Od Muse do Vildoze i sve ono između

Analize 22. okt 20229:52 3 komentara
Korneli
Angel Martinez/Euroleague Basketball via Getty Images

Buran dan u Madridu počeo je jutarnjim treninzima, a završava se sada, letom za Beograd u 1 ujutru. Ima li boljeg mesta za pisanje teksta? Ima, naravno, ali izbora nema.

Povezane vesti

Ono najvažnije, Crvena zvezda drugu utakmicu u nizu gubi većom razlikom nego što je trebalo i nego što su bila realna zbivanja na terenu: Real je u Vizink centru slavio sa 72:56.

Idemo redom sa utiscima, mislim da je to najprikladniji format sada, dok svi spavaju, a ja kuckam:

-Džanan Musa, dečko me je oduševio na sve moguće načine – košarkaški već neko vreme pokazuje koliki talenat poseduje i na putu je da postane as, a u komunikaciji van terena srdačan i spreman da izađe u susret, i da ponudi fine i zanimljive odgovore, što je nama novinarima posebno važno.

Srećan je i zadovoljan, to se vidi, i tu energiju emituje prema spolja. Nije ga poremetila ni krajnje bespotrebna i ničim izazvana psovka u prvom poluvremenu. “Šta bi čoveku”, smejao se Džanan posle, “I ja mu priđem na poluvremenu, on kao ‘care’ itd”. Preporučujem da pogledate intervju:

-Želja mi je bila da uradim intervju s Gabrijelom Dekom, jedan od igrača koje prilično volim (zbog ovoga očekujem preteću poruku svog prijatelja Miloša Jovanovića). Nekima deluje arogantno, ali mi je PR Real Madrida rekao da je samo stidljiv, da ne spada u pričalice ni kada se ugase kamere.

Svejedno, želeo sam da ga pitam za ono četvrtfinale u Kini 2019, ali i za olimpijsko zlato Gaučosa. Nije se tad, sa devet godina, još bavio košarkom, tek je sa 12 počeo, reče. Uvek mi je fascinantno kod sportiste kada je tolika razlika u pojavi na terenu i van njega. Na terenu grize, van njega lagano, ko bubica:

-Spomenuti PR Real Madrida, baš kao i momak iz Baskonije, išao je i preko granica profesionalizma da pomogne: od zakazivanja intervjua, do mesta u hali i čuvanja kofera. “Znam kako je, i ja sam dugo bio novinar”. Gracias, care.

-Madrid je predivan grad, ali opet sam dobio lekciju da klopa nije baš najbolja na najturističkijim tačkama. Znao sam i pre nego što sam seo, i jeste paelja bila prosek, ali duša mi je htela da se sedi na Plaza Mayor. I neka!

Madrid
SK

-Došla je utakmica, malo ko je očekivao pobedu, a jedini baš loš scenario bila bi potencijalna katastrofa. Mirisalo je na to sa -18 početkom druge četvrtine, ali Zvezda je bila više nego konkurentna. Ne i konstantna, što se ponavlja, a nije ni čudo uzevši u obzir i realne probleme i neka ograničenja.

-Pojedina od tih ograničenja trebalo bi da otkloni Luka Vildoza. Baš se videlo da je gladan i žedan košarke, išao je od genijalnosti do brljotina, ali već je jasno da on donosi ekstra kvalitet koji je bio potreban Zvezdi. Nakon dve godine neigranja prave košarke, željan je da i sebi i drugima dokaže da može, a Zvezdi to treba, i košarkaški i energetski. Važan detalj: dok je bio na klupi, a tokom prekida u igri, Argentinac je pozvao saigrače da im ukaže na nešto što je primetio. Doneo je radost u Zvezdinu igru, a bio je na terenu i više od predviđenog (17 minuta). Njegov dolazak, uz oporavak Nedovića, trebalo bi i da skine teret koji je neplanirano nabijen Markoviću i naročito Ivanoviću – u planiranim, manjim ulogama, i oni će davati više. Less is more, što kaže Amer, ponekad.

-Džejlen Adams nije bio u 12, niko još glasno ne govori o raskidu saradnje, ali bilo bi nerealno smatrati da se o tome ne razmišlja. Teško mu je da se navikne na zahteve na terenu, očekivanja van njega i pristup koji je drugačiji od svega na šta je dosad navikao. Vremena još ima, ali ne mnogo.

-Stefan Lazarević se hrabro tukao – uspešno sa Jabuseleom, ne toliko uspešno sa Dekom, ali kada glavni igrači pokazuju ono što se očekuje, onda je Lazarević idealan dodatak (mogao bi samo malo agresivniji u napadu da bude, on to može), baš kao i kapiten Lazić, koji uvek vodi svojim besprekornim primerom, ali koji takođe mora da se navikne na drugačiji identitet ovog tima u odnosu na prošlogodišnji.

SK

Zvezdu sada u ABA ligi čeka FMP, a onda i sudar sa Bajernom kod kuće. Pobeda je neophodna, da se zapali vatra, da se živne i da dođe osmeh na lice – onda se i lakše i bolje radi.

Adios!

SK

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare