U istoriji fudbala bilo je velikih bekovskih tandema i biće ih sigurno i u budućnosti, ali čini se da nijedan neće nadmašiti čuveni bekovski par Brazila – Đalma i Nilton Santos.
Dvojica Santosa, nisu bili u rodbinskim vezama, jedan iz Sao Paula, drugi iz Rio de Žaneira, ali na terenu su funkcionisali besprekorno – u venama im je tekla ista brazilska vrela krv.
Svaki je na svoj način obeležio epohu u kojoj je igrao – Đalma Santos je jedan od samo trojice fudbalera, pored Nemaca Franca Bekenbauera i Filipa Lama, koji se našao u Idealnom timu tri Svetska prvenstva – 1954, 1958. i 1962. godine – dok je Nilton Santos zauzeo mesto u Idealnom timu 20. veka zvanično objavljenom uoči Mondijala u Francuskoj 1998. godine.
Đalma Santos je karijeru počeo kao igrač sredine terena, ali je svetsku slavu stekao kao odbrambeni fudbaler i još tada razbio teoriju da su svi bekovi grubijani i tehnički nepotkovani fudbaleri. Bio je neprelazan za brojne napadače zbog čega je dobio nadimak Muralja, što u prevodu znači Zid.
Nilton Santos je jedan od prvih bekova, koji se isticao i na poziciji krilnog igrača. Mnogo godina kasnije kad je završio karijeru, rekao je da ne zavidi današnjim bekovima na mnogo većim ugovorima i zarađenom novcu, već na slobodi koju dobijaju u modernom fudbalu da bez ustezanja idu u napad.
Đalma Santos je bio desni, Nilton Santos levi bek čuvene brazilske generacije, poslednje u svetu fudbala koja je osvojila dva Mundijala uzastopno.
Zapravo, zajedno su igrali na tri uzastopna Svetska prvenstva. Prvo je bilo 1954. godine u Švajcarskoj. Može se reći da im je poslužilo kao zagrevanje za ono što će kasnije uslediti. Jer, Brazil je na tom turniru zaustavljen već u četvrtfinalu od čuvene mađarske Lake Konjice.
Četiri godine kasnije u Švedskoj, Brazilci su na impresivan način stigli do svoje prve titule na Svetskim prvenstvima, pobedom u finalu nad domaćinom Švedskom od 5:2. Četiri godine kasnije u Čileu još jednom su potvrdili dominaciju na planeti trijumfom protiv Čehoslovačke od 3:1.
Zanimljivo je da su pored tri zajednička Svetska prvenstva, obojica učestvovali na još po jednom. Nilton Santos je kao četiri godine stariji bio član reprezentacije i 1950-te, a Đalma Santos je svoj četvrti Mundijal igrao ‘66. u Engleskoj. Imao je tada već 37 godina.
Naravno, obojica su se potpuno zasluženo našli u Kući slavnih brazilske fudbalske reprezentacije. Olimpijski stadion u Rio de Žaneiru danas nosi naziv „Nilton Santos“.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare