Do sledećeg loženja

Ozmondijal 3. dec 20228:30 40 komentara
Photo by Justin Setterfield/Getty Images)

I opet ćemo se ložiti, tako to ide u sportu, kada je čoveku stalo. Ovoga puta, činilo se da imamo više pokrića za ambicije o drugoj fazi svetskog šampionata, a neki su bogami išli i daleko, predaleko. Valjda postoji razlog zašto je nismo dočekali još od 1998. godine i inkarnacije zvane SR Jugoslavija. Osam primljenih golova – više i od Katara, a manje jedino od Kostarike – i novi poraz od Švajcarske (3:2) za kraj snova o podvigu.

Utakmica je počinjala u 22.00 po lokalnom – koliko god se čovek trudio da malo odloži euforiju, neminovno je da u glavi vrti različite scenarije, da vidi i zamišlja kako bismo mogli do toliko željene pobede. Srpskih navijača mnogo, svi raspoloženi i optimistični – ne samo pred kamerom, kad se to od njih prećutno i očekuje nego i kada se one ugase.

„Stvarno mislim da ovaj put možemo“, rekao mi je jedan momak u tridesetim godinama, a slično je razmišljala i brojna ekipa koja je zapucala čak iz Australije, iz Perta. „Vreme je“, rekoše.

Sport klub

Malo sam ispitivao i strance, bilo je svačega – od onih koji su, poput jednog vremešnnog Holanđanina, davali i svoju taktičku analizu, do onih kod kojih se videlo da nisu baš sigurni o čemu je zapravo reč.

Jedan Kostarikanac je čak i prognozirao pobedu Srbije golom Miloševića. Posebno upečatljivi bili su trojica Brazilaca, sigurno oko sedamdeset godina, a veseliji od mnogih mladića. Prvo su rekli da će Švajcarska da prođe, ali su se priklonili našoj družini kada sam rekao odakle sam: „Srbija, Srbija, Srbija“, zapevali su, od glave do pete u bojama Brazila.

Jedna Kazahstanka otkrila mi je da će navijati za Srbiju i rekla da je „Mundijal dobro počeo jer su ispali Nemci“, a Ganci nisu ni o čemu mogli da misle osim o Urugvaju i revanšu za bolnu 2010. godinu. Umesto toga, opet su promašili penal, ali na kraju su plakali i Suarez i drugovi, posle pogotka Južne Koreje u 91. minutu.

Moi zet – Britanac i veliki navijač Vulverhemptona – bio je na toj utakmici: „Kad su Portugalu izašli dvojica igrača Vulvsa, a Koreji ušao igrač Vulvsa, znalo se“, smejao se. Upravo je Hvang dao pobedonosni gol za Koreju, ali ga Edi nije video jer je izašao pet minuta ranije kako bi izbegao gužvu i stigao na našu utakmicu. Lepo smo ga „vaspitali“.

Lunjanje po gradu, skoro u pravilnim razmacima se po Suk Vakifu čuje „Srbija, Srbija“, a nekoliko ljudi iz arapskog sveta poručili su nam da će navijati za nas. Bio sam na stadionu više od sat i po pre početka, i odmah je bilo jasno da će srpski navijači biti neuporedivo brojniji. Neki su tu proveli skoro ceo dan, jer je u obližnjoj hotelskoj plaži organizovano „zagrevanje“.

Imao sam karte za gornji nivo – za razliku od Al Žanuba, na kojem smo igrali s Kamerunom, na 974 stadionu nije uopšte moguće sići na donji sprat, a kamoli prošvercovati se na donju tribinu. Zato sam bio osuđen da utakmicu gledam uglavnom okružen ljudima koje utakmica nije mnogo zanimala, tim lažnim navijačima, kako ih zovemo.

Sport klub

Kada je Švajcarska postigla vodeći gol, nisam ni uspeo da se iznerviram od tipa koji je prišao drugom i upitao ga: „Je l’ Srbija dala gol?“ Drugi, ogrnut u švajcarsku zastavu, greškom je valjda navijao za Srbiju. Pobrka se lako, šta ćeš.

Mogao sam da budem i sâm na stadionu, svejedno bih urlao kao blesav posle golova Mitrovića i Vlahovića. Protiv Kameruna sam na 3:1 mislio i osećao da je to to, ali sada je bilo jasno da je posao daleko od gotovog. Analizu prepuštam stručnijima, ali i laiku je bilo jasno da po bokovima ima previše prostora, te da Švajcarci prelako dolaze do opasnih situacija, počev bukvalno od prve akcije na utakmici.

Nismo uspeli da sačuvamo vođstvo do poluvremena, onda smo primili još jedan početkom drugog, posle lopte koja je jednostavno morala da bude osvojena… I onda – utihnuli smo, nada je iščezla već negde oko šezdesetog minuta, videlo se. Tupo smo gledali kako minuti prolaze nadajući se čudu i znajući da ono neće doći. Ironičan osmeh kada je Kamerun poveo protiv Brazila u završnici. „Reci da smo pobedili, je.. te“.

STARSPORT

Možda bismo se više jeli zbog nesrećnog raspleta da smo kojim slučajem pobedili, ali ovako je ipak gore: samo bod iz tri utakmice na takmičenju na koje smo krenuli sa nikada višim ambicijama i očekivanjima. Jeste, mnogi jaki su ispali, počev od Nemačke i Belgije, ali prošli su i Maroko, Koreja, Japan, Senegal, Australija, Poljska, SAD – sve ekipe za poštovanje, apsolutno, ali ne možete mi reći da je nemoguće da se Srbija nađe u tom društvu? Ako je nemoguće, onda da ni ne gledamo sledeći put…

Ostaje pomalo gorak ukus zato što s nama izgleda uvek mora neko sr..e da bude i van terena: spekulacije, tračevi itd, svi ste videli i čuli i čitali i dobili bar jednu WhatsApp poruku… Ne kažem, dešava se to i kod drugih ponekad, ali nama kao da je uobičajeni deo svakog takmičenja.

Još jedna fudbalska avanutra završena je onako kako smo, nažalost, navikli. Ako ništa, to čini da bol kraće traje.

Do narednog loženja…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare