
Nestaju mondijalski talasi u daljinama Persijskog zaliva, nižu se učestale „zmije putnika“ na crvenoj trasi metroa, ka Hamadu, samo retke srećnike sudbina ostavlja u Kataru do 18. decembra i finalne bitke za prvaka sveta.
Od izveštača iz Dohe
Preljubazni domaćini otvaraju nove ukoričene ponude, svesni da se probrala i platežno moćna klijentela. Mondijal, ipak, i dalje dominira ulicama Dohe.
Srpska zastava ponosno se vijori u u Perlu. Otmenom delu, srcu Katara, epicentru fudbalskog sveta ovih dana. I na svakom koraku, u suvom gradskom jezgru, lako je uočiti prepoznatljivu trobojku, često pozicioniranu među fudbalskim velesilama.
Odlazak „orlova“ iz Dohe, za većinu neočekivano brz, nije oskrnavio sliku o srpskom timu, barem u očima domaćina. Izuzev na Kornišu, glavnom šetalištu, gde je crveno-plavo-bela trobojka istaknuta još 15. novembra, na svim mestima moguće je i danas videti zastavu Srbije.
„Nećemo ništa menjati, dok se Mondijal ne završi. Kako su nam rekli, nema potrebe za žurbom, nama su dragi svaki gosti, bez obrzira da li njihove reprezentacije igraju u četvrtfinalu Svetskog prvenstva, ili ne“, istakli su ljubazni domaćini iz Al Mansure u razgovoru sa dvočlanom novinarskom ekipom Sport kluba.

Na dokovima Dohe žive mnogobrojni Srbi. Iz različitih sfera, svakojakih poslovnih orijentacija, pronašli su mir u Kataru. Bez gužvi, nirvana Persijskog zaliva, besprekorno čistih ulica, trotoara, restorana, uz šljašteći sjaj nalik montekarlovskom, logičan su izbor ljudi spremnih da sreću grade na 4.600 kilometara od otadžbine.
Na jednoj od superluksuznih zgrada, između 20. i 25. sprata zategnuto stoji još jedna srpska trobojka…

Dekor Perla, ali i Dohine Venecije, Lusaila, Vest beja, umeju da vrate ponos ljudima, razočaranim u finalni domet ekipe Dragana Stojkovića Piksija. Zastava Srbije, uz bok fudbalskim velesilama, nije mala stvar. A, mondijalsko iskustvo za aktuelnu generaciju srpskih reprezentativaca dragocen je zalog budućnosti. Zato nam novi, skupoceni, zaokret u ovom trenutku nije potreban.
Valjda smo toliko pametni da iz tradicionalni ponavljanih grešaka izvučemo i jednu pouku. Samo jednu!