
Ronaldo Luis Nazario de Lima. Imao je samo 20 godina kada ga je Svetska fudbalska federacija FIFA 1996. zvanično izabrala za fudbalera godine po čemu je apsolutni rekorder.
Samo su on i legendarni Francuz Zinedin Zidan po tri put osvajali nagradu pod tim imenom, koja je kasnije privremeno spojena zajedno sa Zlatnom loptom Frans fudbala.
Takođe, Ronalda je FIFA jedinog uz zemljaka Ronaldinja dva puta uzastopno birala za najboljeg fudbalera godine, a dva puta je osvajao i prestižnu Zlatnu loptu.
Na stranu sve nagrade i priznanja, Ronaldo Nazario bio je fenomenalan fudbaler. Upravo je takav nadimak i ostao uz njegovo ime – „El Fenomeno“. Tako su ga krunisali fudbalski zaljubljenici širom planete, ali čak ni to nije bilo dovoljno. Navijači su govorili da zapravo nema te reči da opiše koliko je zaista bio dobar.
Njegov fudbal imao je posebnu dimenziju, nemerljivu ni sa jednim fudbalskim asom pre i posle njega. Driblinzima i golovima oduševljavao je publiku na tribinama, neretko i saigrače na treninzima.
Prvi ga je zapazio legendarni brazilski fudbaler Žairzinjo, dok je trenirao dečake u klubu Sao Kristovao gde je Ronaldo započelo karijeru u mlađim kategorijama. Žairzinjo mu je tada pričao o Svetskom prvenstvu ‘70 u Meksiku gde su Pele, on i ostali brazilski čarobnjaci na dominatan način stigli do titule. Žairzinjo je tada sa sedam golova bio najefikasniji u timu karioka i drugi na listi strelaca iza Nemca Gerda Milera.

Slušali su Ronaldo i njegovi drugovi te priča i gutali svaku reč brazilske legende, ali nedugo zatim ovaj dečak će i sam postati ikona brazilskog i svetskog fudbala.
Sa samo 17 godina bio je ubedljivo najmlađi član selekcije Brazila, svetskog prvaka iz 1994. u Sjedinjenim američkim dražavama.
Četiri godine kasnije već je proglašen za najboljeg igrača Mondijala, iako je titula te ’98 pripala Zidanu i Francuzima, pošto su kao domaćini takmičenja u finalu u pariskom Sen Deniju savladali Brazilce sa čak 3:0.
Ronaldo će još jednom zablistati punim sjajem – 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Zajedno sa Ronaldinjom, Rivaldom i Robertom Karlosom, doneće Brazilu petu titulu prvaka sveta. Njegovim golovima u finalu u Jokohami karaoke će pobediti Nemce sa 2:0. Ukupno je tog leta postigao osam golova što mu je donelo titulu prvog strelca turnira.
Računajući sva Svetska prvenstva postigao je 15 golova što je u to vreme bio rekord Mondijala.

Ronaldo je tokom karijere lako izlazio na kraj sa protivničkim igračima, ali je imao velikih problema sa povredama. Činjenica da je veoma mlad počeo da igra na vrhunskom nivou i pod ogromnim pritiskom, došlo je na naplatu u kasnijem periodu njegove karijere. Zbog problema sa kolenima gotovo tri godine je morao da pauzira sa terena.
Ostaće zapisano da je za Brazil ukupno odigrao 98 utakmica i postigao 62 gola, što ga čini trećim najboljim strelcem u istoriji iza Pelea i Nejmara.
Njegovi obožavaoci vole da kažu da je on bio pravi Ronaldo, pošto se nekoliko godina kasnije pojavio i Kristijano. Dva potpuno različita fudbalera. Prvi je do svetskih visina stigao najviše zahvaljujući talentu, drugi velikim radom i posvećenošću.














