiće njegova i budućnost srpskog reprezentativnog fudbala. Trenutak jeste delikatan, direktan upliv političkih kadrova tražiće i redefinisanje principa rada fudbalske organizacije.
Sa Stojkovićem na čelu, srpski fudbal izdigao se iznad gliba i strahovlade Slaviše Kokeze. Selektor je sebi, ipak, naturio veliko breme na leđa – odgovornosti i za sve što se dešava pod kapom Fudbalskog saveza Srbije. I u situaciji skromnog izbora saradnika, došao u mat poziciju – krivca i za ono što nije u njegovom opisu posla.
Dane odluke doneće predstojeća zima. Piksijev ostanak na klupi mogao bi, u pitanje, samo da dovede jedan čovek – vrhovni autoritet sa Andrićevog venca. Upravo, odakle je poslato „ne“ izboru Nenada Bjekovića za predsednika Fudbalskog saveza Srbije.
Po svim fudbalskim parametrima, Stojković mora da ostane. Aktuelna generacija reprezentativaca tek treba da sazri, ima odlične šanse i relativno laku grupu na putu ka Evropskom prvenstvu, napokon i šansu da veže dva velika takmičenja… A, uporedo sa timom, selektor bi trebalo da se menja, istovremeno i raste.
Ubedio nas je da ima potencijal, ali velika takmičenja traže samo najbolje. I najspremnije!
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare