
Pre dve nedelje pisali smo kako je Partizan uz Fenerbahče u najboljoj formi u Evroligi, ali za svega desetak dana tim iz Humske prošao je put od ovacija do zvižduka. Zvižduka koji još ne paraju uši, ali opominju.
Crno-beli su u četvrtak uveče u „Štark areni“ pretrpeli treći uzastopni poraz u elitnom klupskom takmičenju, a četvrti u svim takmičenjima – dovoljno da se upali lampica. Trener Željko Obradović je posle duela sa Valensijom istakao da ima veliko poverenje u svoj tim i zaista nije odavao utisak čoveka koji je zabrinut, iako je priznao da svaki neuspeh teško proživljava.
Trofejni trener sigurno više od svih u klubu oseća odgovornost prema navijačima, svim tim ljudima koji ih prate ne samo u Beogradu, koji su pokazali prve znake nervoze. Ubedljiv poraz od Crvene zvezde nekako su „progutali“ uz konstataciju da je najmanje bitan derbi ove sezone i da je ekipa nekompletna, međutim, propuste, za ovdašnje prilike, odlično plaćenih profesionalaca, sve teže prihvataju.
Partizan je od Baskonije poražen zbog niza gluposti u poslednjih desetak sekundi, Olimpija je ispuštena u Beogradu iako je u odlučujućoj deonici bilo i plus devet, protiv Valensije možemo da se uhvatimo za promašen penal Kevina Pantera, neku od neshvatljivo prodatih lopti ili, kako je Obradović konstatovao, sraman učinak u skoku. Lista je podugačka.
Zajedničko za sve navedeno je nedostatak koncentracije. Teško je dokučivo da iskusni internacionalci poput Pantera, Egzuma ili Papapetrua muku muče da izvedu loptu iz auta, a o stanju duha u pojedinim momentima možda najbolje govore er-bol Egzuma u finišu prvog poluvremena i Panterov pokušaj alej upa koji je završio u trećem redu partera. Neko će reći – to su sitnice i verovatno su u pravu, ali te male stvari prave razliku.
Obradović je u želji da „izvuče“ rezultat ionako skraćenu rotaciju sveo na sedmoricu igrača (najviše Naneli i Ledej po skoro 38 minuta, najmanje Madar 13), ali očigledno je da u igri srpskog tima mnogo toga ne štima. U prvom poluvremenu ekipa je i energetski bila na „rezervi“, a za jedini skok adrenalima kriv je bio sudija Boris Rižak. Partizan je posle tehničke Panteru napravio seriju 9:0 za 43:37, imao je i maksimalnih plus 9 početkom treće deonice…

Mogli bismo sada da analiziramo svaku od sijaset grešaka koje na ovom nivou ne bi smele da se dešavaju. Potrajalo bi. Suština je da je Partizan izgubio i igru i samopouzdanje, „pročitan“ je, nema više one hemije između bekovske i unutrašnje linije iako je Matijas Lesor odigrao još jedad spektakularan duel (22 poena, 8/9 za dva, 10 skokova).
Obradović je uvek bio trener koji je neizmerno verovao svojim igračima i nije od onih koji tokom sezone olako promene pola tima. Koliko su mu procene bile valjane govori njegova biografija.
Navijači i dalje čekaju Janisa Papapetrua, grčkog reprezentativca koji je letos u Humsku stigao sa epitetom najvećeg pojačanja. Nekadašnji kapiten Panatinaikosa samo jednom bio je dvocifren (Olimpijakos 12 poena), a u ostalih deset mečeva nije uspeo da prebaci više od pet poena. Mizeran učinak za igrača takve reputacije.
O povredama i problemima sa kojim se suočavaju u Humskoj izbegava da priča i trofejni trener. Obradović pozitivno razmišlja, i posle Valensije je želeo da se fokusira na dobre detalje („igrali smo produžetak, znači da smo imali šansu“) uz napomenu da je njegovom timu potrebno „malo“.
Crno-beli u nedelju dočekuju Budućnost, a u četvrtak i Crvenu zvezdu u prvoj Evroligaškom večitom derbiju u istoriji. Dueli sa najvećim rivalom uvek su bili idealni da se pobedom ugasi vatra i na trenutak zaborave svi problemi. A poraz…
Sponzor specijala Evroliga 22-23 – www.soccerbet.rs
