Lane Jovanović za SK: Živeo Mesi, kralj svih kraljeva!

Vesti 19. dec 20229:46 1 komentar
Milan Jovanović
Image ID: 1019920339 via Guliver

Zbogom, Kataru, dobar dan, kralju!Tepih za kralja, komplimenti kralju, ređanje hvalospeva, sve dok ne ponestane inspiracije za vulkan iz kojeg će večito kuljati lava vidljivih slova, lako čitanih i rado prihvaćenih, da se svuda, u svakom zemljinom kutku isto čita – Leo Mesi.

O njemu, i ne samo o njemu, već i o Argentini, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj, uopšte o tek završenom Mundijalu, danas za Sport Klub govori nekadašnji istaknuti reprezentativac Milan Lane Jovanović, iz kruga novosadskog društva starih, dobrih prijatelja, kolega (Miloš Krasić, Marko Jovanović, Branko Lazarević), čije se mesto ispred ekrana u „Gardenu“, popularnoj piceriji „Srpske Atine“, nije menjalo tokom trajanja čitavog Svetskog prvenstva.

Povezano:

„Sad i formalno, zvanično: živeo kralj, živeo Mesi, kralj svih kraljeva“, uz osmeh je prozborioMilan Jovanović.

Dobrodošao…

„Kad neko takav stiže, moramo i da ustanemo, da mu se poklonimo za sve što je uradio u fudbalu, a uradio je mnogo. Najbolji svih vremena? Da, najbolji! Čak i da nije osvojio krunu u Kataru…A, jeste, uzeo je, proglašen za najistaknutijeg igrača i prosto počistio sve one koji su razmišljali drugačije, ne dajući im bilo kakav adut da ospore njegovo veličanstvo. Čudesni, vanserijski Mesi.“

Za stolom ste svi bili uz Mesija i Argentinu?

„Ne baš svi, Lazarević je svojevremeno igrao u francuskom Kaenu, on je srce poklonio trikolorima. U ostalim utakmicama – apsolutna saglasnost. Hoćete da nabrajam? Iz sve snage smo stajali uz Brazil protiv Hrvatske, zbog Nejmara i još nekih razloga. Nejmar? Najkreativniji dribler današnjice! Gol u sudaru sa Hrvatima predstavlja remek delo, napravio je, nažalost, dve-tri greške u finišu, izgubio loptu, usledio je lančani problem, ishod je poznat. Kao da mu nedostaje doza drskosti, nekako je mekan, zaboravlja da se meč igra do trenutka kad sudija označi kraj. Priželjkujem da bude aktuelan i na sledećem Svetskom prvenstvu, sa Brazilom dođe do trona i obezbedi sebi titulu najboljeg igrača sveta.Bodriću Nejmara, biti uz Brazil, ali, pre svega i pre svih, navijati, naravno, za Srbiju. Što se podrške pojedinim selekcijama na Mundijalu u Kataru tiče, naše društvo bilo je listom za Belgiju u duelu sa Hrvatskom, zbog činjenice da sam branio boje Standarda i Anderlehta, zatim i još nekih razloga, istih onih kao u okršaju Hrvata i Brazilaca. Pritom smo moj kum Krasić i ja, prijatelji sa Ivicom Olićem i Ivanom Perišićem, koji je, uz Luku Modrića, najbolji u poslednjoj dekadi hrvatskog fudbala, ali to su naši lični odnosi, obojica smo srećni zbog njihove lične afirmacije. Još nešto: u borbi za treće mesto navijali smo za Maroko, takođe iz nekih razloga“, ističe Lane za Sport Klub.

Vraćamo se Argentini…

„Ako je trebalo da izgubi jednu utakmicu na Mundijalu, nije mogla da izabere bolji čas, Saudijci su je opomenuli, neke stvari stavili do znanja, mada… Sve je to u redu, ali 20 minuta delilo je Argentinu od eliminacije u susretu sa Meksikom, da ne beše Mesija… Ko o čemu, ja o Mesiju. Najbolji je, šta ću, blistao je ove sezone u Pari Sen Žermenu, kulminirao na Svetskom prvenstvu, u finalu imao super saradnika, Di Mariju, koji je, iako rovit, odigrao iznad očekivanja… Kad se pogleda protokol, mnogo je izvanrednih igrača ostalo na klupi u ovom zaista sadržajnom, dramatičnom, spektakularnom, finalnom nadmetanju, najjačem otkako pratim fudbal, gde je Argentina delovala ubedljivo do primljenog golaza 2:1, imponovao je presing, sprint na svaku loptu, agresijom je kompenzovana brzinska prednost Francuza, rekao bih da je to bio fascinantan nivo. Kako sve ima kraj, tako je u trenu pala i koncentarcija Argentinaca, stvorio se prostor za Francuze, koji su iskoristili ono što im je rival omogućio, dva gola na brzinu, produžeci, sreća na isteku drugog produžetka, sreča i na beloj tački, u penal seriji, Argentina slavi, i treba da slavi.“

Trijumfovao je najbolji…

„Da li i najkvalitetniji? Možda je Brazil imao jači sastav, možda, možda… Ono što je sigurno: Argentina je bila najkompaktnija, najorganizovanija, Argentina je prevazišla sebe, Argentina je protivnicima dozvolila najmanje stopostotnih šansi…Kocka je pala na Argentinu. A, mogla je i na Francusku, Brazil, pa i Englesku, ne bi bilo nezasluženo. Sad ono čuveno: pobednik može biti samo jedan. Čestitam Argentincima!“

Malo, pomalo, dođosmo i do srpske reprezentacije…

„Kad bismo samo demonstrirali sav potencijal. Za početak. Da pokažemo ono što možemo. Mi to, nažalost, ne radimo. Gde je ključ? Ne znam. Nisam trener, nisam ni psiholog. Dok drugi, niz je primera, počev od Maroka, pružaju maksimum i sve im se poklopi, mi dajemo manje od onoga što objektivno vredimo i vrati nam se kako nam se vrati, ispadanjem u grupnoj fazi Mundijala. Sa Brazilom nismo mogli. U redu. Zato smo mogli i morali sa Švajcarskom, a dobili smo čas fudbala. Da ne pričam o Kamerunu. Nešto mi ne ide u glavu, izvodi me iz takta: ako je Portugal referenca za svetski krem, a mi smo ga zasluženopobedili u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo, zašto nismo i protiv slabijih igrali u tom svetlu? I, posle svega, čitam komentare, u moru raznoraznih pronalazim sve i svašta, u određenim je čak zapisano da su krivi članovi stručnog štaba, predlaže se da ih Piksi promeni?! Neverovatno je dokle smo otišli, izbacujući logiku iz upotrebe. Budimo realni: odgovorost, najveću odgovornost za rezultatski neuspeh u Kataru snose igrači, sve su nas iznenadili, neprijatno. Verovali smo u njih, verovali zato što državni tim nije igrao lepši fudbal još od 2010.godine, verovali i razočarali se izdanjem na SP. Pritom, nismo tražili ništa više od onoga sa čim su nas reprezentativci već upoznali. Gde je kontinuitet, šta je sa kontinuitetom? Nema ga, jednostavno ne postoji.“

Kako u nastavku…

„Gde je selektor stao, tu i da produži, ništa se ne sme lomiti preko kolena, nećemo valjda…A, kad jednog dana usledi rastanak, mora se voditi računa da taj rastanak ne bude valjanje u blatu, već čuvanje integriteta, zaštita ličnosti, sve se mora obaviti gospodski, bratski, ne rastaje se Srbin sa neprijateljem, nego Stbin sa Srbinom. Nadam se da se nećemo brukati kao što smo se brukali u slučaju Radomira Antića, potom i Slavoljuba Muslina. Napred, Srbijo“, zaključio je Milan Jovanović za Sport Klub.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare