Crvena zvezda i Partizan mogu da igraju „milion“ puta u sezoni, ali magnetizam ne gubi na jačini. Predstojeći evroligaški sudar 8. decembra, ne samo da je istorijski, već daje jednu novu dimenziju rivalstva, posebnog motiva, takmičarske strasti, ali i odgovornosti. Da se i pred evropskom javnošću pokaže da je srpski večiti derbi, na parketu, ali i van, nešto neponovljivo, specifično, ono bez čega ne može prestižno nadmetanje.
„Bio sam neposredni učesnik prvog fajnal fora 1988. u belgijskom Ganu, zahvaljujući pobedi nad crveno – belima u finalu domaćeg prvenstva, tada neverovatno jakog. Kao direktor Arene, učestvovao sam u organizaciji dve evroligaške završnice (2018, 2022), a biću svedok i premijerne utakmice večitih u najjačem klupskom takmičenju. To je velika stvar za naše najbolje klubove, jako je dobro što Beograd to može da izdrži i podrži, a iza svega stane Srbija. Mnogo je značajno da svi oni koji će napuniti najveću dvoranu, svakog sekunda budu svesni standarda ponašanja. Ako su Partizan i Zvezda stubovi ovog sporta, ukoliko se to sruši, šta će da ostane od naše košarke. Najviše bih voleo da to bude jedan normalan, rivalski meč,“ priznaje Goran Grbović u razgovoru za Sport klub.
Nekadašnja klupska legenda je za osam godina (1980-1988) u Humskoj, odigrao „bezbroj“ derbija, koji su uvek bili više od pobede ili poraza. Ali, poređenja su nezahvalna.
Od „sreće“ polomili 170 stolica
„Nezamislivo mi je da simpatizeri Partizana ili Zvezde vređaju svoje ljubimce, jer su procenili da se nedovoljno zalažu. Da li uopšte imaju predstavu koliko igrači moraju da podnesu žrtvi da bi ostavili trag u velikom klubu. Nervira me i kada klub podilazi navijačima tipa da im poklanja karte, ponekad vodi na gostovanje…naravno, neke od njih. Oni što navijaju za Virtusa ne uzmu ni „pola“ gratis ulaznice, nikada ne putuju na račun bolonjskog kluba, ama nikakve povlastice. A sve da bi miljenike, kada je potrebno, kritikuju do mile volje. A kod nas, navijači crno-belih dođu na oproštaj legendarnog Novice Veličkovića, prošle godine i, polome 170 stolica. Valjda od radosti.“
„Sada postoji veća razlika po pitanju navijača, nego košarkaša. Kao da je to postao obračun u smislu praćenja folkora, i to je već dugo tako, a ne bi trebalo. Nezamisliv je derbi sa navijačima jednih i drugih. Ipak, u četvrtak će se ispoštovati evroligaški standard, iako je Partizan domaćin, biće i simpatizera Zvezde. Ne mogu da preciziram broj, sigurno ne mnogo, jer su crno-beli prodali čak 11.500 sezonskih karata. U dvorani mogu maksimalno da se obezbede uslovi da svi i sve bude bezbedno. Ali, da ne zaboravimo, i najmanji incident, može skupo da košta.“
U sećanjima Grbovića ostale su neke druge slike najslađih duela, a kao da je sve bilo pre sto godina.
„Igrači oba kluba su bili ekskluzivni prijatelji, neki čak postali i kumovi (Đorđević, Ilić), publika je bila verbalno „žestoka“ ali opuštena. „Grobari“ i „cigani“ su na kraju znali aplauzom da pozdrave oba tima. Na terenu smo bili neprijatelji, do poslednje kapi znoja, davali 200 odsto, jer samo tako možeš da dobiješ ljutog rivala. A navijači su to znali da prepoznaju, osete…Moglo je da se desi da ne odigraš dovoljno kvalitetno, ali „pogineš“ na terenu. Pokažeš hrabrost, zalaganje, srce… I tribine tadašnje Hale sportova, Pionira ili Pinkija, bi to nagradile. Aplauz za one koji su, ali i one koji nisu dali pola koša više. To je imalo smisla, klub se voleo, bio ognjište uz koje se greješ i kada poštuješ one druge.“
Jedno se, ipak, nije promenilo u slučaju sagovornika Sport kluba.
„Večiti derbi i sada gledam na svoj način, kao da igram, ali košarka je otišla „negde“, recimo napred, zbog načina, brzine, pokušaja ostvarenja NBA ritma. Više dinamike, manje lepote. Večiti imaju puno stranih pojačanja, kao i ostali evropski klubovi. Ali, domaći, posebno mlađi igrači, ne smeju da odustanu od svojih snova, a do njih, pa i u večitom derbiju, stići će sa još većom količinom odricanja, rada, zalaganja, a najviše srčanosti. To je važno, a kasnije može da se priča ko je koliko, više ili manje miliona zaradio.“
Navijači svašta progutaju
„Večiti derbi igraš srcem, mislim da se ništa nije promenilo od mog igračkog doba. Uvek mi je bilo nezamislivo, ali je vremenom postalo ok, čak i široj javnosti, kada su usledili prelasci (Slavnić, Tomašević, Vujanić, prim.aut) na relaciji dva naša najveća kluba. Eto, tek tako, promene klupsku uniformu i to, ne bilo koju. Kako to, prvo budu lojalni jednoj „vojsci“, pa u određenom trenutku onima na suprotnoj strani. Ali, čim je navijački prihvatljivo, slegla se prašina.“
Prisećajući se nekih vremena, koja se nikada neće vratiti, Grbović, koji je nekada navijače dizao na noge atraktivnim zakucavanjima ili šutem, kaže:
„Uvek mi je u mislima derbi iz 1987. najvećeg mogućeg uloga, finala plej ofa. Poslednji tajm aut, posle nekih naših izgubljenih lopti. Maksimalna buka u dvorani, ali to mi nije smetalo, niti sam čuo, ništa osim košarkaških misli. Čak ni prozivke sa tribina. Dule (Vujošević) objašnjava kako će da se odigra, želeo je da se na kraju završi preko mene. Obično je Đorđević, ako bi se zaglavio u sredini protivničke odbrane, bacao nekome od nas „bider majer“. Ja sam se izvukao, odlučio na svoju ruku da šutiram sa distance i, pogodio. Za slavlje, titulu, učešće u tadašnjem Kupu šampiona sve do fajnal fora“
Ako posle pomenutog derbija nije bilo druženja, jeste mnogo puta pre toga…
„Svi smo obožavali Žižu (Rajko Žižić, prim.aut), i njegovi zvezdaši, ali i Partizanovci. Posle večitog, odemo kod Bobana Petrovića, dođe i Zuki (Avdija), Karadža (Karadžić), ponekad Zoki Radović…Analiziramo, bocnemo jedni druge, ali sve džentlmenski. Najviše smo se, ipak, uvažavali i bili prijatelji.“
Utakmicu ćete od 20:30 sati moći da gledate na Sport Klubu 1 uz SBB, Total TV i EON platformu. Program iz našeg studija počinje dva časa ranije, a imaćete priliku da čujete mnogo interesantnih sagovornika.
Sponzor specijala Evroliga 22-23 – www.soccerbet.rs
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare